Plaće u Hrvatskoj obilježava znatna razlika u njihovoj visini po regijama, što za sobom povlači i razlike u životnom standardu stanovništva u pojedinim područjima te u određenoj mjeri rezultira pritiskom na dinamiziranje procesa unutarnjih i vanjskih migracija, zaključak je analize plaća po županijama od 2008. do 2016. godine, koju je objavila Hrvatska gospodarska komora.

Gospodarsko središte

U Krapinsko – zagorskoj županiji prosječna neto plaća po zaposlenom 2008. godine je iznosila 4411 kuna, dok je 2016. godine narasla za 8,9 posto te je tada iznosila 4803 kuna. Nižu prosječnu plaću imale su 2016. godine samo Varaždinska, Međimurska i Virovitičko – podravska županija. Prosječna bruto plaća u razdoblju od 2008. do 2016. godine u KZŽ je narasla za 5,7 posto, odnosno, sa 6193 na 6543 kune. Niža bruto plaća u 2016. godini bila je u Varaždinskoj, Međimurskoj, Bjelovarsko – bilogorskoj i Virovitičko – podravskoj županiji te je upravo to pet županija koje su 2016. godine imale neto plaću nižu od 85 posto prosjeka Hrvatske. Grad Zagreb i povremeno Primorsko – goranska i Dubrovačko – neretvanska županija jedine su regionalne jedinice s većom neto plaćom od hrvatskog prosjeka. Kod bruto plaće, iznadprosječnu plaću bilježi samo Grad Zagreb, kao kulturno i gospodarsko središte države u kojem su koncentrirane djelatnosti u kojima se, u pravilu, bilježi i najviša razina plaća.

Jadranska Hrvatska

U Gradu Zagrebu je prosječna neto plaća u svim djelatnostima viša od prosječne plaće u Hrvatskoj, izuzev kod djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane u kojoj, zbog važnosti turizma, natprosječne vrijednosti, u pravilu, imaju županije Jadranske Hrvatske. Jedino Krapinsko – zagorska i Bjelovarsko – bilogorska županija nemaju niti jednu djelatnost u kojoj bi prosječna neto plaća bila viša od prosječne u Hrvatskoj za tu djelatnost.