Hrvatsko zagorje regija je poznata po brojnim brežuljcima i vinogradima. Na našim prostorima gotovo da i nema obitelji koja se ne bavi vinogradarstvom, bilo u privatne ili poslovne svrhe. Vino, a posebice gemišt, jedno je od omiljenih pića, kako domaćih ljudi, tako i onih koji posjete Hrvatsko zagorje. Međutim, osim po dobrom vinu, Zagorje bi od sada moglo biti nadaleko poznato i po vrhunskom ginu.

Iako zvuči pomalo neobično, s obzirom na to da je naše podneblje idealno za proizvodnju vina, jednako je tako idealno i za proizvodnju gina, pića za koje se popularno smatra da potječe iz Engleske, ali zapravo korijene vuče iz Nizozemske. Dokaz tome je i jedna mala destilerija iz Oroslavja pod nazivom “Moonshine Guerilla Distillery“ koja je s proizvodnjom ovog pića započela tek nedavno, a već je uspjela nanizati brojne svjetske uspjehe.

Bih li to mogao?

Obitelj Micek, Rikard, Tatjana i njihova kći Barbara, odlučili su se upustiti u ovu uzbudljivu avanturu koja je već polučila sjajne rezultate. Naime, njihova su se tri gina na prestižnom svjetskom natjecanju u Engleskoj okitila s dvije zlatne i jednom srebrnom medaljom, a tu uspjesima nije kraj. Iz ovih razloga, nismo imali drugog izbora nego ih posjetiti u njihovom domu u centru Oroslavja, te popričati s njima o cijelom ovom pothvatu i svim tajnama dobrog gina.

– Znatiželja je jedna od dvije stvari koje pokreću svijet. Druga je, navodno, nezadovoljstvo. Ja sam po prirodi znatiželjan i uvijek si postavljam pitanje: “Da li bi ti to mogao?“. Negdje krajem 2019. godine, u ruke mi je došla jedna knjiga naslova “From harvest to moonshine“, u slobodnom prijevodu “Od Žetve do Žestice“, i kako volim čitati, pročitao sam je. Knjiga je opisivala proizvodnju viskija svih vrsta, osnovna znanja o fermentaciji žitarica, o destilaciji… Negdje oko Božića te godine supruga mi je pokazala nekakvu vijest na Facebooku kako je za taj Božić, trgovački lanac “Sears“ odlučio pustiti u prodaju gin pakiran u bocu u obliku snježne kugle te kad ga protreseš pada snijeg. Inače sam mislio da sam ljubitelj dobrog gina, iako danas nisam siguran da sam tada znao što je dobar gin, dopala mi se priča o gin snježnoj kugli, te sam počeo intenzivnije čitati literaturu o proizvodnji žestokih pića, gledati svaki video na YouTubeu vezan uz tu temu, pročitao tisuće i tisuće postova raznih moonshine foruma sakupljajući iskustva i na kraju si sam postavio pitanje: “Da li bi i ti znao napraviti dobar gin?“ – započeo je priču Rikard Micek.

Njegov je prijatelj imao mali ekspres lonac kapaciteta šest litara kojeg je s nekoliko bakrenih cijevi pretvorio u mali kotao za destilaciju. Posudio mu ga je i tako je krenula cijela priča s ginom.

– Bilo je odlično što bi već za nekakvih 2,5 – 3,5 sata destilacija bila gotova i mogao sam probati naznake finalnog rezultata. Ubrzo sam i ja kupio isti mali ekspres lonac, zavarili smo bakrene cijevi na njega i to je bio moj prvi kotao za destilaciju. Imali smo mi u obitelji, i još dan danas ga imamo, i veći, pravi bakreni kotao za rakiju, no veličine je 70 litara i nije pogodan za isprobavanje, već za proizvodnju – kaže Micek.

Kako je došla pandemija koronavirusa, pa onda i lockdown, vremena je bilo napretek. Dnevno su se mogle napraviti dvije do tri destilacije, pa je onda, kaže naš sugovornik, bilo pravo vrijeme za “brušenje“ recepata i traženje odgovora na pitanje kojeg si je stalno postavljao: “Da li bi i ti znao napraviti dobar gin?“.

– Stvari su se razvijale brzo i u dobrom smjeru, a svaka je nova destilacija bila sve bolja, pa sam negdje pred ljeto 2021. godine odlučio pokušati krenuti profesionalno – rekao je Micek koji je po struci inače informatičar, arhitekt ‘ICT’ sustava i rješenja, a da će jednog dana krenuti u posao proizvodnje gina, nikada nije mislio.

