Leonardo DiCaprio svojedobno je imao glavnu ulogu u filmu temeljenom na istinitim događajima o modernom izrabljivanju ljudi u zapadnoj Africi kad je riječ o rudarenju dijamanta. No, sada nekih 15-tak godina od izlaska toga filma pod nazivom ‘Blood Diamond’, situacija s modernim ropstvom i izrabljivanjem djece u rudnicima još je gora. Naime, DiCaprio je zagovornik obnovljivih izvora energije i očuvanja prirode, a upravo pod tim parolama su se marketinški prezentirali električni automobili koji imaju jedan veliki problem – njihove baterije za koje je potreban kobalt. Tu na scenu stupaju rudnici takoreći u susjedstvu onih rudnika krvavih dijamanata, odnosno rudnici u srednjoj Africi.  

Kobalt je kemijski element kojeg sadrži gotovo svaka tehnička naprava s litijskom baterijom – pametni telefoni, tableti i laptopi sadrže nekoliko grama, dok baterije električnih vozila trebaju i do 10 kilograma kobalta. Fotografije iz Demokratske Republike Kongo, odakle dolazi 90 posto svjetskog kobalta koji se koristi za izradu baterija za tehnološku robu, otvaraju mnoga neugodna pitanja. Apple, Microsoft, Google, Tesla i ostali tehnološki divovi tvrde da inzistiraju na visokim standardima nabave kobalta te da trguju samo s onim talionicama i rafinerijama koje se drže etičkog kodeksa. No, ove fotografije nastale u nekim od najvećih rudnika kobalta u Africi, pričaju drugu priču. 

Bosonoga djeca prekrivena kemikalijama po cijele dane razbijaju stijene u potrazi za dragocjenim elementom i to za samo dva dolara dnevno, a iscrpljene majke s malom djecom na leđima prosijavaju kamen kako bi našle kobalt. Mnoge potresne fotografije snimio je posljednjih godina Siddharth Kara u regiji Katanga i objavio ih u svojoj novoj knjizi ‘Kobaltno crvena: Kako krv Konga napaja strujom naš svijet‘.

Govoreći za Daily Mail uoči izlaska svoje knjige, Kara, predavač na Harvardovoj Školi upravljanja, kaže kako njegova istraživanja potvrđuju da se ne može vjerovati uvjeravanjima velikih kompanija – prenosi Jutarnji list. 

– Za kobaltom tragaju neki od najsiromašnijih ljudi na svijetu. Moralni sat je vraćen unatrag sve do kolonijalnih vremena. Oni taj težak posao rade za dva dolara dnevno, a ta mizerna plaća za njih znači razliku u tome hoće li taj dan jesti ili neće pa nemaju opciju odbiti posao – kaže Kara. 

Iznenadna potražnja za ekološkim vozilima, ironično, potaknuta sviješću o potrebi zaštite okoliša, ima katastrofalan učinak na Kongo. 

– Kupiti električno vozilo bi trebao biti zeleni izbor. No on nije zelen za sve – kaže Kara. 

Dugotrajna izloženost kobaltu može dovesti do razvoja bolesti pluća i gluhoće, kaže Kara koji je u Kongu godinama istraživao tu temu, kao i brojne slučajeve urođenih mana kod novorođenčadi i različite oblike raka. 

– Ovo su krvavi dijamanti umnoženi za tisuću puta, jer dijamanti barem nisu otrovni. Osim toga, dijamant kupiš jednom ili možda dva puta u životu, dok s druge strane ljudi u zapadnom svijetu ne mogu niti 24 sata funkcionirati bez elektroničnih uređaja koji se oslanjaju na kobalt – kaže Kara. 

Među njegovim fotografijama je i ona koja prikazuje dvoje djece koja, prekrivena otrovnim kemikalijama iz rudnika, razbijaju kamenje u potrazi za kobaltom. Djeca nisu starija od sedam ili osam godina. 

Mnogi svjetski brendovi elektronike peru ruke činjenicom da su mnogu rudnici u kineskom vlasništvu te da zato, zapravo, nemaju kontrolu nad onim što se ondje događa.  

– To nije stvar Kine, nego velikih tehnološkim kompanija. Oni su svjesni problema no svjesno okraću glavu i krive Kinu. Kina doista dominira tim tržištem, ali je posve besmisleno reći da se stvari ne mogu popraviti. Velike tehnološke kompanije pokreću potražnju za kobaltom. Sve počinje s njima, to je njihova odgovornost – izravan je Kara. 

Kompanija Tesla Elona Muska, podnijela je Američkoj komisiji za reguliranje i trgovinu vrijednosnim papirima više izvještaja u kojima stoji da se udaljavaju od upotrebe kobalta. 2020. Musk je najavio veliku promjenu u izradi svojih baterija, no nije otkrio vremenski okvir kad će kompanija prestati koristiti taj mineral. Od 23 talionice na Appleovoj listi odobrenih dobavljača, 20 su kineske. Od 2021. oko 13 posto kobalta upotrijebljenih u Appleovim proizvodima, dolazi iz recikliranih izvora jer kompanija pokušava prekinuti svoju ovisnost o rudarenju.

Zabrinutost za stanje ljudskih prava povezanih s rudarenjem kobalta nisu jedini razlog zašto se kompanije odmiču od toga. S tako ograničenim zalihama kobalta, to je jedan od najskupljih elemenata u električnim vozilima koji ponekad čini i trećinu maloprodajne cijene. Stoga u svijetu traje potraga za novim izvorima kobalta, za sad DR Kongo ima najviše kobalta čak tri puta više od sljedećeg najvećeg nalazišta, a to je ono u Australiji. 

Kuba, Filipini, Rusija, Kanada, Kina i Madagaskar također imaju male količine, isto kao i Sjeverna Amerika.