BAM! ‘Brzi i žestoki’, BAM! ‘Need for speed’, BAM! ‘Obračun Zagrebačke policije s ilegalnim jurilicama’, BAM! BAM! BAM! ‘Zagrebačka policija prekinula održavanje ilegalnih auto utrka’, ‘Sankcionirane ilegalne utrke’, ‘Crni vikend za ljubitelje tuninga’, ‘Umjesto na ilegalnim uličnim utrkama, platili kazne i završili na izvanrednom tehničkom pregledu’, samo su neki od naslova članaka iz Hrvatske koji su u protekla četiri dana ispunili čak sedam Googleovih stranica o navodnoj ilegalnoj utrci na parkingu trgovine ‘Billa’ u Zagrebu.
Policija je, naime, izvijestila da su postupili upravo zbog saznanja o održavanju ilegalnih auto utrka, što su mediji prenijeli, no mnogi ljubitelji i članovi automobilističkih organizacija i udruga ‘Tuning scene’ osjećali su se zbog toga ‘kamenovano i bombardirano’ jer se oko njihovog hobija, kako kažu, stvorila negativna konotacija. Odlučili smo stoga iznijeti njihove stavove i perspektive, razbiti predrasude, javno progovoriti o još jednom očigledno zamarajućem procesu u Lijepoj našoj, o zakonskim regulativama i pozadini još jedne “tragikomedije”.
– Pretpostavljam da je policijska akcija dogovorena i organizirana već prije, kako policijska akcija i treba izgledati, ali mislim da su prepisci na portalima i dnevnicima nekorektni. ‘Car meeting’, pogotovo u Zagrebu, traje već dvadesetak godina, što znači da je i njegova organizacija na visokom nivou, a dokle god je u skladu s pristojnim ponašanjem, nema potrebe za postupanjem kakvom smo svjedočili. Ne možeš ti nekome nešto zabraniti ako je to ljubav. U Hrvatskoj je puno drugih stvari koje su problematične i na koje bi trebalo reagirati – prokomentirao je Mihael, na kojeg se nadovezao Luka:
– U vrijeme meetinga, na parkingu ‘Bille’ bio sam u prolazu i sve što je izašlo u medijima, čista je glupost. Okupljanje na parkingu je legalno, a utrke ne postoje, ne igramo se brzih i žestokih. Ne želim biti bezobrazan, ali neka si policija nađe pametnijeg posla, kojeg i ima. Ovo iživljavanje na nedužnim ljudima koji vole automobile, automobilističku industriju, koji sate provode u garaži i ulažu puno truda u svoje ljepotane na četiri kotača, meni smisla nema. Na kraju krajeva, sumnjam da itko može biti jači od zajednice koje djeluje u Hrvatskoj i inozemstvu te broji ogroman broj članova – kaže nam Luka.
Oni koji se osjećaju prozvanima kažu kako ovo nije protunapad, već iskaz njihove strane priče.
– Većina portala nas je prikazala kao uličare, kriminalce, divljake, voditelje ilegalnih utrka po gradu, krivce za razrovane travnjake, prerezane elektroinstalacijske vodovi na trgovačkim centrima… Znači, kome bi to palo na pamet? Nisu utrke, nego parking, nisu travnjaci, nego mjesta unutar obilježenih crta koje označavaju parkirna mjesta, nismo divljaci niti kriminalci, već nečiji sinovi, kćeri, očevi, braća… Stvorena je kriva slika o jednoj zajednici, premda treba naglasiti kako postoje pojedinci koji se po nečemu moraju istaknuti u masi, a zbog njih smo svi mi u istom košu, odnosno, tako se predstavlja cijela priča. Mi smo se više puta pokazali kao humanitarci, ali to nigdje ne piše – kaže nam Nina, koja je svoju strast također pronašla u limenim ljepotanima.
– Svoj novac ulažemo u lim, u automobile stare po nekoliko desetaka godina s ciljem da im damo novi sjaj. Je li to zločin? Zar je bolje da krademo, drogiramo se, pijemo po klubovima i radimo gluposti? – pita se Nina i kaže kako su ‘meetovi’ prilika da se pokaže uložen trud i razmijene iskustva.