Počelo u kuhinji

Na samom početku, gin se radio u kuhinji, ali ga je supruga od tamo ubrzo izbacila. Srećom, u dvorištu obiteljske kuće postoji garaža spojena s radionicom u koju se preselila cjelokupna proizvodnja. Iako kaže da je za sada prostor dostatan, već mu je sada jasno da će morati početi razmišljati o većem prostoru za pogon i proizvodnju, a pojasnio nam je i kako izgleda cijeli proces nastanka ovog pića.

– Proizvodnja gina je relativno jednostavna. Prvo je potrebno proizvesti kvalitetan bazični alkohol, u njega macerirate (stavite ih da se namoče i puste dio arome u alkohol) biljke i začine prema recepturi i na kraju taj aromatizirani alkohol destilirate. Tako se dobije prozirno piće intenzivnog mirisa i okusa koje se zove gin. Koliko god naoko izgleda jednostavno, to definitivno nije tako. Puno je varijabli, koliko će bazični alkohol biti kvalitetan, koliko je recept balansiran i kvalitetan, koliko su kvalitetne biljke i začini koje koristimo te, za zadnje, koliko kvalitetno će se sve to najmanje dva puta destilirati. Najvažnije je imati strast, želju, ali i metodičnost. Sve ostalo možete kupiti, no ako nema strasti, želje i metodičnosti, rezultati neće uvijek biti dobri, odnosno, rijetko će biti dobri. Svaka destilerija, za početak, mora imati nešto posuda za fermentaciju, kotao za destiliranje i dovoljno posuda da pohranite svoj destilat. Pokoji mjerni instrument kao što je refraktor, alkometar i hidrometar su i više nego dobrodošli. Današnja moderna tehnologija destilerijama olakšava puno toga, no uvijek možete početi s osnovnim kotlom i razvijati se prema potrebi. Također, kada profesionalno krenete u posao s destilerijom, osim same proizvodnje i destiliranja imate i poslove logistike, marketinga, a i financijsko – knjigovodstveni dio nije zanemariv. U samim počecima ja sam sam radio recepte i sam destilirao. Ubrzo su se i supruga Tatjana i kći Barbara priključile tako da u osmišljavanju novih proizvoda sudjelujemo svi. Kći Barbara je već dugo došla do faze da samostalno miješa i priprema recepturu i maceraciju, a sada već i samostalno destilira proizvode. Marketinški dio u smislu društvenih mreža preuzele su supruga i kći Barbara, dok ja rješavam logistiku, nabavu i veleprodaju – pojašnjava.

Upitali smo i postoji li tajna savršene recepture, je li bilo mnogo eksperimentiranja s okusima te koliko je vremena trebao proći da se dobiju ovi konačni proizvodi.

– Kako sam rekao na početku, znatiželja, pokušaj, pogreška i ponovo od početka. Ne postoji savršena receptura, nisam nikada radio na način da razmišljam ovo bi se svidjelo ovom dijelu potencijalnih kupaca, a ovo drugom dijelu. Jednostavno radiš recept da bi dobio proizvod kakav tebi po okusu, boji, mirisu i karakteru odgovara i nadaš se da će se to i drugima dopasti. Postoje nekakve teorije omjera pojedinih osnovnih sastojaka i tipova sastojaka u proizvodnji gina. Ja sam u startu odlučio da se tih omjera neću slijepo držati, čak dapače, vrlo često ih kršim te je vjerujem i zato naš gin poprilično drugačiji od ostalih. Čitaš iskustva drugih, eksperimentiraš, dodaješ sastojke koji nisu uobičajeni u gin recepturi, pa probaš. Ponekad rezultat bude katastrofalno loš, a ponekad se iznenadiš što je novi sastojak donio. Konzultiram se i s dvije gospođe koje se bave travama i biljem u iscjeliteljske svrhe, čitam stare narodne vodiče zdravlja. Trebalo je nekoliko mjeseci da bih došao do kostura ovih pet osnovnih gin recepata i još nekoliko za fina podešavanja. No u to početno vrijeme nisam radio samo gin. Nakon što sam napravio prva dva gin recepta koji su bili zadovoljavajući, odnosno na tragu onoga što sam želio, treću stvar koju sam napravio bila je jedna receptura za Absinthe koji mi je, moram reći, poprilično dobro ispao. Još u našoj arhivi imam dvije nulte boce tog Absinthea i po jednu nultu bocu prva dva gina. Sigurno ćemo se jednog dana vratiti tom Absinthe receptu i njega uključiti u program proizvoda koje nudimo. Radio sam i nekoliko ‘tura’ američkog bourbon whiskeya te dva rum pokušaja. Svi ti recepti i metodika izrade su pohranjeni i stoje kao potencijalni novi proizvodi – otkrio nam je Micek te na primjeru pojasnio kako se odlučuje koji će se okusi ginova napraviti.

Recept za spavanac

– Predzadnji recept kojeg smo napravili bio je za ‘Good Night Oak Gin’ koji je na “World Gin Awardsima“ nagrađen srebrnom medaljom. Kako često teže zaspim, odlučio sam napraviti gin koji bi imao recepturu da osim borovice, koja je osnovni sastojak, ima kombinacije biljaka koje u tijelu potiču stvaranje hormona melatonina, odnosno hormona dobrog sna. Čašica prije spavanja i spavamo kao beba, to je bila ideja. Uz standardne borovicu, korijander i iris korijen, kombinirali smo melisu, lavandu, verbenu, gospinu travu, još jedan korijen i još dva tajna sastojka koji baš i nisu česti u gin recepturama, a pomažu pri stvaranju melatonina. Malo smo se poigrali s omjerima, dodali još jedan sastojak, bili zadovoljni okusom, a kako smo u startu odlučili da ćemo taj gin maturirati u hrastu, otprilike smo znali što će nam odležavanje u drvetu donijeti okusu. Tako smo kroz par mjeseci imali proizvod s kojim smo izuzetno zadovoljni – govori.

Pitali smo ga i je li ikada prije imao iskustva s proizvodnjom pića, a usput nam je otkrio i jednu vrlo zanimljivu obiteljsku priču zbog koje, jednim dijelom, destilerija i nosi ime “Moonshine Guerilla Distillery“.

– Tradicionalno je u našoj obitelji destilirati žestoka pića. Priča koju su mi moji ispričali kaže da su mog pradjeda uhvatili još 1917. godine kako ilegalno peče rakiju, a kako nije platio “porez na kotel“ koji se tada plaćao, završio je u zatvoru na neko vrijeme. Nikada se nitko od nas iz obitelji nije time bavio profesionalno, već je to, kao i u svim zagorskim obiteljima, dio tradicije. Moj pokojni otac je također manje-više svake godine pekao rakiju, a ja sam mu često znao pomoći. Radili smo obično rakiju od šljiva, krušaka i grožđa. Kako je tata stario tako smo polako i prestajali s pečenjem rakije. Sve je izgledalo da ja neću biti nasljednik te tradicije i zadnjih 15-tak godina nismo pekli ništa, no nikad ne reci nikad – priča Micek.

Kako je sve krenulo s čitanjem knjige “From harvest to moonshine“, govori, odlučili su se za ime “Moonshine Guerilla Distillery“. Ističe da je “Moonshine“ bio prvi izbor kćeri Barbare i supruge Tatjane, dok je njemu to bila druga opcija.

– U startu smo se odlučili za internacionalno imenovanje jer smo u startu razmišljali o širem tržištu od Hrvatske ili samo Zagorja kao regije. “Guerilla“ je dodana u ime kao ‘hommage’ pradjedu i njegovom ilegalnom pečenju rakije koje nije dobro završilo – ispričao nam je.

Nakon što je odabrano konačno ime, to je bio tek početak. Sada se trebalo posvetiti i osmišljavanju cjelokupnog vizualnog identiteta brenda, kako bi bio prepoznatljiv i unikatan na tržištu i kako bi se isticao od ostalih.

– Za sam dizajn logotipa vječno smo zahvalni mojem izuzetno dobrom prijatelju, a za nas, srećom, i vrhunskom akademskom grafičkom dizajneru Igoru Vranješu, koji je odmah u prvoj iteraciji pogodio ‘look&feel’ koji smo željeli te je uz nekoliko sitnih dorada logotip bio gotov. Tada smo definirali tip ambalaže i nastavili s ‘brendingom’. Za sam izgled etiketa zaslužna je kći Barbara koja nas je “gurnula“ u smjeru ‘art decoa’, da bi prijatelj Igor Vranješ razradio tu ideju do kraja i napravio stvarno fenomenalan posao – govori Micek zadovoljno.

Kako smo i napisali na samom početku, iako je destilerija tek nedavno pokrenuta, ginovi su već uspjeli ostvariti zavidne rezultate na natjecanjima. Tri su gina poslana na natjecanje “World Gin Awards 2022“ u Englesku i tamo su ostvarili vrhunske rezultate.

