Oni su uredili prvo Poduzetničko gnijezdo, imaju svoj školski radio, a odnedavno i “Učionicu u oblaku” sa školskim televizijskim studijem. Opremljeni su suvremenim informacijsko – komunikacijskim tehnologijama, a svaki učenik slobodno može na nastavi ili za vrijeme odmora koristiti svoj ili školski tablet. Ne, to nije priča iz neke od skandinavskih zemalja, već iz srca Hrvatskog zagorja – Osnovne škole Stjepana Radića iz Brestovca Orehovičkog. Za uspjehe i projekte koji se nižu iz mjeseca u mjesec, zaslužni su učenici i profesorici, njihovi roditelji i cijela lokalna zajednica, no velike zasluge ima i čelni čovjek, Zdenko Kobeščak, koji je ravnatelj OŠ Stjepana Radića već sedmu godinu. I sam je pohađao tu školu, a kasnije i odrađivao stručnu praksu kao učenik srednje pedagoške škole u Zaboku. U toj je školi niz godina radio kao vjeroučitelj i vrlo kratko kao informatičar. Naime, završio je Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, Katehetski institut Katehetsko – bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, te poslijediplomski sveučilišni studij u Zagrebu, na kojem je stekao sadašnje zvanje – sveučilišni specijalist za management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje. Od 1991. godine, osim u Brestovcu, radio je i u osnovnim školama u Novom Golubovcu, Donjoj Šemnici, Zlatar Bistrici, Zlataru te u Srednjoj školi Zlatar.
U razgovoru za Zagorje International, otkrio nam je kojim se načelima vodi u upravljanju jednom uspješnom obrazovnom ustanovom, što smatra svojim najvećim uspjesima, te što misli i obrazovanju u Hrvatskoj.

Vaša je škola poznata po inovativnosti, korištenju suvremenih informacijsko – komunikacijskih tehnologija, brojnim projektima, kao i po povlačenju EU sredstava. Možete li nam izdvojiti neke najvažnije projekte koje ste do sada provodili?

U želji da našim učenicima omogućimo kvalitetne uvjete života i rada, ali i korištenje suvremenih nastavnih sredstava, vrlo smo se brzo morali okrenuti pisanju i aplikaciji projekata na natječaje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. U tom smislu već niz godina provodimo benchmarking i networking naše škole. Riječ je o procesima stalnog promatranja okruženja, učenja od onih koji su bolji od nas, te povezivanja i uspostavljanja suradnje s potencijalnim partnerima na temelju zajedničkih interesa, koji se temelje na pojedinačnoj i zajedničkoj društvenoj odgovornosti za budućnost Hrvatske. Posebna su priča naši dragi poduzetnici, koji žive i rade na našem području. Oni su naši istinski svjetionici i uzori, njima nikad ništa nije teško, nikada se nisu oglušili na naš poziv za pomoć i osim pomoći u radu, često su i sami donirali materijal s kojim su radili. Njihova imena nalaze se zapisana u holu naše škole i svaki ih naš učenik ima uvijek pred očima. Zato naši učenici čuvaju našu školsku imovinu, naš školski interijer i eksterijer, jer tu su radili i uređivali njihovi roditelji, braća i sestre, susjedi… Za njih, za nas, da bi nam svima bilo ljepše. Zahvaljujući našim partnerima, realizirali smo u proteklih par godina nekoliko desetaka projekata, zahvaljujući kojima je naša škola uredila prvo Poduzetničko gnijezdo u Hrvatskoj i treće u Europi, dobila prvu nagradu za najljepšu područnu školu u Hrvatskoj za 2015. godinu i treću nagradu za održivi razvoj školskog vrta 2017. godine. Osim nekoliko videokonferencijskih i multimedijskih učionica, uredili smo i studio internetskog školskog radija, koji svakodnevno emitira 24 sata na dan, a svaki puni sat idu vijesti. Nedavno smo uredili i “Učionicu u oblaku” s internetskim školskim TV studijem, koji već objavljuje prve emisije na Youtube kanalu RTV-a Srce Zagorja. Svaki naš učenik slobodno može na nastavi ili pod odmorom koristiti svoj ili školski tablet, a škola je opremljena suvremenim informacijsko – komunikacijskim tehnologijama, s pristupom širokopojasnom brzom žičanom ili bežičnom Internetu. Naši učenici i učitelji svoju nastavu mogu oplemeniti korištenjem cijelog niza robota, 3D printera, digitalnih mikroskopa, digitalne meteorološke postaje, a uskoro i mobilnih digitalnih laboratorija. Uključeni smo u pilot – projekt “e-Škole”, ali i u eksperimentalni program “Škole za život”. Posebnu pozornost posvećujemo učenicima s posebnim potrebama, kojima se pruža mogućnost pristupa uslugama, poput poludnevnog boravka i pomoćnika u nastavi s jedne, te uključivanja u više projekata za rad s darovitim i potencijalno darovitim učenicima, s druge strane.

Zašto smatrate da je važno djecu uključivati u razne projekte i koristiti moderne tehnologije u nastavi?