– Ako divljamo u prometu, naravno da nas se treba kazniti… Ali zašto nam se to desilo na parkingu i zašto nam se ne može ustupiti parking gdje će postojati neka pravila? Sada imamo situaciju da su mnogima automobili oduzeti, stopirana su nam druženja. Stvarno bih voljela da nas nitko ne dira, a diraju nas stalno – kaže naša sugovornica, čija ekipa, između ostaloga, provodi humanitarne akcije (skupljanje financijskih sredstava za pretučenog dečka iz Splita, za Sisak i Petrinju, pomaganja potrebitima i obilasci istih, dizajn i tisak slikovnica koje su podijeljene u vrtićima). Kako kaže, te su se akcije provodile baš na parkingu ‘Billa’, ali o tome se pisalo nije.
Kako je to izgledalo
J. S., koji je sudjelovao u igri ‘Preventivno – represivna akcija’ jer mu je tako pao grah, dao nam je detaljne informacije o postupanju te noći, zapletu i raspletu tehničkog pregleda i dočarao atmosferu.
– Oni su bili tamo s dvije patrole i interventnom, zaustavljali nas sa svjetlećom palicom, uzeli papire i alkotestirali nas. Papire nisu vraćali, već ih skupljali na hrpu, pa kad su ocijenili dobar tajming, krenuli smo u koloni pod rotacijskim svjetlima policijskih vozila. Na tehničkom su bili svi – od prometne policije, presretača, carine i interventne. Interventna je imala stav kao da smo zadnji kriminalci, kao: “Svi u aute, ne možete se ovdje zadržavat'”. Bilo je oko dvadeset automobila, ali sigurno ne preko sedamdeset, kako već neki pišu. Razgovarao sam s presretačem i zaključak je da je ova akcija bila planirana duže vrijeme zbog prijava buke na drugom parkingu, ali ne zbog ilegalnih utrka, kako se pisalo – kaže J. S. i dodaje:
– Drugi je par rukava što je cilj bio da bilo tko, tko uđe u stanicu, mora pasti. Tražio se doslovno minimum. Na primjer, slabo pričvršćene tablice kao razlog. Stvar je u tome da ako auto prođe taj tehnički, ide na teret državnog proračuna – mišljenja je.
Uglavnom, sugovornici poručuju i pozivaju one koji još nisu, koliko god bilo teško, da atestiraju svoje automobile i da se drže zakona jer, ističe, nikome nije cilj glumiti frajere pod geslom: “Ne može nam nitko ništa”.
U moru ‘uzbudljivih’ vijesti i informacija koje kruže, mišljenje smo potražili i kod predstavnika auto klubova, čije ćemo identitete ovaj put zadržati za sebe iz više razloga. Njima smo postavili pitanje o (ne)korektnom postupanju policijskih službenika u smislu ‘zaštite određenih’, kako to biva u nas Hrvata, zatim o pitanju automobila kao statusnog simbola, mogućem rješenju problematike, ali i cijeni atestiranja, oko koje se najviše diže fama.
– U politiku se nikada ne miješamo, niti želimo imati veze s njom, ali činjenica jest da nam je stopa korupcije u državi enormna. Redovito možemo čitati o obijesnoj vožnji poznatih Hrvata, ali i onih manje poznatih, koji imaju dobro zaleđe i na kraju kada se nešto i dogodi, suđenja traju nenormalno dugo, a kazne su smiješne. Ako su parkirani vozači na nekom parkiralištu najveći problem, onda možemo biti sretni jer živimo u državi sa stvarno visokim standardom – kažu predstavnici auto klubova. Dodaju i da atestiranje preinaka na vozilu zapravo i nije toliko skup proces.
– Nije skup koliko može biti zamoran i demotivirati vas ako ne posjedujete takozvani “TüV Certificate” za navedeni dio koji ste ugradili te ukoliko se niste informirali o svemu što je potrebno napraviti i imati od dokumentacije kako bi cijeli proces atestiranja prošao glatko. Ako ne posjedujete “TüV Certificate”, potrebno je napraviti elaborat za navedenu ugradnju sa svim mjerama i vrijednostima tehničke struke, korištenim materijalima i radovima na određenoj ugradnji. Naravno, to ne znači da ćete moći uredno atestirati određeni dio jer CVH će morati provjeriti odgovara li ugradnja tog dijela svim zakonima i propisima te hoće li se tom ugradnjom narušiti vozna svojstva vozila – kažu i objašnjavaju razliku između ‘Car meeta’ i ilegalne utrke jer, ističu, čini se da o tome mnogi znaju vrlo malo ili ne znaju uopće.
