Svečanom promocijom monografije 103. brigade Hrvatske vojske “Ponos ostaje“ autora Drage Kozine, u Termama Tuhelj, započelo je obilježavanje 30. obljetnice njihova osnutka.

Kozina je uz razne tekstove, dokumente te kroz više od 320 fotografija koje datiraju od 1991. godine pa sve do današnjih dana, na 268 stranica, predstavio borbeni put 103. brigade HV-a, čiji su pripadnici dali značajan doprinos obrani Lijepe naše u Domovinskom ratu.

– Obradili smo sve što se događalo uz njezine pripadnike, od vremena kada je ustrojena Udruga veterana 103. brigade i svega što se radi na očuvanju onoga što su postigli njeni pripadnici. Na pojedinim fotografijama, morali smo navesti N.N. jer i danas nakon 30 godina nismo uspjeli detektirati koje se osobe nalaze na njima, pa će tako neki biti zakinuti u detaljima. Bilo je još fotografija koje su došle u moje ruke, no bile su tehnički neispravne, pa ih nije bilo moguće objaviti tako da je i to na neki način jedan manjkajući faktor. Nismo mogli pristupiti da svi budu jednako zastupljeni, neki su se više fotografirali, a neki manje tako da je rezultat toga vidljiv kroz knjigu – kazao je Kozina koji je dodao kako je suradnika koji su radili na monografiji bilo puno te su oni svi navedeni na drugoj stranici.

– Zadnje dvije godine smo radili na monografiji. Nažalost, korona nam je dosta toga otežala jer bila je smanjena mogućnost direktne komunikacije s ljudima, tako da je to malo usporilo sam nastavak knjige, ali uspjeli smo sve skupa privesti kraju – otkrio je Kozina koji je pojasnio zašto baš naslov “Ponos ostaje“.

– Naslov se na neki način sam nametnuo. Kad se pisao predgovor, analiziralo se što je sve brigada prošla i što je činila te naprosto nije bilo nikakvih negativnih tragova kojih bi se trebali sramiti jer sve što smo učinili možemo s ponosom spominjati i danas nakon 30 godina. To je jedna trajna vrijednost nas Zagoraca u Domovinskom ratu, a ponos ostaje – poručio je autor monografije koji je istaknuo kako osjeća veliki ponos što je upravo on izabran za autora.

-Ponosan sam što mi je pripala ta čast da mogu izraziti zadovoljstvo sa svime onime što smo uspjeli prikupiti, a vjerujte bilo je dosta teško jer bilo je više, ali i manje suradnje u davanju podataka, kao i u prikupljanju fotografskog materijala. Osjećaj je bio poseban, ne samo zato što sam bio pripadnik ove brigade, već i zato što je prošlo 30 godina, pa se trebalo i prisjetiti svega onoga što je bilo i što se doživjelo, a i mnoge stvari nisu bile dokumentirane, pa smo puno toga sabrali na temelju sjećanja – kazao je Kozina koji je otkrio još jedan dodatan razlog zašto mu je ova monografija toliko posebna.

– Ove godine obilježavam 15 godina bavljenja publicistikom, a nekako se poklopilo da je monografija “Ponos ostaje“ koja je posvećena 103. brigadi HV-a ujedno i moja 25. monografija – istaknuo je Kozina.

Za budućnost

Predsjednik Udruge veterana 103. brigade HV-a Žarko Miholić kazao je kako 30 godina nije malo te da je njihova misija kod osnivanja Udruge veterana 103. brigade bila zabilježiti povijest za generacije koje nadolaze, zabilježiti sve ono što je 103. brigada dala, a dala je izniman doprinos u stvaranju hrvatske države.

– Bez svih tih ljudi koji su tada radili, bez gospodarstva i svega onoga što je opstalo i što je bilo iza nas, 103. brigada ne bi bila 103. brigada. To je bila osnovna misija i naš prokretač zbog kojeg smo se okupili, a to je knjiga kojoj smo zbog dosta razloga dali ime “Ponos ostaje“, a ponos stvarno ostaje. Krapinsko-zagorska županija ima i pravo i moralnu obavezu dičiti se onime što je 103. brigada napravila, iza koje nije ostala niti jedna jedina mrlja tijekom borbenih djelovanja na prostoru na kojem je djelovala – poručio je Miholić dodavši da ne postoji postrojba u Hrvatskoj vojsci u kojoj nije bilo pripadnika s područja Zagorja.

