Stjepan Kulfa (55), rodom iz Krapine, od devete godine boluje od distrofije mišića, no to ga nikada nije spriječilo da, kako sam kaže, unatoč invaliditetu, postane kreativac svoje sreće. Za In portal, news portal za osobe s invaliditetom, ispričao je svoju životnu priču, u kojoj središnju ulogu ima umjetničko stvaranje.

Brojna obitelj

Rođen je brojnoj obitelji, ima tri sestre i brata, a kaže kako mu je odrastanje bilo više nego lijepo. Osnovnu školu pohađao je u Krapini, no zbog napredovanja bolesti, u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava pohađao je sedmi i osmi razred osnovne škole, a zatim i ekonomsku školu.
– Fakultet nisam upisao jer je to tada bilo dosta problematično, a i 80 posto Zagreba je bilo nepristupačno – otkrio je za In portal.
Zaposlio se u Krateksu kod Krapine, u tekstilnoj industriji, u zaštitnoj radionici za invalide rada, gdje je šivao plišane igračke. Njegova želja bila je da se školuje za krojača, no svima koji su bili vrlo dobri, preporučeno je da upišu opću gimnaziju, ekonomsku ili upravnu. Početkom 90-ih godina otišao je u mirovinu i tada se ozbiljnije počeo baviti rezbarenjem, iako se ta ljubav rodila već mnogo godina ranije.
– Rezbarim aktivno 25 godina, a prve radove sam napravio odmah poslije srednje škole 80-ih godina. Počelo je tako što je u mjestu postojao jedan gospodin koji je bolovao od distrofije mišića i također je rezbario u drvetu. Tada sam, gledajući njega, mislio kad budem u mirovini, sigurno ću se time baviti, i tako je i bilo – rekao je.
Prekretnica u njegovom životu bilo je upoznavanje pokojne supruge Jasne Dapas 1992. godine, koja je bila slikarica. Tada se preselio u Zagreb.
– Gledao sam nju kako stvara svoje radove, pa sam se na taj način i ja umjetnički izražavao – istaknuo je.
Prvu samostalnu izložbu imao je u Krapinskim Toplicama 1995. godine.

Podrumski prozori

Kaže kako mu za izradu jedne skulpture treba, ovisno o njezinoj veličini, oko mjesec i pol dana, a osim rezbarenja, već osam godina hobi mu je i fotografija.
– Najčešći motivi su mi podrumski prozori. Napravio sam više od tisuću fotografija podrumskih prozora na području Zagreba, od Kvatrića do Črnomerca, i te fotografije sam predstavio na pet samostalnih izložbi. Izlagao sam na lokacijama od Starčevićevog trga, preko Dugava, pa do Kustošije. Izlažem uglavnom samostalno, skulpture najčešće oko Božića i Nove godine, što u nekim galerijskim prostorijama, što u knjižnicama grada Zagreba – otkrio je.
Uz umjetnost, važnu ulogu u njegovom životu ima njegova obitelj, sin i kćer, te troje unučadi, s kojima provodi mnogo vremena.
Rad i stvaranje i dalje će ostati važan dio njegovog života, jer ne može razumjeti lijene ljude.
– Od svakog materijala se da nešto uraditi, ako ne za drugog, treba stvarati za sebe – zaključio je.

Foto: In portal