Zamjenik župana Anđelko Ferek - Jambrek, kao načelnik Stožera civilne zaštite KZŽ, posljednjih mjeseci odrađuje jednu od najtežih uloga u svojoj karijeri

“Bilo je neprospavanih noći, bojao sam se i za zdravlje svog djeteta, ali ne možete odraditi posao bez stopostotnog angažmana. Naš Stožer dao je i više”

Objavljeno: 03.07.2020. zagorjeinternational

Anđelko Ferek – Jambrek, zamjenik krapinsko – zagorskog župana za gospodarstvo, posljednjih mjeseci odrađuje jednu od težih uloga u svojoj karijeri. S velikom odgovornošću i u nimalo zavidnoj funkciji načelnika Stožera civilne zaštite Krapinsko – zagorske županije, svakodnevno zajedno s ostalim članovima Stožera prati najnovije informacije vezane uz epidemiju COVID-a 19, a njihova priopćenja i odluke vezane uz suzbijanje širenja epidemije s pozornošću prate svi žitelji Krapinsko – zagorske županije.

Unatrag nekoliko mjeseci Stožer civilne zaštite KZŽ ima pune ruke posla. Činjenica jest da nitko nije imao iskustva s ovakvom situacijom pa nam ukratko kažite kako su tekli prvi dani organiziranja, prilagodbe novim okolnostima, koje su bile zadaće Stožera i koliko ste zadovoljni svime do sada učinjenim?

S obzirom na situaciju i nejasne upute s državne razine, mogu vam reći da su naše medicinske službe i operativne snage odradile vrhunski posao. Istina, svi smo bili u kontaktu doslovce 24 sata dnevno i mnogo toga odradilo se u pozadini i iz preventivnih razloga javnosti to nije bilo vidljivo. No, svi članovi Stožera dali su sebe u potpunosti, 24 sata dnevno, pa koristim priliku da ih sve javno pohvalim i zahvalim im na angažmanu. Sve što se u Stožeru radilo, radilo se u konzultaciji sa strukom. I kad odvrtim film, ne bih ništa mijenjao jer se pokazalo da smo donosili dobre odluke i radili dobar posao.

Uz koronavirus, Krapinsko – zagorsku županiju je pogodio i snažan potres, koji je za sobom ostavio dugoročne posljedice. Koliko je ta situacija utjecala na rad Stožera i kako ste pomirili sve te okolnosti koje traže prije svega hladnu glavu i racionalne odluke, iako se neizvjesnost, strah i panika duboko uvukla među građane?

To su izvanredne situacije i odgovornost u donošenju odluka iznimno je velika. Svaka odluka rezultat je puno razgovora, procjena, konzultacija između sviju. Najgore je ne činiti ništa. Mi smo reagirali, razgovarali, donosili odluke, preporuke, savjete i uvijek, naravno, bili spremni mijenjati sve ono što se možda pokazalo nedovoljno dobrim. Ponovno tu moram istaknuti da su operativne snage odradile vrhunski posao. Što se potresa tiče, njegove posljedice rješavat ćemo još dugo i, naravno, njihovo rješavanje mora biti prioritet. No, u takvoj situaciji bitno je bilo reagirati odmah, pružiti građanima sigurnost i podršku, i to smo, vjerujem, učinili dobro.

Donositi odluke koje direktno utječu na život sviju nas, posebno u okolnostima ugroze zdravlja i života ljudi, nije nimalo lako. Kako ste vi osobno proživljavali sve te dane korona krize i “lockdowna”? Kako ste se nosili s dnevnim povećanjem broja zaraženih?

Svaki posao zahtjeva odgovornost i ni jedan posao ne možete raditi dobro, a da u njemu ne sudjelujete sa sto posto angažmana. Posebno je to izraženo u ovakvim okolnostima, kada dajete i preko 100 posto, kada niste bitni vi, već drugi, razmišljate isključivo o drugima i mogućim posljedicama. Uvijek sam u donošenju odluka promišljao na način da sve što radim, ima najmanje negativnih posljedica za one kojih se to direktno tiče. Svaki novozaraženi bio je signal da upremo još više, da razmišljamo što učiniti, gdje smo pogriješili i kako normalizirati situaciju. Bilo je puno neprospavanih noći i strepnje, i moram zahvaliti svojoj obitelji koja je sve to uz mene stoički podnosila, iako sam se kao svaki roditelj, najviše bojao za zdravlje svog djeteta, s obzirom na veliki broj dnevnih kontakata s ljudima za koje ne znate kuda su se kretali te jesu li zarazni. No, srećom, i to je iza nas.

Jesu li građani slušali preporuke Stožera. Jesu li bili kooperativni i odgovorni?

U početku ne, ali poslije su shvatili ozbiljnost poruka i to je doprinijelo smirivanju stanja.

Koliko se život u Krapinsko – zagorskoj županiji promijenio? Primijeti li se to? Koliko će dugoročno kriza ostaviti traga na zagorsko gospodarstvo, poljoprivredu, turizam?

Sam život možda se i nije toliko promijenio, morat ćemo samo promijeniti neke navike, no, što se gospodarstva tiče, tu je nastao veliki problem i trebat će nam nekoliko godina da se situacija normalizira.

Nakon što su iza nas intenzivni tjedni borbe protiv COVID-19, ako nas zadesi drugi val kojeg predviđaju za jesen, koliko će stečeno iskustvo utjecati na spremnost županijskog Stožera, odnosno, što moramo i možemo činiti da bismo broj zaraženih sveli na minimum?

Nema tu prvog, drugog ili trećeg vala, imate samo eskalaciju ili smirivanje širenja virusa jer virus nije nestao, on je među nama. Ljudi su se malo opustili i to je vidljivo ponovnim povećanjem broja zaraženih. Moramo se držati mjera osobne zaštite i to ne zato što je to netko propisao, već zato da zaštitimo prvenstveno sebe i svoju obitelj a, naravno, onda i druge. Što se tiče rada Stožera, mi nismo prestali djelovati i komunicirati na temu COVID-a 19. Mi smo ovdje i čitavo vrijeme pratimo situaciju, komuniciramo. Svatko je stručnjak na svom području i upravo to međusobno uvažavanje mišljenja i preporuka, ali i odgovornost za učinjeno, rezultiraju uspješnim radom našeg županijskog Stožera.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter