Početkom tjedna, na konferenciji za novinare u Termama Tuhelj na kojoj su predstavljeni turistički rezultati Krapinsko – zagorske županije za proteklo razdoblje, inzistirali smo da nam se odgovori na pitanje kako je moguće da se na natječaj za novog direktora ili direktorice TZ-a KZŽ koji je do tada bio raspisan dva puta nije javio baš nitko i da se natječaj dan nakon održane pressice raspisuje po treći put.
Krapinsko – zagorski župan Željko Kolar u svom je odgovoru pokušao objasniti o čemu se radi, no, ispada, ne najspretnije.
U nastavku ćemo vas podsjetiti što nam je to točno župan ispričao jer izgleda kako ta tvrdnja i nije baš najtočnija. Naime, razgovarali smo s Krešimirom Končevskim, diplomiranim menadžerom marketinga i komunikacija, poznatim zagorskim novinarom, obrtnikom, frontmanom benda ‘Zadruga’, Matijom Gupcem u jednoj od perjanica zagorskog turizma, Seljačkoj buni, s lokal patriotom do daske, čovjekom čiji je entuzijazam na zavidnoj razini, čije su vizije kristalno jasne.
– Pa na prošli natječaj se nitko nije javio. Pretpostavljamo da su svi mislili, s obzirom na to da se ide u redovnu proceduru, da će se Sanja (Škrinjar op.a.) javiti na natječaj i mislim da je to jedan od razloga. Mi smo uvjereni, s obzirom na to da smo zanimljiva i izazovna destinacija da ćemo imati nekoliko molbi. Mi smo u skupštini turističke zajednice formirali, sukladno zakonu, i posebnu komisiju, povjerenstvo koje će izabrati novog direktora, direktoricu TZ-a. To su svi naši dugogodišnji, poznati, turistički djelatnici i oni će imati taj privilegij razgovora s potencijalnim kandidatima da pročitaju program rada i predlože najbolje moguće rješenje. Očekujem nekoga tko ima jako puno radne energije, koji je svjestan kvalitete naše destinacije, ali koji je prodoran, koji je sklon izazovima, novim rješenjima, a vjerujem da takvih ljudi ima i da ćemo u jednoj simbiozi svih onih koji rade u turističkom sektoru doći do najboljeg rješenja – ispričao je Kolar proteklog ponedjeljka u Hotelu Well, a brzo po objavi članka ispostavilo se da je nešto drugo posrijedi.
Ne zadovoljava uvjete
– To je netočno. Ja sam se javio na oba natječaja i nisam jedini koji se na natječaj prijavio, to znam. Dobio sam povratni odgovor da ne zadovoljavam uvjete, ali i to je sporno. Brkaju se pojmovi. Ja imam staža na poslu s visokom stručnom spremom i za vrijeme dok ju nisam imao. Te godine mi se ne poklapaju, po tumačenju Ministarstva turizma. I onda sam to malo čačkao. To nije tako jer Županija traži radno iskustvo na poslovima s visokom stručnom spremom. Nigdje ne piše da ti u to vrijeme moraš imati visoku stručnu spremu, nego samo moraš imati iskustvo na tim poslovima. Ministarstvo uprave koje inače tumači propise je to u dva navrata već objavilo u Narodnim novinama, razdvojivši ta dva pojma. Iskustvo je jedno, a stručna sprema je drugo. Županiji je to elegantno, bace to u koš i nema prijave. Oni nemaju osobu za turističku zajednicu, a moje iskustvo je u tom segmentu nedvosmisleno. Tolike su organizacije iza mene u kojima sam sudjelovao, osim toga tu su i aktualni projekti od ‘Rallyja Kumrovec’, bio sam predsjednik ‘Kluba Rally Zagorje’, onda su tu balonaši koje sam doveo u Zagorje, izgradio sam aerodrom, ‘Seljačku bunu’ smo doveli do određenog statusa – priča nam Končevski i dodaje kako u cijeloj priči ne želi nikome konkurirati, a niti stvarati pomutnju.
