˝Darivanje je dar sam po sebi, vodeća je misao triju autorica. Ovom izložbom umjetnice nas vode na putovanje naših sjećanja i osjetila, pozivajući nas da otkrijemo njihovu vlastitu priču˝, riječi su kojima Jelena Ivana Oprešnik Bikich, inače magistrica povijesti umjetnosti, opisuje izložbu keramike, nakita i slika pod imenom ‘Tri žene – tri vizije’ za koju su zaslužne Irena Horina Đuretek, Ivana Škrlec i Sanja Troskot koju je organizirala udruga ‘STAV’ u suradnji s Općinskom knjižnicom i čitaonicom Marija Bistrica gdje izložba sinoć, na dan početka manifestacije ‘Mjesec knjige’ i svečano otvorena.

Žene u umjetnosti

Žene u umjetnosti tema su o kojoj bi se naširoko i nadugačko moglo pisati, a sve(ne)znajuća Wikipedija ovu je temu obradila na način da je ispisala sljedeće retke:

– Žene koje su se bavile umjetnošću često su svoja djela ostavljala nepotpisanima, a i bavile su se nepostojanim formama umjetnosti, kao što su vezenje i iluminacije. To su često bili uporabni predmeti, osjetljivi na vlagu i temperaturu te su mnogi od njih izgubljeni. U srednjem vijeku i renesansi mnoge su žene radile u umjetničkim radionicama, ali djela koja su izlazila iz tih radionica uvijek su bila potpisivana imenom glavnog majstora radionice, a to su bili muškarci… Žene su se često potpisivale samo prezimenom koje su preuzele od supruga, a u 18. i 19. stoljeću na djelima mnogih žena potpisi su promijenjeni iz ženskih u muške jer ih je tako bilo lakše prodati – tumači Wikipedija, i u pravu je. No, vrijeme u kojem živimo ipak pokazuje malo drugačije stanje, a tome je dokaz jučerašnja izložba koju je teško pretočiti u riječi.

Ruku pod ruku

Prije samog početka svečanog otvorenja, prostor knjižnice i čitaonice preplavilo je odlično raspoloženje, pregršt ljubavi i podrške, a na nekim se licima mogla uočiti i pokoja suza. Rečeno je: ˝Sve su umjetnosti sestre i funkcioniraju na sličan način˝. Miroslav Krleža je 30-ih godina 20. stoljeća otvorio izložbu Krste Hegedušića i slikara iz grupe ‘Zemlja’ i tada napisao jedan od najljepših eseja umjetnosti koji govori o prirodi umjetnosti, govori kako čovjek pomoću umjetnosti prevladava svoju smrtnost. U svakom je od nas nešto što nas tjera da ostavimo svoj trag, a to je ujedno i namjera svake umjetnosti i svake umjetnice i svakog umjetnika. Ima nešto u njima što ih tjera da svoju nutrinu izraze u nečem opipljivom, iskustvenom.

Autorice ove izložbe povezuje djetinjstvo, tradicija i ambijent Zagorja, bajke na dlanu. ˝Ženska ruka je nešto o čemu možemo govoriti. Postoji nešto o čemu možemo govoriti u tradiciji naših mama i baka, da svijet oko nas uljepšamo, da sve ono čega se dotičemo svakodnevno bude lijepo, da oplemenimo svijet oko sebe. Sve to prepoznajemo u ovim radovima, svatko na svoj način˝, rečenice su izgovorene tik pred otvorenje izložbe koju je otvorio marijabistrički načelnik Josip Milički.

Sanja Kovačić, liječnica iz Marije Bistrice i članica mnogobrojnih udruga počastila nas je s par svojih stihova, a mi smo izabrali pjesmu ‘Žena’ koju vam u nastavku prenosimo: ˝Prosula sam se po tvom životu kao sitna čarobna prašina i to mi nije bilo dosta pa se uvijek iznova pitam jesam li uspjela ući u svaku poru. I još sam se uvila kao zmija oko tvoga vrata, a ti si mislio da te grlim. Strogo pazim da ne stegnem previše. Za svaki tvoj korak, jer mogao bi koji biti pogrešan, pripremila sam tajno oružje – arsenal otrovnih verbalnih strelica umotanih u pristojnost. I još na kraju, u istom kontekstu, potpuno neukusno i bezobrazno govorim koliko te volim˝. Na ove se stihove savršeno uklopio glazbeni broj Mladena Kosovca, inače glazbenika stalnog postava Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske ‘LADO’.