– Usporedivši profesionalne i pričuvne brigade, a posebno kada govorimo o 103., u pojedinim situacijama, određenih operacija bili smo ravnopravni. Mislim da imam i pravo to javno reći s obzirom na to da sam zapovijedao brigadom u operaciji “Oluja“ i zbog toga što sam proveo jedan značajan period u 7. gardijskoj brigadi, legendarnim “Pumama“ te nešto malo manje u 4. splitskoj brigadi kazao je Miholić, pa nastavio:

– Jedno je profesionalna vojska i postrojba, a drugo je kada vi tijekom noći dovedete naše zagorske muškarce i žene koji su u tom trenutku možda spavali, ili su se vratili s posla ili s polja, njiva i slično, vi ih opremite, obučite ih i u roku od 24 do 48 sati dovedete u situaciju da moraju razmišljati o sebi, o svojoj obitelji, o zadaći koja nam je zadana. I to je iznimna hrabrost, to su iznimne vrline koje čovjek u tim trenucima treba imati, pa i mi koji smo zapovijedali tada kao 30-godišnjaci, ali i oni koji su nam dali to povjerenje jer na čelo 103. brigade postavio nas je sam vrhovni zapovjednik doktor Franjo Tuđman. Zbog toga je, transformacija od ‘običnog’ zagorskog čovjeka u vojnika i ratnika čija je prvenstveno zadaća bila ono što mu je ležalo na srcu, a to je obrana hrvatske domovine, vrlina – kazao je Miholić dodavši da preko 1150 pripadnika 103.brigade, više nije među nama, a 45 ih je bilo teško ranjenih.

– Gotovo polovice onih koji su bili u operaciji Oluja više nema. Prema tome ova monografija je zalog i njima i nama te svim budućim naraštajima, pisana je to povijest koju više nitko ne može izmijeniti. Prva vodilja nam je bila obraniti Hrvatsku i sve ono što je naše te stvoriti neovisnu i samostalnu hrvatsku državu, a vlastiti život je stavljen u drugi plan. Tisuću primjeraka knjige koje smo pripremili bit će podijeljene svim institucijama, od osnovne škole pa na dalje, svagdje gdje se čita. Zahvaljujem na podršci za kompletne projekte koje smo kao udruga provodili, kako bismo sačuvali povijest, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Ministarstvu hrvatskih branitelja i posebno moram naglasiti da nam je najveći pratioc u tome bila Krapinsko-zagorska županija na čelu s županom Kolarom. Moram isto tako reći da su se u to uključile i jedinice lokalne samouprave, ali ističem Grad Krapinu na čelu s gradonačelnikom jer je vojna pošta bila 2125 Krapina. Isto tako, moram se zahvaliti nekima, koji danas nažalost iz nekih razloga, nisu ovdje mogli biti prisutni, od državnog vrha koji nas je u tim trenucima pratio, do tadašnjeg predsjednika Vlade, gospodina Gregurića, pa vojnog savjetnika, pomoćnika ministra Adanića i nekih drugih ljudi koji su nam u tim trenucima dali značajnu i veliku potporu u stvaranju, formiranju i  organizacijskom funkcioniranju 103. brigade – rekao je Miholić otkrivši da brigada broji 2500 ljudi što je ogroman sustav te ogromna odgovornost koja je  u konačnici na jednom čovjeku, ali ona može samo funkcionirati ukoliko postoji međusobno povjerenje, tolerancija, uvažavanje te poštivanje određenih resursa i pravila.

