Živimo u vremenu kada gotovo svi posjedujemo mobitel ili fotoaparat kojim možemo zabilježiti neki trenutak naše svakodnevice i naše najbliže. Dok većina fotografiju danas shvaća olako i ne obraća puno pažnje prilikom pritiska dugmeta fotoaparata ili mobitela, postoje osobe koje su se u potpunosti predale fotografiji i shvaćaju je na posve drugačiji način – kao umjetnost i način izražavanja.
Mlada fotografkinja s bedekovčanskom adresom, Martina Špoljarić Pracaić (30), specijalizirala se u fotografiranju novorođenčadi, djece i trudnica te je razvila svoj prepoznatljiv stil.
Fotografije novorođene djece, tzv. “newborn” fotografija, u Martininom slučaju od 10 pa do 25 dana starosti, veliki je trend u svijetu fotografije i zauzima vrlo važan dio Martininog fotografskog opusa.

– Počela sam fotografirati prije desetak godina, tijekom srednje škole, i fotografirala sam mnoge modele, većinom “pin-up” modele ili djevojke u viktorijanskim haljinama. Uvijek je atmosfera fotografija, od scenografije, kostima, šminke, mog načina obrade, pa do samih modela, naginjala na mračniju stranu i iako je to privuklo određenu publiku na Facebooku i ostatku društvenih mreža, to je bio samo hobi – kaže Martina i otkriva kako se okušala i u dokumentarnoj fotografiji.

Imala publiku

– Fotografirala sam standardne obiteljske fotografije, krštenja, bebe i slično jer me zanimala neka “poslovna” strana, čisto da vidim kako će to ići. Radila sam to dok sam tražila posao i još sa strane dok sam bila zaposlena. Tek nakon što sam rodila svoju kćer, shvatila sam da želim to raditi zaozbiljno, pa sam dala otkaz nakon tri mjeseca rada u tiskari i otvorila obrt. Nisam imala što izgubiti, dobila sam poticaj, odnosno, potporu za samozapošljavanjem i cijela priča je krenula – kaže nam naša sugovornica.
Ističe kako je već od prije, iz dana kada se bavila fotografiranjem modela i fotomanipulacijom, imala publiku koja ju je pratila i koju je fotografirala, pa je tim putem stekla mnogo poznanstava koja su joj pomogla pri promidžbi obrta i pokretanju novog smjera fotografske karijere.

– Tjedno moj kućni studio, kojeg sam sama izgradila, posjeti u prosjeku od tri do sedam obitelji. Fleksibilna sam i prilagodim se potrebama i željama obitelji. Često imam i svaki dan u tjednu ispunjen terminima, a ponekad i više u danu – kaže Martina.
Roditelji i djeca sami biraju scenografiju koja će ih okruživati, kao i kostime kojima njezin studio obiluje, a i sama Martina im često predloži pozadinu i rekvizite koji bi odgovarali ideji koju roditelji imaju u glavi.

– Što se tiče fotografiranja beba, to je pravi izazov. Ne biste vjerovali koliko su žilavi i tvrdoglavi, ali i živahni po karakteru. No, naravno, roditelji su uvijek prisutni pri fotkanju i pomažu. Ima poza i rekvizita koje preferiram, primjerice, kantica u kojoj su bebe polegnute, no nije to uvijek izvedivo jer ima nekih beba koje su nervozne, pa je malo teže s njima raditi. One su maleni ljudi koji zbilja pokazuju svoj karakter od rođenja. Najmlađe dijete koje sam fotografirala bilo je staro svega šest dana i s njim nije bilo poteškoća – otkrila nam je Martina i spomenula kako fotografira i malo stariju djecu.

– Najbolje mi je raditi s malo starijom djecom, petogodišnjacima, šestogodišnjacima i sedmogodišnjacima jer su oni već prave male osobe. Oni znaju što žele, koje poze njima odgovaraju i lagano se dogovorimo kako spojiti moje ideje s njihovima. Ne moram ih ni previše nagovarati da se užive u ulogu. Većina ih uživa u rekvizitima i kostimima, dok djeca između dvije i četiri godine znaju biti tvrdoglava, pa se i roditelji i ja namučimo ne bismo li ih nekako “podmitili” i zabavili kako bismo uspjeli dobiti dobre fotografije s kojima su zadovoljni oni, ali i ja – kaže Martina.

Najvažnija sigurnost

Najvažnije joj je da su bebe site, da im je toplo i ugodno te da su u sigurnom položaju, ali isto tako dodaje kako njezin posao nije nimalo lagan.

– Namještanje beba u određene poze nije lako kako se mnogima čini. Bebe dok ih slikam većinom spavaju čvrsto – kaže Martina i dodaje kako jedno fotografiranje traje od dva do četiri sata, ovisi o raspoloženju subjekta fotografiranja, odnosno, bebe.
Kao što je i vidljivo po njezinim setovima, kostimografiji i obradi fotografija, Martinina vječita inspiracija su viktorijansko razdoblje te Disneyjevi crtani filmovi i razne bajke smještene u to povijesno razdoblje. Fotografkinja ističe kako konstantno ulaže u posao novim rekvizitima, “oblekicom” i raznim dodacima koji njezine radove mogu poboljšati i pridonijeti postizanju spomenute atmosfere.
Martina je dobitnica mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja. Od 2018. do 2020. dobila je tri certifikata, od koji su dva od strane “AFNS fotografskih nagrada” i jedno od strane “35 awardsa” iz Rusije. Imala je i više nagrađivanih fotografija, pripala joj je naslovnica jednog časopisa te se može pohvaliti s nekoliko objavljenih fotografija u različitim internacionalnim dječjim foto časopisima. (Lovro Belošević)