Kaže, bilo je još natječaja na koje se javljao, ali je uvijek istaknuo da ako njegova prijava znači da netko ostaje bez posla, on ga ne želi. Osobno mu to, kaže, nije prihvatljivo. Budući da je novi natječaj vani pitali smo ga hoće li se prijaviti ponovno.
– Možda hoću, čisto radi toga da ponovno ne može reći da nikoga nije bilo, ali ne vjerujem u neki povoljan ishod za mene. Treba puno raditi, ja sam toga svjestan, samo što ja poznajem Zagorje i taj dio zbilja znam dobro, znam na koji način treba brendirati i promovirati, što mi je i struka. Tu imam i radno iskustvo i stručnu spremu. No, to sve ništa ne znači ako vas netko ne želi u svojem timu, a raditi nešto na silu, mislim da nema smisla. Da su si dali truda, mogli su, u krajnjoj liniji moju ponudu i dati na razmatranje i boriti se za to da bude pravovaljana. Mislim da to zaslužujem sa svim onim što mogu napraviti i što sam dao za turizam i kulturu. Uostalom, riješio bih ih jedne velike brige. Znam iz prakse, nema puno ljudi koji imaju toliko energije za taj posao. Možeš ti zaposliti činovnika u krajnjoj liniji koji će ispuniti kriterije, ali hoćeš li imati osobu koja će se toliko dati u to, to teško. Ne ulazim grlom u jabuke pa ću ja sad raditi revoluciju. Znam kako sustav funkcionira i da se tu puno toga mora poštivati i da neke ideje ne mogu baš imati jednostavnu realizaciju, ali se puno da i napraviti. Željom lokalne vlasti, nisam prošao na natječaju za idući period. Oni su to tumačenje zakona koje dva ministarstva različito tumače, uzeli zdravo za gotovo, bez želje da se s tim uhvate u koštac. Možda na vlastitu štetu, ali što im ja mogu – rekao je Končevski i dodaje:
– Željku Kolaru sam radio kampanju, on nije tražio da kampanju radi netko u koga nema povjerenja. U pitanju je promocija. On je postao župan, međutim mi nismo nikada ostvarili suradnju na tom planu turizma i promocije, čisto zbog toga što on možda ima neke druge vizije ili mu ja kao osoba ne odgovaram za dugoročnu suradnju nego samo akutno, kada je trebalo. Ja nemam objašnjiv razlog zašto me nisu angažirali kasnije. Bio sam ograničen s tadašnjim zaposlenjem, ali ja u sektoru turizma nemam nekakav poseban interes, posebice ne materijalni. To je jako puno posla, ali ja to volim i meni je to ogroman izazov – poentirao je, a onda nam ispričao pomalo nevjerojatnu priču o ‘Bajci na dlanu’.
Kako je krenulo?
– Nije potrebno nabrajati u čemu sam sve sudjelovao i što sam sve organizirao, a pogotovo što se reklamnih materijala tiče, brendiranja. Uostalom, “Bajka na dlanu” je za vrijeme mog rada plasirana. Sve je počelo kada je firma ‘Brand doctor’ napravila brend strategiju pod nazivom ‘Zagorje, bajka na dlanu’. Ja sam u to vrijeme bio predsjednik Savjeta za turizam i promociju. Raspisali smo natječaj za slogan Županije, nažalost, u tih 50-ak prijedloga nismo naišli na ništa pametno, a “Zagorje, bajka na dlanu” je bila idealna. Strategija pod tim nazivom bila je koncipirana na sedam gora, sedam rijeka, sedam gradova, sedam dolina… Odakle broj sedam? Taj broj nema veze sa Zagorjem. Koje rijeke? Mi imamo potoke. Krajolik u toj strategiji nije uzet u obzir, osim fiksacije na broj sedam. To je bilo osmišljavanje nečega što nema veze sa Zagorjem. Što je s asocijacijom za gemišt? Na kraju smo uzeli slogan te strategije kao slogan KZŽ. On ima sve, osim emocije, ali bolje nismo našli. Tebi nikad ne dođe da kažeš ˝Zagorje, bajka na dlanu˝ kao recimo ˝Bunaaa, trajee˝. Taj se slogan može reći samo kao slogan, a ne kao poštapalica na primjer – kaže.
