Malo je ljudi u novijoj povijesti grada Krapine doprinijelo njegovom kulturnom razvoju, kao što je to činila gospođa Ana Töpfer. Iako nije bila rođena Krapinčanka, njezina je ljubav prema gradu u koji je doselila, sada već davne 1954. godine, do izražaja dolazila u svakom njenom činu, bilo da je to imalo veze s njenim profesionalnim radom, bilo da je to zapisivala u svoje bilješke, iz kojih su njene misli pretočene u knjige.

Kći Adolfa Junga, činovnika na željeznici, i Margarete r. Ostrički rođena je 11. svibnja 1926. godine, kao prva od njihove dvije kćeri. Osnovnu školu završila je u Banovoj Jarugi, nižu gimnaziju u Novoj Gradiški, a višu u Vukovaru i Zemunu. Diplomirala je šumarstvo, 1951. godine na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a magistrirala je muzeologiju na Zagrebačkom sveučilištu, uz specijalnost: bibliotekarska dokumentacija i informacijske znanosti – muzeologija.
Dana 15. siječnja 1952. godine raspoređena je na rad u ŠG “Šamarica” Zagreb, na Odsjek za taksaciju za područja šumarija Sisak, Petrinja, Dvor na Uni, Kostajnica i Glina, a nakon reorganizacije šumarstva, 1. travnja 1954. godine, bila je premještena u Šumariju Krapina, ŠG Zagreb, na radno mjesto zamjenika upravitelja. To je preseljenje bilo velika prekretnica u njenom životu, u Krapini je osnovala obitelj, rodila kćerku Vesnu, i Krapini je posvetila sav svoj kulturni i muzeološki rad.
Naime, 1960. godine postavljena je za šumarskog inspektora kotara Krapina, a dvije godine kasnije prelazi na rad u Općinu Krapina, na poslove iz oblasti šumarstva, kulture i turizma te postaje voditelj Nalazišta krapinskog pračovjeka. Tu je bila postavljena za rukovoditeljicu Nalazišta, a proširenjem djelatnosti i na ugostiteljstvo, postavljena je za direktora OOUR-a ŠG Zagreb, Nalazišta krapinskog pračovjeka. Osnovala je galeriju “Hušnjakovo” u Krapini, a 1971. godine bila je član inicijativnog i organizacijskog odbora za osnivanje Matice hrvatske u Krapini. No, zbog političkih razloga, 1980. godine, nakon 29 godina radnog staža, prijevremeno je umirovljena, iako je uredila je tzv. “neandertalski perivoj” te je također zaslužna za revitalizaciju lokaliteta Hušnjakovo.

Njezina je ideja bio i Park skulptura “Forma prima”, jedinstveni park suvremenih drvenih skulptura na otvorenom u Hrvatskoj. Zbirka je to više od 30 skulptura velikog formata koje potpisuju najpoznatija imena svjetskih i domaćih kipara 80-tih godina 20. stoljeća, a koje su nastale tijekom međunarodnih kiparskih simpozija, koji su se u Krapini održavali od 1976. do 1982. godine. Taj park na Hušnjakovom ima svojstvo kulturnog dobra i upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Od 1992. do 1996. godine gospođa Töpfer radila je na knjizi o Krapini, koja prikazuje život krapinskih građana od 1885. do 1945. godine, a objavljena je pod naslovom “Krapinska purgerska kuhinja”. U toj su knjizi ispisani razni recepti za zagorska tradicionalna jela, ali još su veće bogatstvo u njoj navedeni brojni običaji i priče toga vremena, pa mnogi rado posegnu za “Krapinskom purgerskom kuhinjom”, kada se žele pobliže upoznati s poviješću Krapine.
“Život na velikim stanicama” njena je druga knjiga. U 75 priča pripovijeda djetinjstvo Ane Jung Töpfer na željezničkoj stanici Banova Jaruga u prvoj polovici prošlog stoljeća, sve do njezinih gimnazijskih dana. Knjiga je prvi put predstavljena javnosti u Muzeju krapinskih neandertalaca, na dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Bio je to poklon Europi, ali i “poklon Muzeja i grada Krapine našoj baki Ani”, rekla je urednica knjige i tadašnja ravnateljica Muzeja Vlasta Krklec.

Ana Töpfer djevojčica je iz Banove Jaruge i baka Krapine. Autor ovih redaka imao je tu čast da je upozna još kao dječak, mladi tinejdžer, kojem je rado, kao uostalom i svojim unucima, pričala svoje životne priče, od Banove Jaruge, preko Beograda, Zagreba i Krapine. I iako možda u to vrijeme nismo shvaćali kakvo bogatstvo izlazi iz njenih usta i mnogo je puta u nama sa svojom poznatom rečenicom “samo da ti još ovo kažem” izazivala tipično tinejdžersko kolutanje očima, danas smo itekako svjesni koliko smo bogati što smo imali priliku upoznati i slušati jednu tako veliku osobu. Hodajuću enciklopediju, koja je, nažalost, ove subote ispisala svoju posljednju stranicu. Gospođo Ana, hvala Vam na Vašim pričama, oni koji su ih imali prilike čuti, to sigurno nikada neće zaboraviti. A neće ni stati na tome – samo da Vam još ovo kažem, prenosit će se na sljedeće generacije, kao što ste Vi prenosili nama.

Posljednji ispraćaj gospođe Ane Töpfer bit će sutra (utorak) u 15.30 sati, na Gradskom groblju u Krapini.