U nezaboravnoj sceni kultnog filma braće Coen ‘The Big Lebowski’, lik kojeg tumači legendarni John Goodman pod prijetnjom pištoljem zahtijeva poštivanje pravila, no nije ni najmanje slutio kako to nisu originalna pravila sporta u kojem se kuglom ruše čunjevi. Pod utjecajem amerikanizacije možemo primijetiti kako kod nas sve više dolaze ‘kuglane’ koje se nazivaju ‘bowling’, baš zbog toga smo odlučili istražiti koja je razlika, ako ona uopće postoji. Naravno gdje drugdje započeti nego u najboljoj, ali i nažalost jedinoj zagorskoj kuglani, onoj u Zaboku.  

Kugle i čunjevi

Tu smo na treningu sreli predsjednika kuglačkog kluba Zabok, Filipa Sedlara koji nam je vrlo radno demistificirao spomenuti sport.  

– Mnoštvo ljudi misli kako je to sve isto, ali razlika je velika. Gledajući samo tehničku stranu, u bowlingu ima 10 čunjeva, a u klasičnom kuglanju devet postavljenih u različitoj formaciji, odnosno u bowlingu su postavljeni u trokut, a u kuglanju u romb. U kuglanju se postavljaju čunjevi sa špagama, dok u bowlingu svaka staza ima tri seta čunjeva koje automat rotira. U bowlingu je puno veća kugla, ali i teža, pa mora imati tri rupe kako bi ju bacili, dok je u kuglanju ona promjera 16 centimetra bez ijedne rupe te se drži u dlanu prilikom bacanja – objasnio je Sedlar te ovom prilikom otkrio kako je došlo do podjele ovih, koliko sličnih, toliko ipak i različitih sportova:  

– Prvo je bilo svugdje kuglanje koje je samo po sebi bilo popularno jer su se ljudi dosta kladili na njega. Zbog toga su u Americi odlučili zabraniti kuglanje, pa su se nakon par mjeseci sjetili da mogu napraviti kuglanje na 10 čunjeva pa su izmislili taj bowling i dalje se kladili. Vlasti su nakon toga odustale od zabrane jer su uvidjeli da će klađenje ostati i samo će se nešto novo izmisliti. A u Europi kuglanje nikada nije zabranjeno i takvo je ostalo kakvo je bilo izvorno – kazao je Sedlar s kojim smo razgovarali i o klubu te nije propustio spomenuti kako u mlađim kategorijama posljednjih 10 godina apsolutno dominira Hrvatskim prvenstvom.  

Kako bi dobili bolji uvid u tajnu uspjeha zabočke škole kuglanja, Filip Sedlar nas je uputio na voditelje, obitelj Šutina, odnosno trenerski par – oca i kćer Željka i Iru.  

Sport i igra

– Kao škola kuglanja postojimo već 15 godina, a sve je pokrenuo nekadašnji trener Zaprešića Darko Oršić koji je i u konačnici trenirao braću Sedlar. Dok smo tata i ja preuzeli prije 10 godina i nemamo neku posebnu tajnu, već se sve svodi na to da kod nas ne postoji nikakav pressing. S druge strane, djeca u našem kraju su posebno dobra, nisu ni najmanje stereotipična gradska, nego su naučeni fizički raditi pa im ništa nije teško i onda kroz igru mogu puno toga naučiti. Tata ima dosta iskustva s obzirom na to da je bivši kuglač te smo spojili njegovo znanje s mojim fakultetom i to je ono što je iznjedrilo super igrače koji osvajaju medalje – kazala nam je Ira koja je i sama produkt nekadašnje kultne kuglane u Zaboku ispod motokros staze, dok je ova nova, kako joj i ime govori, u nekadašnjem pogonu Zivta.

Ovosezonska škola kuglanje je tek počela, a treninzi su tri puta tjedno, to jest ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 15 sati. No, trenerica Ira nam je istaknula kako, kada u ponedjeljak krene ona obavezna škola, kuglanje će se prilagoditi toj satnici.  

– Bilo tko može doći i pogledati pa onda ako žele baciti kuglu mogu, tako sve krene. Ima još dosta vremena do prvog natjecanja, a najvažnije je spomenuti kako to nije kontakt sport pa nema ozljeda i time je idealan za razvijanje preciznosti, koordinacije i snage. Cijena škole kuglanja iznosi 13 eura mjesečno, no uvijek se mogu doći igrati dolje i van treninga ili pisati zadaće, sve u svemu bolje da se zabavljaju kroz sport nego na ulici – poručila je trenerica Ira Šutina.  

Nisu samo najmlađi uzrasti, koji počnu od devete godine, ti koji nižu uspjehe. Tradicija kuglanja duboko je ukorijenjena u Zagorju. Štoviše nekad je postojalo 13 kuglana. Bila je tu već spomenuta stara kuglana u Zaboku koja je služila i za druge svrhe, kao što je to bio koncert Dine Dvornika. Zadnja kuglana prije ovog svojevrsnog ‘revivala’ bila je u Krapinskim Toplicama, no ona nije imala licencu koja zadovoljava današnjim standardima što je dovelo do njezinog zatvaranja. Upravo zbog toga se otvorila nova privatna kuglana 2009. godina, a koliko je ona dobra, potvrđuje kako je tu srušen rekord Hrvatske.  