– Ja sam totalni Zagorec, ja sam lokal patriota do daske i meni bi taj posao u turističkoj zajednici značio da mogu dići turizam višu razinu i obimom i kvalitetom. Želim da mi budemo butik destinacija, a ne destinacija gdje ljudi dolaze da bi se prežederavali i oblokvali, premda je i to dio naše tradicije. Ja bih da se to sve unaprijedi, a najbolja solucija je kada imaš formalnu dužnost da to možeš napraviti. Mi prodajemo vino. Čuo sam da smo vino plasirali u Kinu. Kakve mi veze imamo s Kinom? To vino treba plasirati uz mužikaše, hranu, ambijent i atmosferu. Mi moramo njima prodati našu domaću atmosferu sa svim onim što uz to ide. Zagreb nam je pod nosom, Slovenija nam je tu i kada bi se to malo bolje organiziralo mi bismo bili ono… Mi za tako nešto imamo veće predispozicije od Istre. Treba čovjek i nekog vraga proći, ja volim otići, volim biti i turist i onda kada čovjek vidi dobre stvari negdje drugdje, neke segmente sigurno može preslikati. Možemo puno stvari bez otkrivanja tople vode – kaže Končevski.
Vizija i misija
Bacili smo pogled na njegovu strategiju turizma za Krapinsko – zagorsku županiju i imali što vidjeti. Iako je teško izdvojiti neki projekt koji je posebno vrijedan jer su vrijedni svi, u toj je strategiji prepoznat duh njenog autora – objedinjavanje stvari koje su naizgled nespojive, a donijele bi uistinu mnogo. Sam za sebe kaže kako može razgovarati o književnosti, a i s automehaničarem o demontaži getribe. Ipak, u oko nam je upala velika ovogodišnja obljetnica ‘Seljačke bune’. Prošlo je 450 godina, a način na koji će se ove godine obilježiti, za sada je, u najmanju ruku, neiskorišten.
– Mi tu godišnjicu nismo iskoristili na način na koji smo mogli. Pokrovitelj 400. godišnjice je bio Tito. Tada je otkriven spomenik, otvoren je Muzej i snimljen je film. Za 450. godišnjicu mi ćemo napraviti sajam OPG-ova, koncert i prikaz bune kakvu radimo svake godine. Pokušavamo napraviti još nešto, ali vidjet ćemo. Imao sam želju da se napravi puno više. Cijela godina je trebala biti u znaku Seljačke bune. To nije moj zadatak, ali je želja. Žao mi je jer je to jedan od najvećih povijesnih događaja u Hrvatskoj, a mi ga ne koristimo. S druge strane, trivijalne stvari se dižu na neku razinu koja nemaju ni utemeljenost u povijesti, a niti ima neki povijesni značaj, a od njih se rade jako velike manifestacije – priča Končevski i dodaje kako je manifestacija ove godina dobila pokroviteljstvo predsjednika Republike Hrvatske.
– I tu je opet puno entuzijazma, a malo strategije. Tu nedostaje poveznica s institucionalnom podrškom, da ne tko to ”gura” jer inače ispada da ljudi kažu ˝To nije moj posao, tvoj nije, od ovoga nije˝. Na kraju nije ničiji posao i propustimo priliku. Vjerujem da će ovogodišnja ‘Seljačka buna’ biti napravljena kako spada jer inače ne bih ni bio uključen u to, ali da mi je krivo da smo puno vremena izgubili, to mi je krivo. Tu je i Schengen, euro, integriramo se, postajemo prostor kakav smo nekad bili. U svemu vidim priliku. To je recimo super prilika Milanoviću da predsjednicu Slovenije, s obzirom da je ispao s ovih fešti otvaranja granica, pozove na ‘Seljačku bunu’, budući da je to povijesni događaj gdje su Hrvati i Slovenci bili skupa. Da li su i oni dovoljno fleksibilni i imaju li dovoljnu želju da to iskoriste, to ne znam, vidjet ćemo… Pa tko će nama biti pokrovitelj?! Cijeli stubički kraj se busa da je to ‘Gupčev kraj’, a nisu napravili ništa po tom pitanju. Nemaš s kim, ljudi kao da su otupjeli. Treba ih animirati da bi se pokrenuli – ispričao je pa spomenuo i ‘Balon klub Zagreb’.
