Iako je broj noćenja u Krapinsko – zagorskoj županiji samo u posljednjih godinu dana porastao za respektabilnih 39 posto i u 2016. godini došlo se do broja od 281.770, krapinsko – zagorski župan Željko Kolar optimistično je najavio da bi u idućih osam godinu taj broj mogao porasti skoro na milijun. Naime, Master planom zagorskog turizma do 2025. godine, upravo je tako predviđeno. Od turizma bi Zagorci tada zarađivali 210 milijuna eura i na raspolaganju bi turistima bilo oko tri tisuće ležajeva. Zagorje bi tako u sljedećih osam godina svoju turističku priču trebalo graditi kroz četiri glavna projekta vrijedna 64 milijuna eura, dok bi ukupno ulaganje s novcem koji će lokalna zajednica uložiti u infrastrukturu, trebalo dosegnuti gotovo 150 milijuna. Od ta četiri projekta, najveći je gradnja golf terena u Kumrovcu s 18 rupa, hotelom sa sto smještajnih jedinica i još 30 ladanjskih kuća, u koje bi privatni investitor trebao uložiti oko 25 milijuna eura. Tu je i hotel s novih stotinjak soba u Donjoj Šemnici, gdje je planiran prvi kompleks za vodene sportove u Hrvatskoj s olimpijskim bazenom, vrijednosti između 10 i 15 milijuna eura, a još bi 25 milijuna trebalo uložiti u dva projekta – Regionalni centar kompetencija u hotelijerstvu i turizmu za obrazovanje strukovnog kadra te Tematski park Jesenje, mjesto gdje bi gosti na interaktivan način upoznavali povijest Zagorja. I sve je to lijepo zamišljeno – prava jedna “Bajka na dlanu”. E sad, nekako mi najviše bode u oči ovaj projekt Kumrovec. Naime, bivši Spomen dom boraca i Partijska škola koja je postala pravo ruglo Kumrovca i u kojoj su se čak namjeravali snimati i filmovi strave i užasa, stoje prazni već više od 20 godina, a dobro se sjećam dok je još prije 15-ak godina tadašnji dožupan Đovani Broz vodio arapske šeike po Kumrovcu, ne bi li gradili golf terene. Nešto kasnije vodilo se po Kumrovcu i pregovaralo i s Kinezima, koji su još uvijek aktualni, no ni oni očito baš “ne grizu”. E, sad ono najvažnije. Ispunjenjem županovih očekivanja s gradnjom novih hotela, hostela, ladanjskih kuća, kojekakvih centara i koječega još, čime bi se u samo osam godina dosegla fantastična brojka od milijun noćenja, značilo bi da je to čak tri i pol puta više nego sada. No, Zagoraca, ali i ostalih žitelja Hrvatske, znamo, iz godine u godinu je sve manje. Prema popisu stanovništva iz 2001. i 2011., broj stanovnika u Zagorju pao je sa 142.432 na 133.064 ili za 9368, odnosno za sedam posto, a taj trend se i dalje nastavlja. Kako bi za tri i pol puta više gostiju, valjda zbog sve ekskluzivnijeg turizma i bolje usluge, trebali barem približno isti broj radne snage, a kuhara, konobara i ostale branše u turizmu u Hrvatskoj kronično nedostaje ili pak odlaze u zemlje gdje su bolje plaćeni, pitam se, dragi moj župane i izrađivače Master plana, tko će u svim tim novootvorenim objektima raditi? Utjeha nam je tek da robotika brzo napreduje, pa će valjda za osam godina već i oni početi zamjenjivati radnike i usluživati goste.