Hrvatska samostrelska reprezentacija na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u gađanju samostrelom field u Ulyanovsku u Rusiji, osvojila je ukupno 22 medalje. Za ovaj ogroman uspjeh zaslužni su i Zagorci Mihaela i Martin Oborovečki, Sanja Komar, Karla Bartolović i Josip Novosel. Hrvatska je reprezentacija osvojila ekipno zlato u muškoj, ženskoj i juniorskoj konkurenciji, srebro u kadetskoj konkurenciji te mnoštvo pojedinačnih medalja, te se tako pokazala kao najjača svjetska sila u samostrelu, ispred Rusije, Njemačke i Francuske.

Reprezentativci su se iz Rusije vratili u ponedjeljak, gdje im je u zračnoj luci pripremljen i doček, a ova nas je lijepa sportska priča potaknula da se zaputimo do Velikog Trgovišća i posjetimo obitelj Oborovečki, čiji su se članovi, brat i sestra Martin i Mihaela, kući vratili s dvije medalje – Martin sa zlatom u juniorskoj konkurenciji, a Mihaela sa srebrom. Osvajače medalja iz Velikog Trgovišća i kod kuće je nakon povratka iz daleke Rusije dočekalo 70-ak ljudi. Inače, samostrel im je obiteljska tradicija, a luk i strijela su im u “malom prstu“.

Najprije su nam pojasnili o kakvom se sportu radi, pa smo tako doznali da je iznimno težak i iscrpljujuć, treninzi su svakodnevni, po nekoliko sati, a natjecanja traju kroz cijeli dan, po nekoliko dana. Glavni “alat” je samostrel, koji se sastoji od drvenog ili metalnog dijela s rukohvatom i mehanizmom te luka iz kojeg se ispaljuju strijele. Težak je između šest i pol i osam kilograma, a svaki nateg luka u fieldu iznosi 43 kilograma. Funkcionira tako što mehanizam samostrela zateže luk, koji otpuštanjem okidača na mehanizmu daje strelici energiju prilikom ispaljenja. Field se gađa na udaljenostima od 65, 50 i 35 metara, svaka distanca po 30 strelica. Gađanje se provodi na otvorenom prostoru.

Žestoka konkurencija

Dojmovi ovih mladih uspješnih sportaša još se nisu slegli, a tata Damir kaže kako vrijedi napomenuti da je, unatoč lošim vremenskim uvjetima i vjetru, ženska reprezentacija bila dva kruga do svjetskog rekorda, a s Mihaelom su do zlata došle još Valentina Pereglin i Sanja Komar.

– Tek smo poslije vidjeli rezultat, koji je, s obzirom na vjetar, izvanredan. Pritisak je bio jako velik, jer svi očekuju medalju, tako da su rezultati stvarno visoki i to je bilo jedno od jačih prvenstava u posljednje vrijeme – kaže ovaj ponosni otac i trener.

Njegova kći Mihaela 23-godišnja je studentica engleskog i španjolskog jezika, gađanjem samostrelom se bavi od 2014. godine, a gađanjem puškom od 2009. Na ovom je prvenstvu, osim ekipnog zlata, pojedinačno osvojila srebro i na distanci od 35 metara zlato.

– Prije natjecanja bilo me jako strah, jer mi je ovo prva seniorska sezona. Išla sam bez ikakvih očekivanja, jer sam znala da ima jako puno ženskih strijelaca koje dobro pucaju, ali sve se u pravo vrijeme posložilo i došao je rezultat. Konkurencija je bila žestoka, to govori i činjenica da je višestruka svjetska i europska prvakinja ostala bez medalje i zauzela četvrto mjesto – govori nam Mihaela.

Njezin mlađi brat Martin je 21-godišnjak i također student. Gađanjem samostrelom se počeo baviti 2014., a gađanjem puškom još 2008. godine. Aktualni je europski prvak u samostrelu field, a sada je toj tituli dodao i pojedinačno i ekipno zlato u juniorskoj konkurenciji.  S njim su do ekipnog zlata stigli Oliver Mofardin i Josip Novosel.

– Bilo je naporno, kao i na svakom velikom natjecanju. Ondje smo bili devet dana, a po povratku kući se još se nismo prilagodili na našu klimu. Samo natjecanje se održavalo pet dana u komadu, jer se održavao službeni trening, kup, pa dva dana natjecanja i onda još finale. Što se tiče konkurencije, svi se već jako dobro znamo, bila su možda dva – tri nova natjecatelja. Kad smo na liniji, pričamo jedni s drugima i komentiramo ostale, tako da je to već postalo na neki način natjecanje “prijatelja“ – otkriva nam Martin.

Soba za medalje

Tata Damir kaže kako nekoga tko prvi puta gleda ovakvo veliko natjecanje, sve fascinira. – To je veliko strelište, na 110 metara, gdje su posložene mete, razglasi i veliki ekrani na kojima se prikazuju rezultati, velik broj sudaca i pomoćnog osoblja koji pomažu u zbrajanju rezultata te u logističkom dijelu – opisuje Oborovečki te dodaje kako su Mihaela i Martin hrvatski reprezentativci s dugim stažem.

– Naši strijelci imaju preko 60 nastupa za hrvatsku reprezentaciju, osim u samostrelu, imamo reprezentativce i u pušci, gdje se natječu Petra Hršak i Martin, tako da klub ima jako puno nastupa za reprezentaciju. Ja sam trener u samostrelskom dijelu, trenutno idem u trenersku školu na Učiteljskom fakultetu, smjer streljaštvo, puška, pištolj, a imam i niz međunarodnih licenci za trenera, ali se ti međunarodni ispiti ne priznaju u hrvatskom obrazovnom sustavu, tako da u hrvatskom formatu, zapravo nisam trener. To što imam osvajače svjetskih i europskih medalja, naš sustav baš previše ne interesira, tako da sam bio primoran ići u školu, jer klub svakako treba stručan kadar. Bez toga ne može ići naprijed – pojašnjava Oborovečki.

