Dominik Sporiš iz Kumrovca već se četiri godine bavi modelingom i upravo je postao prvi Zagorec čija je fotografija objavljena u siječanjskom izdanju “Voguea”, najutjecajnijeg modnog časopisa na svijetu. Njegova priča započela je sasvim slučajno, kada ga je prije četiri godine vlasnik jedne modne agencije zamijetio na Facebooku i rekao mu da ima velik potencijal u svijetu mode. U intervjuu za Zagorje International otkrio nam je kako dogovara poslove, koje kvalitete osoba mora imati da bi se bavila modelingom te kako je došlo do objave njegove fotografije u “Vogueu”. Progovorio je i o onoj tamnijoj strani svoga posla, problemima s ovisnošću i poremećajima u prehrani, a doznali smo i zašto uskoro napušta Lijepu Našu.

Iako ste rođeni u Zagrebu, svoje ste djetinjstvo proveli u Hrvatskom zagorju…
Tako je. Rođen sam u Zagrebu, gdje sam proveo prve godine života, no, moji su roditelji ipak odlučili da odrastam u, kako ja kažem, idiličnom krajoliku na selu, Kumrovcu, odakle mi potječe otac. Neizmjerno sam zahvalan što su me odgajali na selu, u prirodi, u jednoj zdravoj atmosferi i prenijeli mi životne vrijednosti rada i poštovanja. Tu sam proveo najveći dio života, od vrtića do osnovne škole. Srednjoškolsko obrazovanje stekao sam u Oroslavju, smjer opća gimnazija. Nakon srednje, odlazim u Zagreb na studij međunarodnih odnosa – diplomacije, gdje završavam preddiplomski. Trenutno je moje vrijeme posvećeno fakultetu, diplomskome radu, čitanju iscrpne literature…

Koji su vaši dosadašnji najveći uspjesi?
U ovo malo godina, došlo je do mnogobrojnih suradnji. Bio sam u agenciji Talia Model, poznate modne agentice Tihane Harapin Zalepugin, koja mi je pomogla da se naučim nositi sa svim situacijama u modelingu. Zvale su me i mnoge druge agencije, što iz Hrvatske, Slovenije, Italije, ali trenutno sam freelancer. Smatram da mi je tako najlakše i najisplativije, za sada.

FOTO: Đorđe Tomić/Belgrade Fashion Week,

Izašao sam u brojnim magazinima, Harper’s Bazaar, Grazia, Diva, Hello Magazine, Pufnica Magazine… Zaštitno sam lice švicarsko – srpske modne kuće Sisters Code, nosim revije na Beogradskom tjednu mode, modni sam insider FashionMag42 magazina, te najnovije – postao sam ambasador švicarsko – indijskog brenda Bombay Birds iz Züricha.

Zašto volite modeling?
Mislim da taj posao volim jer ga ne smatram poslom, već dijelom sebe. Kada radite ono što volite, ništa vam nije teško.

Je li teško uspjeti u tom poslu kao muškarac, s obzirom na to da svijetom mode ipak dominiraju žene?
Nebitno jeste žena ili muškarac. Ono najbitnije jest da ste zanimljivi, karizmatični, opušteni i svoji. To je recept za dobar uspjeh!

Koje biste još kvalitete izdvojili, a koje mora imati osoba da bi se bavila tim poslom?
Najvažnije je biti svoj, cijeniti sebe, kao i druge kolege. Mentalno morate biti jaki, reći svoje mišljenje oko uvjeta poslovanja. Nikada nemojte šutjeti i klimati glavom, recite što mislite, ljudi to vole, posebno u modnoj industriji. Ako zbog toga ne dobijete posao, ništa zato, život ide dalje.

Kako dogovarate poslove? Idete li na kastinge?
Na kastinge uopće ne odlazim. Jesam jedno vrijeme, no tada vidite da je sve zapravo unaprijed dogovoreno na relaciji kreator – model, a ja svoje vrijeme ne volim trošiti. Poslove ugovaram izravno s modnom kućom ili brendom, na preporuku ili preko poznanstva. Ukratko – borim se sam za sebe.

Svijet mode u medijima i javnosti nerijetko se povezuje s ovisnošću, a tu su i problemi s poremećajima u prehrani. Kakva su vaša iskustva?
To je nažalost istina. Puno mojih poznanika i kolega ima problem s ovisnošću, od prehrane do droge. Mislim kako je to znak slabog karaktera. Smatram da svatko ima priliku reći “ne” ili “da”. Osobno nikad nisam imao takvih problema. Još bih se kratko osvrnuo i na razne seksualne ponude u modi, o kojima mnogi šute i zatvaraju oči pred time. Znam da se ne može iskorijeniti, no svakako pričati i informirati modele o tome je korisno.

Biste li se prijavili na izbor ljepote?
Ne bih nikada otišao u takvu vrstu “posla”. Cijenim svakoga, no mislim da je to, barem u Hrvatskoj, vrlo neukusno.