Najbolji na svijetu

– To je najutjecajnije svjetsko natjecanje, ili bismo rekli, najveća svjetska smotra koja slavi gin kao piće. Na tom natjecanju stotine proizvođača gina iz čitavog svijeta šalju na ocjenjivanje i konkurentsku utrku svoje proizvode, a održava se u kolijevci popularnosti gina, Engleskoj. Ginovi su raspodijeljeni u nekakvih 10-ak kategorija, a svaki natjecatelj odabire u kojoj će se kategoriji natjecati te na ocjenjivanje šalje po tri boce svakog gina koji prijavljuje. Kreće prvi krug natjecanja. Ocjenjivanje se vrši “blind tasting“ metodom, što znači da se svi ginovi rastoče u istu generičku ambalažu, male boce, i označe se bijelom etiketom kategorije i brojem, primjerice ‘Navy 15’. Suci tako ne znaju koji brend ocjenjuju. Svaki od sudaca daje svoje ocjene, one se zbroje te prema ukupno dobivenom broju bodova, gin dobije ili ne dobije medalju, odnosno ako dobije medalju, njezin sjaj ovisi o ukupnom broju osvojenih bodova. Tek tada se iz tajnosti vadi koji uzorak je koji brand gina i tako smo saznali da smo dobili dvije zlatne i jednu srebrnu medalju. Kada se zna koji gin je dobio koju medalju, tada se rasporede geografski, odnosno po zemljama, i gin koji ima zlatnu medalju i ima najveći broj bodova u toj zemlji, ujedno dobiva i naslov “Country Winner“, a da bi neki gin to postao, mora imati minimalno zlatnu medalju i određeni broj bodova. Zemlje koje nemaju natjecatelja sa zlatnom medaljom poput Finske ove godine koja je u kategoriji “Gin Modernog Stila“ imala samo jednog za medalju ocijenjenog natjecatelja i to srebro, ta zemlja nema “Country Winnera“. U drugi krug natjecanja idu samo natjecatelji koji imaju “Country Winner“ naslov i međusobno se bore za prestižnu nagradu “World’s Best Gin“ u svojoj kategoriji – pojasnio nam je Micek detalje natjecanja i nagrada.

Na sudjelovanje u natjecanju su se odlučili iz čiste znatiželje, kako bi vidjeli gdje se nalaze s obzirom na ostale svjetske proizvođače. Prva im je želja bila dobiti pisanu recenziju i ocjenu svakog njihovog proizvoda, ali ipak priznaje da su se nadali dobiti barem jednu medalju, neovisno kojeg sjaja jer bi to za njih kao novog i malog proizvođača bilo i više nego puno. Ipak, na krajnje rezultate natjecanja nisu bili spremni i bili su i više nego ugodno iznenađeni.

– Dogodilo se kako se dogodilo i rezultat su dva zlata, jedno srebro i dvije “Country Winner“ nagrade u drugom krugu, u borbi za naslov najboljeg svjetskog gina. Nadam se da je pradjed, bio on tamo gore ili dolje, bio ponosan na praunuka i zavrtio rundu za sve zbog rezultata koje smo ostvarili. “Dry Hill Berry Gin“ dobio je zlatnu medalju i naslov najboljeg hrvatskog gina u kategoriji “Gin modernog stila“ (Contemporary Style Gin). “Blue Mariner Gin“ je dobio zlatnu medalju i naslov najboljeg hrvatskog gina u kategoriji “Mornaričkog gina“, odnosno gina mornaričke jačine (Navy Gin), u kategoriji u kojoj natjecateljski gin mora imati najmanje 56 posto alkohola. I na kraju srebrna medalja je osvojena za “Good Night Oak Gin“ u kategoriji “Gina dozrijevanog u drvetu“ (Matured Gin). Time se destilerija “Moonshine Guerilla Distillery“ svrstala u sam svjetski vrh, kao destilerija s najviše nagrađenih ginova – ističe ponosno Rikard Micek.

Svi ljubitelji gina, ali i oni koji su samo znatiželjni i željni probati nešto novo i nagrađeno od strane struke, gin mogu nabaviti u samoj destileriji, a proizvodi će isto tako biti dostupni i putem web trgovine te web stranice. Micek nam je otkrio i da su u razgovorima s nekoliko specijaliziranih maloprodajnih mjesta gdje će njihovi proizvodi biti dostupni, a uz detaljno planiranje prodaje, kuju se i brojni drugi planovi za budućnost.

– Planovi su proširiti kapacitete jer za bilo što ozbiljnije, a to je nekih pet do šest tisuća boca koliko trenutno možemo godišnje proizvesti, je ovo sada premalo. Proširenje kapaciteta sa sobom nosi i otvaranje radnih mjesta u proizvodnji i to nas veseli. Drugo su planovi razvoja novih proizvoda. Već sada smo s nekakvih preko 95 posto spremni za lansiranje tri nova proizvoda, a radi se o tri Bittera, odnosno tri biljna likera gorčeg okusa. Čeka se završetak dizajna etiketa, proizvodnja etiketa i spremni smo za lansiranje. Također, stalno radimo na novim proizvodima i uslugama koje možemo ponuditi – zaključio je Micek.