Važno je da se djeca odmalena uključuju u projekte, jer se projektnim pristupom osigurava individualni pristup svakom učeniku, kako bi ga se usmjerilo na postizanje ishoda. Danas nije više potrebno učiti ona znanja koja se mogu “guglati”, već vještine usvajanja korisnih i učinkovitih generičkih kompetencija, kao što su sposobnost primjene znanja u praktičnim situacijama, interpersonalne i interakcijske vještine, sposobnost prepoznavanja, postavljanja i rješavanja problema, sposobnost rada u timu, sposobnost planiranja i vođenja projekata, sposobnost stvaranja novih ideja (kreativnost), poduzetnički duh, sklonost preuzimanju inicijative, sposobnost rada u međunarodnom okruženju (strani jezik), predanost očuvanju okoline na načelima održivog razvoja… Takvu školu gradimo u Brestovcu Orehovičkom i Orehovici. Iznutra i izvana. Vjerujemo da prenošenjem i svjedočenjem takvog odgoja i obrazovanja naših učenika, osiguravamo njihovu kvalitetnu pripremu za život. Današnje generacije neki zovu “sap-sap” generacijom, jer u rukama stalno imaju pametne telefone, daljinske uređaje ili tablete po kojima “sap-sap škljocanjem” strelovito brzo surfaju, “skačući” iz programa u program, iz aplikacije u aplikaciju, iz jednog sadržaja u drugi. Oni nemaju vremena, niti strpljenja, za dugotrajna “ex cathedra” predavanja. Ako se mi učitelji ne prilagodimo novim generacijama, ako im ne pristupimo, osim klasičnog načina, i korištenjem novih komunikacijskih kanala putem suvremenih IKT resursa, teže ćemo moći doprijeti do njih. Svaki učitelj bi se trebao istinski potruditi biti dionikom svijeta kvalitete svojih učenika. To je onaj efekt kojeg vidimo posebno kod naših najmanjih učenika, koji će često roditeljski autoritet podrediti autoritetu učiteljice jer “moja je učiteljica tako rekla i tako mora biti”. Naša je želja i sav naš napor usmjeren prema tome da naša škola i svi naši djelatnici budu u svijetu kvalitete, odnosno, da imaju pozitivan imidž u percepciji naših učenika, a to je preduvjet uspješnog učenja i poučavanja.

Kakvo je vaše mišljenje o obrazovanju u Hrvatskoj? Smatrate li da je prijeko potrebna kurikularna reforma?

Što se tiče obrazovanja u Hrvatskoj, po mojem dubokom uvjerenju, ono je puno bolje nego što je percepcija javnosti. To osobito vrijedi za škole u Zagorju. Njih bolje poznam i bez sustezanja tvrdim da je redom riječ o kvalitetnim školama, u kojima rade izvrsni učitelji i motivirani učenici. Uostalom, ako brojni naši bivši učenici odlaze u zapadnoeuropske zemlje, kao znanstvenici, liječnici, IT stručnjaci, majstori svog zanata, električari, građevinari, i tamo nalaze bolje plaćen posao, onda ih je valjda netko nešto u Hrvatskoj i naučio. Bilo bi lijepo da se, nakon što zarade i usvoje nova znanja i vještine, vrate u Hrvatsku i daju doprinos novom uzletu, kako nove generacije ne bi morale odlaziti iz domovine. Kvaliteta i prepoznatljivost neke škole najčešće ovisi o njezinom školskom kurikulu. A to je, što je manje poznato, autonoman dokument svake škole. U planiranju i provođenju svojeg školskog kurikula, svaka škola prepoznaje svoje osobitosti, mane i prednosti, te ima mogućnosti podrediti se interesima i očekivanjima svojih učenika, djelatnika, roditelja, zajednice i stvoriti okruženje u kojem uspjeh neće izostati. Reforme takvog tipa provodimo svake godine u svakoj našoj školi i čini mi se da smo u ovom trenutku u nekim stvarima otišli dosta naprijed. U prilog tome, spomenuo bih i našu podjelu razreda na trijade, u kojima se, intenzivnim uključivanjem stručnih suradnika i pojačanim angažmanom svih djelatnika škole, udvostručuju kapaciteti u našoj nastavi prema modelima u zemljama EU, koje postižu bolje rezultate na PISA istraživanjima. Konkretno, u trećoj trijadi, u kojoj se radi s učenicima sedmih i osmih razreda, u samo dva mjeseca nastao je veliki školski mural, glazbeno – scenska igra “Čarobnjak iz Oza” i prvi Escape Forest. To su zajednički rezultati rada naših učiteljica i učenika, djelatnika škole i drugih dionika. Hvalevrijedno, a istovremeno i žalosno, jer u našoj školi imamo ljude koji izvrsno rade, ali ih sustav ponekad ne može pratiti i za izvrstan rad, primjereno nagraditi.

Što vam je najvažnije u vašem radu i kojim se vrijednostima vodite?

