– Stečaj potrošača sličan je kao kad firma ode u stečaj, samo što je pravna diskriminacija u Hrvatskoj došla do te mjere da nismo u istim uvjetima. Vjerujte mi, jako je velika razlika između malog čovjeka i tajkuna – počinje svoju priču 48-godišnji Miljenko Škalec iz Zaboka, jedan od 321.272 blokirana hrvatska građana i jedan od 16-ero građana koji su proglasili stečaj potrošača, popularno nazvan “osobni bankrot”.
Njegovi problemi počinju još 1997. godine, kada mu je, uz vlastiti kredit, na plaću sjeo dug za otplatu kredita za koji je bio jamac. U međuvremenu je izgubio i posao i tako su se dugovi samo počeli gomilati.
– Gomilaju se kamate na kamate, predvidljivi i nepredvidljivi troškovi od strane javnih bilježnika, odvjetničkih društava i slično. Vi ne možete toliko otplatiti koliko oni mogu zaračunati kamate. Primjerice, ja bih mjesečno otplaćivao 1000-1200 kuna, a meni bi se dug povećao za 1800. Kada je to sve krenulo, dug po mom kreditu i kreditu osobe kojoj sam bio jamac, iznosio je između 10 i 13-14 tisuća eura. Danas je on narastao na preko pola milijuna kuna. Taj dug nisam u mogućnosti otplatiti da živim deset života, a ne jedan – kaže Škalec, koji je kredit za koji je bio jamac zatvorio novim kreditom, a onda je ostao bez posla, iselio se na nekoliko godina iz zemlje, a bivša supruga gomilala je račune u stanu koji je od države dobio na korištenje.
Njegov račun u blokadi je od 2011. godine, a osim s bankom, danas bitku vodi i s utjerivačima dugova.

“Utjerivačke kuće”

– Banke prodaju dugove “utjerivačkim kućama”, ali vas ne izvjeste o toj prodaji duga i ne ponude vam kao dužniku neku mogućnost otplate duga. No, banka svejedno prilikom prodaje ne miče blokadu, i dalje stoji tu za otplatu, ali dolaze “utjerivačke kuće”, i one me blokiraju za jedan te isti dug. Dolazi do dvostrukih i trostrukih ovrha na osnovi jednog duga i zato se taj dug toliko penje. O svemu tome izvjestio sam nadležno Državno odvjetništvo i USKOK, no, odgovora nema – kaže naš sugovornik, koji se, kada je shvatio da nema drugog rješenja, odlučio na stečaj potrošača, koji je proglašen 28. studenoga. Dobio je stečajnog povjerenika koji sljedećih pet godina kontrolira sve njegove troškove i praktički je vlasnik njegove imovine. Sam je sastavio troškovnik koliko će idućih pet godina trošiti na mjesec. Kaže kako je znao da je to jedini izlaz jer od 3100 kuna sadašnje plaće, kada bi platio alimentaciju od 1200 kuna za kćer, zbog ovrha mu nije ostajalo ništa. Stečaj je bio jedina nada, međutim, njegovi problemi tu su tek počeli.
– S obzirom na to da mi je proglašen stečaj potrošača, 5. prosinca predao sam zahtjev za prekid ovršnog postupka, a plijenidba je bila zakazana za 11. prosinca. Zahtjev sam podnio po zahtjevu i nalogu stečajnog povjerenika, na Sudu u Zaboku. Do 11. prosinca nisam dobio ništa, osim obavijesti da 11. prosinca u 10 sati dolazi sudski ovršitelj s vježbenicom iz Odvjetničkog društva Šunić i partneri koji će odnijeti stvari iz mog stana. Tako je i bilo. Oni su došli, odnijeli su mi iz stana jedino što je vrijedilo, televizor i DVD, u vrijednosti 500-tinjak kuna. 15. prosinca sam dobio rješenje suda da moja žalba od 5. prosinca nije uvažena te da će se nastaviti iznošenje stvari, međutim, te stvari su odnesene pet dana prije, iako je time prekršen Zakon o potrošačkom stečaju, prema kojem mojom imovinom smije raspolagati samo moj stečajni upravitelj, koji u ovom slučaju uopće nije bio izvješten, niti od strane suda niti od strane odvjetničkog društva. Ja sam ga izvjestio – ističe Škalec.
Podnio je žalbu na rješenje suca, a pisao je i Uredu predsjednice RH, predsjednika Sabora, predsjednika Vlade, ministra pravosuđa, pučkoj pravobraniteljici, Hrvatskom helsinškom odboru i predsjednici Udruge blokiranih.

Milijarde kuna

Međutim, ističe kako jedino Udruga blokiranih stoji iza blokiranih građana, a i sam je povjerenik Udruge za Krapinsko – zagorsku županiju, stoga raspolaže zanimljivim podacima. Najviše ga, kaže, rastužuje činjenica što se tajkunima u predstečajnim nagodbama otpisuju milijarde kuna duga, a njemu čak ni nakon otvaranja stečaja potrošača nije prekinut ovršni postupak.
– Nemojte misliti da je meni obrisan dug zato što sam otvorio stečaj potrošača. Pet godina mene sudski povjerenik prati i tada se donosi odluka o tome u kojem postotku će se eventualno obrisati moj dug. Nitko meni ne garantira da će dug biti obrisan nakon pet godina. Za vlasnike tvrtki, tzv. tajkune, kreirani su predstečajni i stečajni zakon, tzv. Linićev i Milanovićev model, te najnoviji Lex Agrokor. U 2011. godini privreda je bila dužna 42 milijarde kuna, a građani tek šest milijardi. Danas su građani dužni 43 milijarde, a privreda tek 14 milijardi kuna. U međuvremenu je izbrisano oko 60 milijardi kuna za najmanje 80 tisuća tvrtki, a građanima nula – ističe razočarani Miljenko Škalec te dodaje kako bi stečaj potrošača imao smisla, ali samo onda kada bi svi građani bili jednaki pred zakonom.
Pitali smo ga i kako cijela ova situacija utječe na njegov svakodnevni život.
– A što mislite kako mi je? Osoba kojoj sam bio jamac, danas mi se smije u lice. Užasno je teško nositi se s time i iskreno, ne bih želio nikome da to proba. Život mi je otežan, moram gledati na svaku kunu, na svaku lipu, noćima ne spavam. Putem Udruge, u kontaktu sam s brojnim građanima koji su u sličnoj situaciji kao i ja, međutim, boje se govoriti o privatnim problemima u javnosti. Ja se nemam čega bojati. Zaključit ću citatom Udruge blokiranih: “Da biste ubili čovjeka, ne morate pucati. Dovoljno je da mu oduzmete posao i blokirate račun”. Ja bih još samo dodao, uz sve to još proglasite stečaj, i dalje ne poštujete zakone i mirne duše ga bacite u provaliju, a stvari uzmete sebi – kaže Škalec.