Kada vam netko kaže da će na nekoj priredbi nastupati mažoretkinje, obično pomislite da ćete gledati jednako odjevene djevojčice i djevojke, koje u pratnji nekog puhačkog orkestra, koračaju i plešu u ritmu glazbe i vrte i bacaju štapove… Pomislili smo i mi isto, kada nam je rečeno da će u petak u jesejanskom Domu kulture, na promociji zbirke pjesama “Navek ljubav”, domaće pjesnikinje Brankice Buzine, nastupiti novooformljene Jesejanske mažoretkinje. No onda, kada smo čuli da je jedna od njih upravo 59-godišnja autorica zbirke pjesama, pomislili smo da smo nešto krivo shvatili, a kad nam je rečeno da je gospođa Buzina zapravo jedna od dvije najmlađe među njima, otišli smo se na svoje oči uvjeriti o čemu se radi. Ispričavamo se ako smo sada otkrili iznenađenje koje se pripremalo za goste na promociji knjige, no ove nedjelje u 9 sati u Društvenom domu u Jesenju bili smo na generalnoj probi Jesejanskih 60+ mažoretkinja, koje će svoj prvi nastup imati u petak, pred domaćom publikom, na spomenutoj promociji. Zatekli smo 15 gospođa, mahom baka, kako se predano pripremaju za svoj prvi nastup. Osmijeh, veselje, ali i naznake treme, upravo kao da se radi o djevojčicama, a ne ženama koje su zakoračile u sedmo desetljeće života. No, svakoj od njih iz očiju je sjajila ona djevojačka zaigranost, dokaz da nisu pogriješile kada su odlučile uzeti štapove u ruke i usklađeno zaplesati na ritmove koračnica. A koncentracija i fokusiranost na želju da se koreografija otpleše bez greške pokazale su da su to shvatile itekako ozbiljno…

Jedva čekale akciju

Mažoretkinje stare 60-ak i više godina nisu baš česta pojava, pa nam je njihova predstavnica Nevenka Klasić ispričala kako je uopće došlo do toga.
– Na godišnjoj skupštini Udruge umirovljenika u siječnju gospođa Milka Maligec dala je ideju da bi se mogla osnovati sekcija mažoretkinja 60 plus. Meni je osobna ta ideja bila super, Skupština je podržala i ja sam jedva čekala da idemo u akciju, da vidimo kako će to izgledati – kazala nam je gospođa Klasić.
Dodala je kako su dosta razmišljale kako bi trebale biti obučene, pa je proučavala na internetu, gdje je pronašla “outfit” koji bi njima odgovarao.
– Našla sam srebrne i zlatne šeširiće, a odjeću smo željele u zelenoj boji, koja je boja Općine, s općinskim grbom. Na nogama imamo bijele tenisice, “starke”, a u rukama štapove. Opremu je, moram reći, bilo teško nabaviti jer nas ima ukupno 18 – 17 aktivnih, a jedna još treba doći. No, krenule smo u nabavku opreme. Nešto nam je pomogla Općina, velikim dijelom tu su bili donatori, a financirale smo se i same, koliko smo mogle, budući da smo sve u mirovini, koja, znate i sami, baš i nije velika. No unatoč tome, nikome nije bilo teško dati koliko je trebalo da opremimo – objašnjava N. Klasić.
Od same ideje, do prve probe tako su prošla dva mjeseca, a za pomoć su zamolile koreografkinju Tamaru Horvat, koja radi i s Krapinskim mažoretkinjama.
– Zamolila sam gospodičnu Tamaru da li bi nas mogla početi vježbati. Ona je bila oduševljena idejom i tako je sve počelo. A moram to reći, svaka čast mojim kolegicama, umirovljenicama, što nikada nije bilo problema s vježbanjem. Da li je to bilo u šest sati popodne, u pola 8, da li subota ili nedjelja, one su se uvijek odazvale. Znači, ostavile su doma sav posao što su radile, i slavlja i rođendane te išle na probu. Koreografije su napravljene prema našim mogućnostima, nismo išle na sklekove, okrete, salta i slično, možda nam i štap padne češće nego mlađim kolegicama, ali dođe nam dobro kao vježba, jedna vrsta rekreacije. Zavoljele smo to, jer to je i jedno lijepo druženje. Kada sam vidjela njihove osmijehe na licu i kako su oduševljene, kako god smo malo starije, sve se isplatilo – kaže N. Klasić.

Probe održavaju jednom tjedno, nedjeljama, s time da su to shvatile toliko odgovorno, da sve dođu i malo prije probe, kako bi si malo odvježbale i prije nego što počne “za ozbiljno”. Sada su tako konačno dočekale svoj prvi nastup, ali ne planiraju stati na tome.
– Budući da se sada malo pročulo za nas, imamo već ponude da nastupimo na Danu općine Petrovsko, a u listopadu bismo trebale nastupiti u krapinskom Domu umirovljenika, a dalje ćemo vidjeti – zaključila je gospođa Klasić, pa se vratila u vrstu, naime, trebalo je nastaviti s probom. A sve to pod budnim okom koreografkinje Tamare Horvat.

Prave štreberice

– Oduševljena sam ovim gospođama. Kada su me pitale, odmah sam im pristala pomoći. Koreografija dakako mora biti prilagođena njihovoj dobi – koraci, pokreti rukama, kao i okreti, ali moram priznati da su gospođe u Jesenju jako “fletne”. Tako da smo uspjeli napraviti koreografiju, koja sigurno nije spektakularna, ali za prvi put jako, jako dobro – zaključuje Tamara te nam otkriva još jedan detalj koji dokazuje koliko su to gospođe shvatile ozbiljno.
– To su vam prave štreberice. Odmah prvi sat kada smo krenule, one su si sve pokrete zapisale, doma su vježbale, snimale se, međusobno si slale glazbu i snimke. Tako da s njima nema greške – zaključuje Tamara Horvat.

A njihovu generalku nije želio propustiti ni općinski načelnik Andrija Ranogajec, koji je također podržao ideju osnivanja 60 plus mažoretkinja.
– Odmah smo im pružili punu podršku, pa smo im povećali i sredstva u proračunu, i to za sto posto u odnosu na prošlu godinu. Vjerujem da će mažoretkinje biti vrlo aktivne, kao što su uostalom i sve druge jesejanske udruge. To je jedna novost tu kod nas i mislim da će nas uveseljavati, ali i susjedne općine. Priznajem, prvo smo bili malo skeptični, kako će ih se skupiti dovoljan broj da se slože u mažoretkinje, ali sada, kad ih gledam na generalnoj probi, jako su lijepo to posložile i ušminkale, svaka im čast, sve pohvale, ostavile su me bez teksta – zaključuje načelnik Ranogajec.
Stoga ne preostaje ništa drugo, nego da se i sami uvjerite koliko su dobre Jesejanske 60+ mažoretkinje i podržite ih u njihovom prvom nastupu u petak, oko 20 sati u Društvenom domu u Jesenju.