Trening i natjecanje

– U kuglanju postoje četiri ranga, a mi se nalazimo trenutno u drugom. Ima HEP super liga i mi smo u prvoj ligi Sjever što uključuje Veliku Goricu, Zagorje pa skroz do Osijeka. U prvenstvu imamo po šest do sedam gostovanja u Slavoniji pa je dosta naporna liga. Da smo u Super ligi, tamo liga broji 2 kluba manje, a uz to su tri gostovanja u Zagrebu i puno manje bi putovali. Želja nam je čim prije doći u Superligu. Prošle godine smo ostvarili najveći uspjeh, naime bili smo treću prvoj ‘b’ ligi, i to sve s domaćim dečkima iz okolice Zaboka, a od ove godine smo se odlučili pojačati s jedim dečkom iz Novog Mesta iz Slovenije koji je bio peti igrač prve slovenske lige. Pribojavali smo se ako će uopće htjeti doći u takozvanu hrvatsku drugu ligu, ali njemu se sviđa cijela priča oko Zaboka i prihvatio je našu ponudu tako da se nadamo s njim postići i veći uspjeh od trećeg mjesta – kazao nam je predsjednik Filip Sedlar koji ne skriva ambicije za ulazak u viši rang, ali također je svjestan kako za to treba biti izuzetno dobar u gostima jer je ovo sport gdje domaćin ima ogromnu prednost.  

Odaziv navijača je isto toliko bitan što se pokazalo i prošle sezone kad se stvorila izuzetna atmosfera oko kluba koji svoje domaće utakmice igra subotom od 17 do 20 sati, a liga počinje 16. rujna.  

– Sve se održava na kuglani s četiri staze i tamo utakmice traju tri sata. Igraju dva igrača i tri bloka po jedan sat, dok utakmice na kuglanama sa šest staza traju kraće jer su dva bloka s tri igrača. Odlična tjelovježba, na kuglanama sa šest staza je vrlo dinamična utakmica, brzo se mijenja rezultat, dosta je teško pratiti, tako da je zanimljivo za navijače iako ovo na četiri staze zna biti zanimljivo do zadnjeg udarca. Mi smo prošle sezone imali dvije, tri utakmice gdje je upravo zadnji udarac odlučivao. Dvije od tri su otišle na našu stranu tako da smo dosta zadovoljni s učinkom – pozvao je Sedlar navijače i ove godine da poprate klub koji je naširoko poznat po jakim udarcima.  

Život od sporta

Kad god se govori o nekom manje etabliranom sportu, uvijek se nameće ono površno pitanje, može li se živjeti od toga. U kuglačkom klubu Zabok imaju ponajbolji primjer kako se itekako može. To je naravno njihova perjanica Klara Sedlar koja, premda je mlada seniorka, već ima ostvarenu inozemnu karijeru u jednom od najvećih kuglačkih klubova.    

– Moja sestra Klara, igra u njemačkom Bambergu. To je možda kroz povijest najbolji ženski kuglački klub u svijetu. Tamo se cijene jako dobre igre i oni su ju prije dvije godine zvali da dođe igrati kod njih što je i prihvatila. Ono putuje na utakmice u subotu, spava i u nedjelju odigra utakmicu te putuje nazad za Hrvatsku. Sve treninge odrađuje u Zaboku, oni njoj vjeruju da često trenira i njezina zarada ovisi u ciframa tako da joj je u interesu biti što bolja. Za sad joj je dobro, ima jednogodišnje ugovore koje joj produžuju stalno jer su zadovoljni, kako oni s njom, tako ona s njima. Sada joj kreće treća sezona, ona jedna je bila korona pa je bilo odigrano samo par kola. Prezadovoljna je, osvojile su prvenstvo svake godine, u svjetskom kupu i ligi prvaka su bile druge, tako da joj još fali samo zlato sa svjetskog pokala. Ono će zasigurno doći jer tamo su sve igračice profesionalke i bave se kuglanje – ponosno je kazao Filip, te otkrio kako formu za natjecanja održava tu:  

– Ona trenira tu s nama, i mogu reći da je bolja od nas. Na treninzima se natječemo, tu sam s njom 50:50, ali ipak je ona svjetska klasa, ima 16 svjetskih medalja, dva svjetska rekorda… Ipak je ona talent i svojim radom na treninzima drži formu. Bila je na Svjetskom prvenstvu u Varaždinu gdje su osvojile ekipno zlato, prije dva mjeseca. To joj je drugo zlato za seniorke i jedan od većih uspjeha karijere – nabrojao je Sedlar postignuća svoje sestre te dodao kako se u pravilu tu kugla iz ljubavi, ali ona je ipak ostvarena profesionalka.      

Ako se još uvijek dvoumite odabrati kuglanje kako sport, moramo reći da smo i mi bacili kuglu i već nakon prvog srušenog čunja smo automatski posegnuli za drugom kako bi srušili sve. No, trening je jedna stvar, utakmice su drugo, pa smo zamolili Sedlara da nam objasni koje karakteristike su poželjne za kuglača.  

Bitnije od treninga

– Bitan je talent, ali još je bitniji trening, no najbitnije je kako se igrači snalaze na utakmicama, jer totalno drugačije je igrati trening i biti na stazi kad je utakmica. Tako da mi na treninzima pokušavamo simulirati utakmice kako bi se igrači privikli na taj pritisak i da budu opušteniji kada dođe stresna situacija na utakmicama. Bitno je gledati svoju stazu iako igrače uvijek zanima kako drugi prolaze pa je potrebno pokušati sav fokus usmjeriti na sebe i na svoju stazu i rezultate – rekao nam je Sedlar uputivši za kraj poziv svim zainteresiranima:  

– Svakako svi koji dođu na kuglanje na početku im ide dosta loše, ali kad uhvate svoj ritam uvijek ih zanima koliko će moći srušiti. Uvijek kad dođu na drugi trening ili rekreacijski žele srušiti rekord od zadnji put, uvijek se ganja taj osobni rekord, korak više od zadnji put. To svakog igrača potiče za novim treningom. A nije ni skup sport jer od opreme je bitna sportska obuća, to jest sportske tenisice koje se ne kližu – zaključio je predsjednik Filip Sedlar.