Koliko ste posvećeni održavanju dobrog izgleda?
Nisam opterećen kilažom, savršenim izgledom, teretanama, vježbama. Jedno sam vrijeme bio ekstremno mršav i zbog toga mi je propalo mnogo poslova. Sada sam zadovoljan sobom, imam čak i koji kilogram viška po nekim standardima, ali me to uopće ne dira. Smatram kako za svaki tip modela postoji “tržište”. Ne pazim na prehranu u onom klasičnom smislu, pet obroka dnevno, dvije litre vode dnevno i ostale izmišljotine. Jedem što me u trenutku organizam traži, pijem kada sam žedan. Da vam budem iskren, nikada u životu nisam bio u kozmetičkom salonu. Oduvijek koristim plavu Niveu (totalno sam old school) i nemam potrebe za nekim kemijskim preparatima koji uz sve to i koštaju. Moj savjet je, dakle, slušati što vam tijelo govori i postupati u skladu s time. Vrlo je jednostavno!

A kako dobro ispasti na fotografijama? Imate li neki savjet za naše čitatelje?
Tajna dobre fotke zapravo ne postoji. Možete namjestiti dobro svjetlo i kameru, ali najbitnije je ono unutar vas, ona energija koja se vidi iz očiju. Stoga, vaše stanje ovisi o tome kako će fotka ispasti.

FOTO: Srećko Rundić

Što biste preporučili mladima koji bi se željeli okušati u tom poslu? Koje bi korake trebali poduzeti?
Modelima koji tek počinju ili su na početku, želio bih poručiti da se ne boje neuspjeha. Okružite se pozitivnim ljudima, kucajte na sva vrata. Nešto će se dogoditi ako to jako želite.

Prvi ste Zagorec koji je osvanuo u britanskom izdanju “Voguea”, najutjecajnijeg modnog časopisa na svijetu.
Prvi sam Zagorec koji je izašao u prestižnom magazinu poput britanskog “Voguea”, ali, nadam se, ne i posljednji. Veseli me što se moj trud i posao vidi i cijeni, a u konačnici i isplati više od očekivanog. Za mene je ovo vjetar u leđa, poticaj za dalje. Do suradnje s brendom Bombay Birds iz Züricha i u konačnici izlaskom moje fotografije u “Vogueu” došlo je spontano, u stilu “Hej, Dominik, snimanje je u Beogradu, dođi taj dan pa se vidimo”. Najzanimljivije je svakako to što nisam znao da je fotkanje za “Vogue”, a saznao sam pet minuta prije u taksiju. Bilo mi je nestvarno i šokantno, mislio sam da se zezaju sa mnom.

Foto: Janko Petković

Imate li neke uzore u svijetu modelinga?
Uzore nemam, mislim kako je bolje od svakog nešto zapamtiti i ugledati se. Prije je to bila Cara Delevingne, britanski model i glumica, no kako sam stariji, sve više gledam isključivo sebe.

Koji su vaši omiljeni brendovi, postoji li neki s kojim biste posebno željeli surađivati?
Moda nije nužno u etiketama. Ne radi se o markama. Radi se o onome što dolazi iz tebe. Moja majka radi većinu mojih outfita – plete, šije, hekla… Rekao sam jednom da je velika šteta što ne znam i ja šivati, ne bih imao potrebe za shoppingom, sve bih sam sebi radio. Meni je svejedno gdje se oblačim, mogu i u second hand dućanu za 20 kuna. Bitno je imati ukusa, a u Hrvatskoj je zavladao opasni neukus velikih šljaštećih natpisa. Od toga se naježim. Volio bih surađivati s modnom kućom Alexander McQueen. Smatram da bih njihov đir super isfurao.

Kakvi su vaši planovi? Gdje se vidite u budućnosti?
Ne opterećujem sebe s time što donosi sutra. Nemam previše planova, ali zato imam cilj, kojeg ne otkrivam za sada. Ambiciozan jesam, no u granicama – smatram da se čovjek lako razboli od toga. Po mom mišljenju, u Hrvatskoj je teško uspjeti. Jedna te ista lica uvijek se pojavljuju. Ne daje se prilika mladim ljudima, od modelinga, nadalje. To mi smeta, nekada me prije i ljutilo. Kako god, odlučio sam odseliti van Lijepe Naše. Odlazim uskoro te sam uzbuđen zbog svih novih životnih iznenađenja koja me čekaju u Švicarskoj.

Kako na ono čime se bavite reagiraju vaša obitelj i prijatelji, ljudi iz vaše okoline, pogotovo u Zagorju?
Zahvalan sam što su moji roditelji široka pogleda na svijet, liberalni i puni ljubavi. Kada vam je obitelj najveća podrška, sve je lakše. Prijatelja nemam puno, a moji pravi prijatelji, njih svega nekoliko, iznimno je sretno što sam baš ovakav kakav jesam. To je moja sreća! Koliko vidim, Kumrovčani su ponosni na mene, što mi je drago. Zahvalan sam svakome na podršci, nebitno tko je i odakle dolazi.