Zanimljivo je da treniraju iza kuće, gdje imaju strelište i mete i to gotovo svaki dan, a prije prvenstva svaki dan bez iznimke. Sve obaveze uspijevaju uskladiti, iako, kažu, nije baš lako. To dokazuje i velik broj osvojenih medalja, kojima je ispunjena cijela jedna soba. Martin ih ima oko 158, a Mihaela oko 120. Samostrelom se, naravno, namjeravaju nastaviti baviti i dalje.

– Imaju obavezu prema mjestu i sebi, jer su uložili veliki trud i treba nastaviti dalje. Vrh vam je neki izazov i cilj, a kad dođete na njega, u velikom ste problemu jer vas svi prate, imaju vas za uzore i htjeli bi vas prestići. Konstantu je jako teško održati. Za Martina je cilj bio osvajanje svjetske titule, ali postoji još jedan, a to je rang lista Svjetske samostrelske unije, a pobjednik natjecanja kroz cijelu godinu postaje ukupni pobjednik svjetskog kupa i tu nemaš pravo na kikseve. Martin je trenutno na trećem mjestu i vrlo se ozbiljno primio toga. Mihaela je trenutno druga na rang listi žena. Malo je i problem kod te rang liste, na finale mogu ići samo tri iz reprezentacije, a kod muških su četvorica na prva četiri mjesta – objašnjava tata Damir.

“Sve je u glavi”

Pitali smo ih što je najvažnije u njihovom sportu.

– Sve je važno i sve je u glavi. Rekao sam kolegi koji je bio drugi da puca bolje od mene, ali nije toliko jak u glavi kao ja i izgubi koncentraciju i kvalitetu pucanja. Važna je i mirnoća, preciznost i izdržljivost, jer smo cijeli dan na terenu. Treba biti i snalažljiv ako puhne vjetar – kaže Martin, a njegov otac dodaje kako je važan i tehnički dio, jer na tržištu ne postoje strelice s kojima se gađa, već ih oni – izrađuju sami.

– Iza nas je oko 350 potrganih strelica, a imamo i jako puno opreme koja ni ne stane u jedan auto. No, imamo veliku podršku cijele obitelji, sumještana, lokalne samouprave i Krapinsko – zagorske županije. Ponosni smo na naše samostrijelce, posebno na naše Zagorce, koji na najljepši način promoviraju naše Zagorje, Bajku na dlanu i Hrvatsku u svijetu. Ovo nije popularan sport i vrlo je teško zauzeti medijsku pozornost, ali ovakvi uspjesi zasigurno zaslužuju pozornost. Recimo, na drugom kraju svijeta, u Japanu, Indiji ili Australiji, nemaju trenere i takve uvjete i često se pitaju kako je uopće moguće tako pucati i ostvarivati takve rezultate. Često nas i kontaktiraju i za nekoliko dana će doći jedna reprezentativka Indije, kako bi upila neka znanja i prenijela ih u svoju zemlju, a isto tako i jedna mlada ruska reprezentativka, koja će s nama trenirati mjesec dana – govori nam Damir Oborovečki.

Što se tiče financiranja, Streljačko društvo Veliko Trgovišće ima svoj proračun, član je Sportske zajednice općine Veliko Trgovišće te dobiva iz općinskog proračuna sredstva namijenjena za sportske udruge.

– Taj je novac namijenjen za treniranje mlađih dobnih skupina i kada netko od njih uđe u reprezentaciju i među tri najbolja u svojoj kategoriji, tada briga financiranja nastupa prelazi na nacionalni Športski savez, koji se financira sredstvima Hrvatskog olimpijskog odbora – ističe Oborovečki.

Dodajmo da je u ekipi kadeta koja je osvojila srebro, bila i Zagorka Karla Bartolović, a Sanja Komar je kod seniorka bila treća.

Priprema olimpijca

Kod obitelji Oborovečki smo zatekli i jednog olimpijca koji se priprema za nadolazeći Svjetski kup u streljaštvu – Petra Goršu.

– Petar živi na otoku Viru, a inače je Bjelovarčanin i puca za Dalmacija cement i često je gost kod mene. Prije velikog natjecanja malo popričamo i vidimo kako mu možemo pomoći u tehničkom dijelu. Voli s Martinom odraditi trening, jer imamo tehničke uvjete za streljanu. Trenutno je drugi u poretku, ali očekuje da bi nakon Svjetskog kupa i Olimpijskih igara, mogao doći na prvo mjesto i to si je zacrtao kao cilj –  pojašnjava Damir.

Gorša otkriva kako ga je drugi puta ugostila obitelj Oborovečki.

– Imaju prekrasnu streljanu za zračno oružje. Isto tako, gospodin Damir mi je radio male preinake na sportskom kaputu i hlačama, jer ima krojački salon. To nam je neophodna oprema za postizanje vrhunskih rezultata. Imamo predivnu suradnju, jer sam nakon prvog posjeta ovdje, na Svjetskog prvenstvu osvojio dvije medalje. Zahvati koje smo napravili prije prvenstva su mi uvelike pomogli da postignem još bolje rezultate. Sad sam na pripremama za Svjetski kup u Rio de Janeiru, za koji 25. kolovoza imam let iz Zagreba. Nastupit ću u disciplini zračna puška na 10 metara i malokalibarskom puškom na 50 metara te zračnom puškom u mješovitom paru sa Snježanom Pejčić – najavio je Gorša.