U stoljeće i pol, koliko postoji naša škola u srcu Zagorja, bilo je niz ravnatelja i učitelja koji su, prema svojim sposobnostima, više ili manje, kontinuirano oplemenjivali i gradili bolje uvjete života i rada u našim školama. Ja sam tek jedan u nizu ravnatelja, ali moja je odgovornost, između ostaloga, i u tome što sam prvi ravnatelj koji je domaći čovjek. Ovdje sam rođen, u ovoj sam školi bio učenik i učitelj, a sada sam ravnatelj. Ne bih volio da se o meni priča da sam se u školi “uhljebio” i čekao penziju. Trudim se da, po načelu “just in time”, u suradnji sa svim školskim dionicima, iskoristimo šanse koje život donosi, kako bi naši učenici bili zadovoljni i ponosni na svoju školu, i nakon ove osnovne škole, bili kompetentni i kompetitivni nastaviti bilo koju srednju školu po svojem izboru, svjesni da svojim znanjem, vještinama i sposobnostima ni za kim ne zaostaju. Štoviše.

Što biste izdvojili kao svoje najveće uspjehe kao ravnatelj?

Najveći uspjeh škole je uspostavljena sinergija svih dionika života i rada škole, uključujući učenike, djelatnike škole, roditelje naših učenika, lokalne i regionalne zajednice te brojnih partnera iz svijeta poduzetništva i civilnog društva. Ovo partnerstvo svih dionika omogućilo je školi da prepozna svoje mane i prednosti te da se kontinuirano razvija, čak i u vrijeme kriznih godina. Naši bivši učenici u Alumni juniora, neformalnoj zajednici bivših učenika koji su sada u srednjim školama i na fakultetima, su nam dragocjeni izvor povratnih informacija o kvaliteti našeg odgojno – obrazovnog rada, ali i o deficitima s kojima naši učenici dolaze u srednje škole. S druge strane, u Alumni seniora, neformalnoj zajednici naših bivših učenika u zrelim godinama i roditelja sadašnjih učenika, imamo hvalevrijednu podršku, koja osobito dolazi do izražaja u brojnim volonterskim akcijama koje smo u školi proveli s ciljem poboljšanja uvjeta života i rada škole. Upravo zahvaljujući njima, obnovili smo sve naše školske zgrade, ali i interijere, jer su oni, na svaku kunu koju smo dobili od osnivača ili iz natječaja, svojim radom, a često i doniranim materijalom, uložili još najmanje toliko. Dakle, premda zvuči kao fraza, ali naši su Orehovčanci, Zadravčanci, Belovarščani, Grabčani, Pustodolščani, Brestovčani, Martiščani, Vojniščanci, Kebljani, Lužani, naše najveće bogatstvo. Zahvaljujući uspostavljenoj kvalitetnoj suradnji svih dionika, lakše uočavamo i potrebe naših učenika, koji su u središtu svih naših promišljanja. U svemu što radimo, polazimo od interesa naših učenika, što je to dobro za naše učenike, te uz implementaciju načela Sigurnosti, kvalitetnih Odnosa i Specijalizacije (S.O.S.), stvaramo školu koja je drugi DOM naših učenika, školu koja je sigurno, ugodno i poticajno okruženje, u kojem prepoznajemo potencijal ili darovitost svakog učenika i djelatnika te ih razvijamo, kako bismo stvorili nerazorive temelje za život. U svakom slučaju, naši su učenici, djelatnici, roditelji, lokalna zajednica, dionici koji nose velike zasluge za prepoznatljivost i uspjehe škole, ali i odgovornost za budućnost.

Koji su vaši planovi za budući razvoj škole?

Iskreno, nisam zadovoljan, ali ne dosadašnjim rezultatima, nego šansama koje smo, ponekad zbog tromosti ili sporosti, propustili ili ih nismo u dovoljnoj mjeri iskoristili. Vrijeme neumitno teče i neke se propuštene prilike, bojim se, neće ponoviti. Premda smo se redovito javljali na natječaje i aplicirali projekte, dio, moram reći, dobrih projekata, nije prepoznat i nisu prošli. Ulaskom u krug od 46 hrvatskih osnovnih škola u kojima će se od jeseni primjenjivati eksperimentalni program, značajno je umanjen naš resurs vremena i raspoloživosti za druge projekte, tako da ćemo se iduće godine morati više fokusirati na nacionalnu reformu, a manje na svoj vlastiti školski kurikul. A što se tiče planova glede budućnosti škole, oni, dugoročno, stoje u strateškom planu naše škole za razdoblje od 2016. do 2020., u Izjavi o viziji: “Naša je škola OAZA zajedništva, nepresušni IZVOR znanja i KAMEN TEMELJAC uspješne budućnosti naših dionika: učenika, učitelja, roditelja i lokalne/regionalne zajednice.” U našoj misiji i svrsi postojanja nema stajanja i čekanja, cendranja i zanovijetanja usmjerenog prema optuživanju drugih, jer nisu učinili ono što mi mislimo da su trebali učiniti. Svaki korak, nadahnuće koje će nas motivirati i izazov s kojim ćemo se suočiti, sve što ćemo učiniti da bi našu školu približili ostvarenju naše vizije, bit će – korak u pravom smjeru.