Sjajna promocija
– Njima je baza na aerodromu u Gubaševom. To je sjajna stvar, to nema nitko jer su oni jedini u Hrvatskoj koji se s tim bave. Na primjer, radili smo prelijetanje preko La Mancha i to s balonom Zagorje koji je preletio uz 80-ak drugih balona. Mi smo sve medije opskrbljivali s informacijama i to je bilo na svim centralnim informativnim emisijama svih nacionalnih televizija, a koštalo je više naše muke s putem nego novaca. Sjajna promocija. To je recimo primjer kako bismo mi mogli raditi unikatne promocije, a ne masovne gdje se to utapa u hrpi svega – govori Končevski pa se dotaknuo i rekreativnog turizma.
– Ljudima treba kretanja, dosta su opterećeni s poslom, životni tempo je daleko brži nego što je bilo prije 30, 40 godina i sada su nam telekomunikacije donijele još ubrzaniji tempo. Ljudi vole otići van i rekreirati se. Trebaju nam biciklističke staze, pješačke rute, ali onda se ne može staviti tabla i reći ˝To je sad biciklistička staza˝ pa te tamo s neregistriranim golfom netko pokupi, karikiram. Imamo javne puteve, njih bi trebali registrirati i spajati, nije to neki ogroman posao. Zašto ja ne bi mogao u Krapinu doći recimo s biciklom? Ali ne da sam u opasnosti i da idemo cestom kroz selo nego da imam ruticu. Zašto iz Krapine ne bi mogao pješice u Zabok – pita Končevski i nastavlja:
– Vinotočje? Ne može pisati vinotočje. To mi ne pričamo. Mi imamo isključivo kleti, nikakva vinotočja. Ne može biti tabla tog famoznog vinotočja i onda dođeš gore, a gore nema nikoga. Doći će ljudi jednom, možda dva put i onda će reći da ne idu više za tim tablama jer je smiješno. Tabla pokazuje da negdje nešto postoji, a to u stvari ne postoji. To je bez veze.
– Toplice. Sutinske Toplice, stari bazeni, ne ovi koji su nastradali u pretvorbi nego najstariji bazeni koji su unutra u špilji. Od toga treba napraviti Toplički muzej. To je stara zgrada, dosta se i zarušila, ali od toga se takav muzej da napraviti da toga nema nigdje. To je izdubljeno u pećini, bazeni s keramičkim pločicama i to tako stoji. Na kraju će se srušiti. I da nikome nije palo na pamet da nešto napravi? To je vrijednost u Zagorju koja propada. Mene srce boli kada to vidim. Kako čovjek onda neće imati volju da nešto napravi – objašnjava Končevski i ponovno postavlja pitanje.
Kaj
– Zakaj mi bežimo od gemišta? Pa ako je neki kraj poznat po tome onda je to Zagorje. Tko tu ne pije gemišt? Mi imamo ‘Sajam vina’ koji je takva najstarija manifestacija u Hrvatskoj i to se ne koristi da mi kažemo ˝Mi Zagorci smo prvi u tome˝. Isto tako i Tjedan kajkavske kulture. Mi bismo ‘kaj’ trebali staviti na oltar. Kroz tu manifestaciju ‘kaj’ bi trebali pozicionirati u jedan poželjan govor, u jednu nostalgiju, u nešto za što bi ljudi rekli ˝Šteta što nismo više galiji naš kaj˝, da se razvije osjećaj, a ne da se napravi da ljudi kažu ˝Gle, to su oni tam bezveznjaki˝ – dodaje i kaže kako ‘kaju’ treba dići dignitet, ali bismo i kulturi trebali dati da se više uplete.
– To je sve više organizacijski nego što bi čovjek rekao da tu trebaju neki posebni novci. Svaka manifestacija bi trebala biti u znaku Zagorja. Bez obzira na političke boje svi bi trebali sjesti i reći ˝Gledajte ovo moramo spasiti. Ovo je biser kojeg imamo˝ – poručio je na kraju Končevski.