Nastavak prve monografije

– Ova monografija nastavak je prve monografije koju je Krapinsko-zagorska županija u suradnji s udrugama izdala prije nekoliko godina, naziva “Krapinsko-zagorska županija u Domovinskom ratu“, a upravo ova Monografija ciljano prikazuje ono što je 103. brigada Hrvatske vojske ostvarila. Budimo ponosni na sve ono što smo uradili i njegujmo ono što smo stvorili. Želimo svi zajedno da nam Hrvatska živi vječno. Isto tako, želimo živjeti u miru i blagostanju. Na kraju, reći ću onu našu posebnu i poznatu uzrečicu – domovini vjeran – poručio je Miholić.

Izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i ministra hrvatskih branitelja, državni tajnik Špiro Janović kazao je kako je Zagorje kraj pitomih brda i dobrih ljudi te da nema brda koje nije dalo nekog hrvatskog velikana.

– Lako bi se bilo prevariti u toj pitomosti i misliti da kada je rat počeo, a nije ovdje zakucao na vaša vrata, da nije zakucalo nešto drugo. Što je zakucalo? Zakucalo je vaše srce. To srce zagorsko koje stoljećima kuca za Hrvatsku. Ti fini ljudi na tim finim brdima imaju jednu čvrstoću, snagu i postojanost koja se rijetko susreće. Ta snaga se odrazila i u onome što ste vi postigli prije 30 godina.Moto je ono što vas drži. To srce zagorsko koje uvijek kuca za pravicu, za Hrvatsku i zbog toga smo danas mi tu gdje jesmo – svoji na svome. I postoje neke stvari koje nam danas više nitko ne može oduzeti kao što kroz povijest nije mogao oduzeti ni Gubec-begu ni drugim velikanima, a to je ideju da je Hrvatska naša zemlja i da se za nju vrijedi boriti- rekao je Janović, pa dodao da se danas nakon 30 godina poslije rata za Hrvatsku borimo na neke druge načine.

-Jedan od načina je i ovo što danas slavimo ovu monografiju. Slavimo da se ti slavni dani ne zaborave. U povijesti kažu “što nije zapisano, nije se ni dogodilo“. Nestat će nas, ali će ostati naša djela. Kao što se sjećamo danas Gubec- bega i onih koji su prije nas došli, tako ćemo se sjećati prvog predsjednika doktora Franje Tuđmana. Zbog toga ova monografija ima veliku vrijednost. Dolazim iz Ministarstva branitelja, a ono ima dvije krupne uloge. Prva je uloga pomoći braniteljima sada i ovdje, osigurati dostojan život, da godine u koje ulazimo i naše starenje bude dostojanstveno i primjereno čovjeku, ali postoji još jedna možda važnija uloga, a to je očuvanje onoga što je Domovinski rat bio i što je napravio. Ova je monografija na tragu toga i zato sam ponosan što je Ministarstvo hrvatskih branitelja podržalo njenu izradu i ponosan sam što će biti jedan od tragova svega dobrog što se dogodilo u tim teškim godinama. Još jednom čestitam i zahvaljujem autorima, a ustvari najviše čestitam vama jer vi ste ispisali ovu knjigu svojom krvlju, a autori su to samo pretvorili u vrijedna slova na papiru – poručio je Janović.

Izaslanik predsjednika RH Zorana Milanovića, brigadni general Ivan Raos istaknuo je da mu osobita čast nazočiti ovom značajnom trenutku za povijest i  budućnost.

Ispisana povijest

– Ispisali ste hrvatsku povijest, niste dvojili, odlučno ste krenuli u obranu po čitavom teritoriju Republike Hrvatske i u oslobodilačkoj akciji Oluja oslobodili Republiku Hrvatsku bez ijedne mrlje. Isto tako ovaj će trenutak ostati za budućnost da svi oni naraštaji koji dolaze imaju čitati što ste vi to napravili, što ste stvorili i kako je u teškim trenucima stvarana Republika Hrvatska, a isto tako, kroz zalog svih onih koji su poginuli i položili život u temelje Republike Hrvatske, imam obvezu da se ne umorim voljeti Hrvatsku, raditi na svom radnom mjestu i na svojoj dužnosti za opće dobro Republike Hrvatske. Izražavam svoje osobno poštovanje, zahvalnost, a prije svega zahvalnost predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske, Zorana Milanovića. Hvala vam i domovini uvijek vjerni – poručio je Raos.

Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar, i sam pripadnik 103. brigade istaknuo je da je ona naša domicilna, zagorska brigada te da je kroz nju u Domovinskom ratu prošlo 6930 pripadnika.

– Naši dečki su prošli mnoga ratišta i veliko je zadovoljstvo kada se pojavite u bilo kojem dijelu Hrvatske, kada nas ljudi pamte kao hrabre i odvažne, ali i to da brigada nije ostavila nijednu jedinu mrlju iza sebe gdje god je prošla. To je izuzetno bitno jer je to temelj na kojem stvarate kuću, da je on čvrst, a to poslije može donijeti samo dobro novim generacijama, zbog koji se u krajnjoj liniji, država i stvarala. U ovom trenutku, miješaju se emocije jer 30 godina je i puno i malo. U ljudskom životu je 30 godina puno i kada pogledate ovdje u dvorani suborce, neke teško da uopće možete prepoznati na fotografijama koje su u monografiji, ali znate da su bili tu do vas i da ste se mogli na njih osloniti, a to je najbitnije. Često znamo govoriti da Zagorje nije izravno bilo ugroženo, ali preko 11.500 zagorskih branitelja je sudjelovalo u Domovinskom ratu u svim postrojbama Hrvatske vojske, u gardijskim brigadama, u postrojbama Ministarstva unutarnjih poslova. Mi smo onda znali da se Zagorje brani  i u Vukovaru, i na Slavonskom bojištu, i na Dubrovačkom bojištu, i u zadarskom zaleđu. To je ono što zapravo daje i neku dodatnu vrijednost onome što su Zagorci napravili u Domovinskom ratu. Dvije stvari koje ne smijemo zaboraviti i što stalno ponavljam, da je tada prvi hrvatski predsjednik bio i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga u Domovinskom ratu. Isto tako, predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva, Franjo Gregurić, bio je iz Lobora. Mislim da je taj naš doprinos itekako bitan za stvaranje hrvatske države. Ono što je nekako odlika naših ljudi, jest da se nikada nismo gurali u prvi plan. Shvatili smo što nam je zadaća, obavili smo zadaću i pokušali smo se, koliko god to bilo maksimalno moguće, što prije vratiti u normalni život svojim obiteljima i na posao s kojega smo i otišli u Domovinski rat. Naravno, neki su nastavili svoju karijeru u vojsci kao profesionalni vojnici – kazao je Kolar, pa se  prisjetio svojih ratnih dana.

Ratni dani

-Moram priznati da sam izvadio svoju tekicu zapovijedi koje sam izdavao kao zapovjednik protudiverzantskoga voda. Prvi puta kada smo krenuli na karlovačko-dugoreško ratište, bili smo na neki način mobilizirani kao u sustavu Teritorijalne obrane, a ja sam bio zapovjednik protudiverzantskoga voda. Tek u drugoj smjeni su bili posloženi vodovi i  satnije brigada te sam se prisjetio nekih stvari. Naravno, nakon 30 godina emocije su snažne pogotovo kada se sjetite nekih dečki koji se nisu vratili – rekao je Kolar.

Domaćin načelnik Tuhlja Mladen Hercigonja istaknuo je da takvi projekti sigurno doprinose tome da se djelovanja hrvatskih postrojbi, a prije svega naših ljudi u Domovinskom ratu, ne zaboravljaju, nego da ostanu zabilježeni zapovijest i za pokoljenja koja dolaze iza nas.

Predstavljanju monografije prethodilo je polaganje vijenaca kod biste prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, u Velikom Trgovišću, a kruna svih događanja vezanih uz obilježavanje 30. obljetnice osnutka 103. brigade održat će se u subotu, kada će u Svetom Križu Začretju biti postrojavanje veterana 103. brigade kojem će nazočiti i sam vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, predsjednik RH Zoran Milanović.