– Ovo je prekrasna večer. Udruga ‘STAV’ i knjižnica i čitaonica zaslužne su da uživamo u zaista krasnoj, emotivnoj večeri. Dragi ljudi, već dugo nisam bio na ovako pozitivno emotivnoj večeri umjetnosti. Možda među vama čuči još koji talent koji će se ohrabriti kao ove tri dame. Imate veliki support od nas i zaista vam puno hvala – poručio je Milički.

Inspiracija

Ivana Škrlec, inače učiteljica engleskog jezika i predsjednica udruge ‘STAV’ istaknula je kako puno znači vidjeti ovoliki broj pozitivnih i vedrih lica iz Marije Bistrice i okolice.

– Srce je k’o kuća. Zaista smo sretne da ste nas počastili u ovako velikom broju. Mi smo tu za vas, a vi za nas. Ako nema publike uzalud mi savijamo kaučuk, oblikujemo glinu i bojimo platna. Bez publike mi smo ništa – rekla je Škrlec, a onda ispričala o svom umjetničkom izražavanju i nakitu kojeg je predstavila na izložbi. Svoje umjetničko opredjeljenje duguje mentoru Theodoru de Canzianiu čija su joj suradnja i mentorstvo dali potreban vjetar u leđa, a otkrila nam je i u čemu crpi inspiraciju.

– Odakle nakit? On je za mene prije svega, čin darivanja, pažnje i zahvalnosti bliskoj osobi, a krenulo je iz hobija i želje da neku, sebi dragu osobu, darujem nečim posebnim. Krenula sam kroz izvannastavne aktivnosti s djecom, gdje sam djecu pokušala provesti kroz tradiciju izrađujući nakit. Ova izložba je rezultat nagovora mojih dragih prijateljica koje su rekle: ˝Ne možeš to čuvati za sebe˝. Inspiraciju crpim u lutanju prirodom, u tradiciji, u staroj knjižici koju mi je darovala baka s početka 19. stoljeća. Pretočila sam vez u modernu varijantu, zaigrala se kožom, drvetom, kaučukom i uglavnom se držim prirodnih materijala – ispričala nam je Škrlec.

Boje

Autorica Irena Horina Đuretek čiji vedar i iskričav duh progovara kroz njenu keramiku, nakon 22 godine sjela je za lončarsko kolo i od tada stvara unikate vrijedne svake pažnje koje poželite u svom domu.

– Zasluge za bavljenje keramikom pripisujem majci i njenim bistričkim korijenima čija me tradicija lončarstva očarala. Vratila sam se onome što volim i počela mazati ruke u glini. U principu nemam svoju boju, ja sam šarena. Volim biti i malo decentna, igrati se crnom i bijelom, ali uvijek ubacim neku živu boju. Imam svoju seriju koju sam nazvala ‘Drač’ jer inspiraciju crpim iz prirode, u tradiciji i životinjama. Sve što vidim u meni rađa ideju – kazala nam je Horina Đuretek.

Autorica Sanja Troskot svoj je likovni izričaj, a ponajviše zbog životnih okolnosti, pronašla u akcijskom slikarstvu Jacksona Pollocka.

– Inspiraciju uvijek crpim u prirodi, u bojama, u promjenama… Slike su tu da pobude strast prema životu, budu inspiracija da se iz ničeg napravi nešto novo. Slike su povezane s iskustvom. Prijatelji su znali da Sanja nešto slika pa sam zamoljena da im napravim nekoliko serija za unutarnje uređenje. To je bio zadatak čiji je rezultat ovo što danas vidimo. Krenula sam tim putem i otkrila Pollocka. Obzirom da radim, imam dvoje djece, muža i tisuću obaveza, a uz to i životne izazove, nemam puno vremena pa su te slike proizvod borbe i želje da se nešto napravi u jako kratkom vremenu, nešto eksplozivno – ispričala nam je Troskot.

Ove tri odvažne žene, u umjetnosti pronalaze prostor za sebe, svoj doživljaj okoline i stvarnosti, time stvaraju impresivna djela koja u Općinskoj knjižnici i čitaonici možete pronaći do 15. studenoga ove godine, a kako nam je bilo sinoć pogledajte u našoj fotogaleriji.