Dalibor Bezik (27) iz Donje Stubice je posljednjih mjesec i pol dana radio na Zagrebačkoj katedrali. Već sedam godina radi u tvrtki Zagrebtrans u kojoj upravlja dizalicom kojom su s katedrale prvo spuštali sjeverni toranj, a potom je na oba tornja sudjelovao i u dizanju zamjenskih križeva. Ekskluzivno za portal metropolitan.hr je opisao koliko je bilo izazovno raditi na tornjevima katedrale.

– Dizalica je bila visoka 118 metara. Ako treba ona se može složiti i više, ali ovo je bilo dovoljno. Čitav dan potrebno je da se je složi, a potom kasnije isto toliko da je se i razmontira. Njena težina ovisi o opremi, a ova ispred katedrale bila je teška 200 i nešto tona – rekao nam je Dalibor.

Kaže kako mu je najizazovnije bilo demoliranje sjevernog tornja.

– Dizanje vojnika gore je bilo zanimljivo. Dosta dugo smo radili pripreme, omatanje tornja i na sigurnosti. Nakon eksplozije zapalila se jedna spužva koja je služila da spriječi padanje kamenja naokolo, ali znali smo da će tako biti – opisuje spuštanje tornja 16. travnja.

Dodaje da su se nakon toga pripreme za podizanja zamjenskog križa prvo radile na sjevernom tornju jer je nakon kontrolirane eksplozije bio lakši za čišćenje.

– Uvijek smo prvo radili na sjevernom. Skinuli smo ovaj betonski dolje i dečki su odmah išli čistiti kamenja i zatim su se radili križeve po mjeri. Kasnije se išlo čistiti južni toranj. Križ na južni toranj je bilo malo kompliciranije za postaviti jer je bio dalje od radijusa dizalice. Dečkima je lakše bilo sjediti na samom zvoniku i odmah vidjeti gdje je centar nego da dižemo košaru. Akcija je trajala dosta dugo zbog samog čišćenja. Dosta je stanje gore bilo loše. Morali su sve povezati, očistiti, pripremiti, skidati stara kamenja, dosta posla je bilo – rekao nam je te dodao kako će sada križevi služiti kao gromobrani.

Naglašava kako su se stalno borili s vremenom, naročito vjetrom koji na Kaptolu puše gotovo uvijek.

– Stalno je bila borba s vremenom i vjetrom. Velika je to odgovornost, dosta je to stresan posao jer su u košari ljudi. Kad počne puhati vjetar dizalica ima svoj uređaj koji mjeri brzinu vjetra i odmah vam kaže da više nije sigurno za rad. Alpinisti odmah primijete ako je vjetar, odmah pitaju koliki ti je vjetar. Dizalica se sama počne ljuljati i odmah primijete da je vjetar. Nakon toga odmah se spuštamo dolje i to je to – opisuje Dalibor.

Kaže kako dizanje i spuštanje traje svega nekoliko minuta. Južni toranj su postavljali rano ujutro upravo zbog vjetra.

– Krenuli smo oko 6 sati. Pratili smo prognozu i znali smo da će ujutro biti mirno, poslije je opet počelo puhati. Tu uvijek ima vjetra – zaključuje Dalibor te otkriva kako su se alpinisti i on potpisali na dno križa koji su postavili na južni toranj. (af)