Kraj spomenika ‘Lijepoj našoj’ u Zelenjaku održano je središnje županijsko obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Brojne delegacije, predvođene županijskom te braniteljskim udrugama, odale su počast i zapalile lampione za sve pale u Domovinskom ratu.
– Preplavljeni smo različitim osjećajima i tako već 31 godinu. Intenzitet tih osjećaja možda se kroz godine mijenjao, ali ono što je ostalo isto, su osjećaji tuge, a istovremeno ogromnog ponosa i velike zahvalnosti. Ostao je i osjećaj prkosa te velike ljubavi. Tradicionalno smo se našli na obilježavanju obljetnice pada Grada heroja, kod spomenika Lijepoj Našoj, simbola naše državotvornosti. Na ovaj dan Hrvatska na trenutak stane. Prisjeti se Grada heroja, svih patnji i žrtava. Nama koji smo bili sudionici tog vremena, i danas su žive slike svih događaja, svih patnji i boli u Vukovaru, ali i u Škabrnji, Dubrovniku, svakom našem gradu, općini i selu koji su sudjelovali u Domovinskom ratu. Ovo je i prigoda da se prisjetimo i naših Zagoraca i Zagorki, njih preko 11.000, koji su sudjelovali na svim hrvatskim bojišnicama i koji su dali doprinos da danas živimo u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj. Na nama je odgovornost da se prisjećamo i pamtimo, ali i da prenosimo sjećanja i istinu o Domovinskom ratu našim najmlađima, da i oni osjećaju zahvalnost prema onome što podrazumijevaju, a to je sloboda i nezavisnost. Stoga hvala svim braniteljima na svemu što su učinili da svi mi danas živimo u slobodnoj, nezavisnoj i demokratskoj Hrvatskoj – rekla je zamjenica krapinsko – zagorskog župana Jasna Petek.
A potresno svjedočanstvo kako je tih dana bilo u Vukovaru, iznio je Žarko Fruk iz Svetog Križa Začretja, koji je bio pripadnik 1. Gardijske brigade “Tigrova”.
– Nas 19 je 1. listopada 1991. godine u ranim jutarnjim satima ušlo u Vukovar i ostali smo do zadnjega dana. Tog 17. listopada smo krenuli u proboj, trajalo je četiri noći i dana, hvala dragom Bogu, uspio sam se izvući do Vinkovaca, gdje su me zaustavili HOS-ovci i odveli u prihvatni centar. Tamo života tih dana nije bilo. Vidiš samo ljude s oružjem, bez struje, vode, bez pranja, tuširanja, brijanja, ničeg, i tako dva mjeseca. Položaje smo držali gdje smo stigli, po kućama, bila je to gradska borba, a od nas 19, 18 nas je ranjeno, samo jedan nije, ali je bio šest mjeseci u logoru. Ne smijem ni reći kakvi me osjećaji preplavljuju na današnji dan. Svako to ima za sebe, no mora se poštovati, pomoliti se, to je najmanje što možemo napraviti za sve žrtve i branitelje koji su poginuli. To se ne može i ne smije zaboraviti – kazao je Fruk.
Kao domaćin, okupljene je pozdravio i načelnik Kumrovca Robert Šplajt.
– Moramo odati priznanje svim curama i dečkima koji su dali sve od sebe da u tom trenutku obrane Hrvatsku, a isto tako, vjerujem, nisu razmišljali hoće li se živi vratiti svojim kućama ili neće, nego su u onom posebnom domovinskom naboju dali zadnji atom snage, a neki i svoj život, da bismo danas imali slobodnu državu. Možemo reći da smo mi Hrvati najsložniji i najspremniji kad ratujemo i tu smo se kroz povijest pokazali kao veliki ratnici – kazao je Šplajt.