– Ono što se skoro pa na tjednoj bazi događa u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj, su ‘Auto susreti’, odnosno, ‘Car ‘meetovi’, gdje se ljubitelji tuninga okupljaju na praznim parkiralištima, čim udaljenijima od naselja, parkiraju svoja vozila i međusobno se druže, gledaju druge aute, razmjenjuju iskustva, mišljenja i slično. Klasični ‘Car meet’ i ilegalne utrke nemaju apsolutno ništa zajedničko, osim činjenice da vam za oboje treba auto – najjednostavnije su nam objasnili, a momci i djevojke s kojima smo pričali nude rješenje od šest riječi.
– Rješenje za trenutnu problematiku o kojoj govorimo, jest ishođenje dediciranog otvorenog prostora van grada za sve ljubitelje tuninga, gdje bi se mogli parkirati i družiti. Mi nismo nikakvi divljaci i ne tražimo stazu za utrke, kao što to većina misli, jer građani uglavnom čuju brujanje motora i misle da se radi o utrkama, a zapravo se radi o turiranju motora kada je auto parkiran i prezentaciji novog ispušnog sustava. Jedno od potencijalnih rješenja bila bi nikad dovršena bolnica u Blatu, koja je prostrana, nalazi se van naselja i tamo sigurno nikome ne bismo smetali – kažu na kraju.
“Kontra efekt”
Za mišljenje o cijeloj ovoj ‘halabuci’ pitali smo i Darija Šamca, vozača Tokić Racing Teama, prvaka Hrvatske u Rallyju, kružnim, brdskim i karting utrkama, za što je osvojio pehare čak 14 puta. Dario provodi i test vožnje u Rimcu, a osnivač je Šamec Racing Akademije, gdje u sklopu firme RaceTrip provodi rally, racing i karting školu. Kaže nam, ima prijatelja koji se kreću u krugovima ‘Tuning scene’ pa je neke stvari saznao iz prve ruke. U ovom je slučaju sve jasno, utrke bilo nije, kaže, no problematika postoji:
– Na spornom tehničkom usred noći, između ostaloga, došlo je i do padanja zbog banalnih stvari. Meni najbanalniji je, koliko čujem po pričama, zbog ugrađene kuke. To mi je čak i smiješno, mislim nelegalno je i zakonski ispravno da se to mora upisati u prometnu. Ali u ovom kontekstu tuninga je smiješno – započeo je Šamec, pa se osvrnuo, kao i naši prethodni govornici, na pojedince koji pale gume, turiraju i slično.
– To se regulirati ne može, na takvim ‘meetovima’ uvijek bude par takvih i to je neizbježno. Policajcima je valjda prekipjelo, eventualno su možda stigle i neke žalbe na pismeno, potegnula se akcija i praktički su nedužni nastradali. Ne podržavam utrke niti divljanje na cestama. Tko god da se utrkivao na cesti, treba ga sankcionirati, a tko se hoće utrkivati za zbilja, postoji na desetke klubova na području Zagreba, ali i Zagorja. Procedura je vrlo jednostavna – dođeš u klub, učlaniš se i usmjeri te se u neku od disciplina kojih je napretek, a valja napomenuti da postoji i kategorija za cestovne, ‘obične’ automobile – ističe naš sugovornik.
O naslovima članaka ove drame kaže:
– Novinari su cijelu priču napumpali bez veze. “Brzi i žestoki”, strašno, to nema veze jedno s drugim. Time se radi samo kontra efekt. U principu ne zauzimam ničiju stranu jer ih obje shvaćam, ali definitivno sam mišljenja da do ovoga nije trebalo doći – zaključuje ovaj poznati zagorski vozač.
Za dodatno očitovanje o ovom slučaju upitali smo i Policijsku upravu zagrebačku, no do objavljivanja teksta nismo dobili povratne informacije. (Marta Čaržavec)
