Nakon osvojenog najvišeg vrha Europe, smrtonosnog Mont Blanca (4810 metara) u kolovozu prošle godine, alpinist Andrija Jagečić (31) iz Oroslavja kreće u osvajanje Kilimanjara, odnosno, najvišeg vrha Afrike, Uhurua, koji se nalazi na 5896 metara nadmorske visine.
Već je odradio i jednu od priprema za svoj afrički izazov – uspon na Grossglockner (3798 m) ili u prijevodu “Veliki zvonar”, najviši vrh Austrije i jedan od najznačajnijih vrhova u istočnim Alpama, a s nama je podijelio svoje iskustvo i dojmove.
– Gross je bio jako važan psihološki i aklimatizacijski trening te je poslužio kao jedan od testova prije osvajanja Afrike, koja će biti dobra odskočna daska za ostatak svijeta. Da me bilo koji slučajem ovaj vrh zaustavio po tom teškom vremenu ili da je tijelo reklo ne, mislim da bi me taj neuspjeh bacio skroz nazad na zagorske brege. Iako je taj vrh dosta opasan i samo jedan krivi korak znači sigurnu smrt, u glavi sam se tješio još jednim smrtonosnim vrhom opasnijim od Everesta, koji ima oblik oštre piramide, a njegovo ime je Matterhorn, no o njegovom veličanstvu i svojem snu ću drugom prilikom – kaže Andrija.
Penjanje po planini Grossglockner, ističe, jednim je dijelom osigurano, dok se na nekim dijelovima ide doslovno po rukama. Tijekom uspona, alpinisti nerijetko nailaze na promrzle ljude, iznemogle, kojima je tijelo otkazalo poslušnost zbog visinske bolesti, uplakane od neuspjeha i od boli koju prouzroči nesnosna hladnoća i strahovito jak vjetar koji udara do kostiju.

Kondicija i psiha

– Dok se uspinjete, nerijetko nailazite na spomen ploče poginulih ljudi. Kondicija i psiha igraju glavnu ulogu, ali i genetika. Prolazak pokraj drugih ljudi i gužva dosta oduži vrijeme uspona i silaska, a isto vas tako iscrpi i psihički. Na nekim mjestima prolazak je ravan samoj lutriji jer se nikad ne zna kada će se koji kamen odlomiti i odbaciti vas par tisuća metara niže. Ništa nije sigurno, pa ni vrhunska oprema nije garancija da se ne utone u vječni san. Znali smo upasti u snježnu mećavu koja je prekrila sve tragove i tako su nam bile smanjene šanse za siguran povratak. Ipak, GPS je poslužio, dok mi je u mislima bila baterija na satu i hoće li izdržati do samog kraja, a trošila se rapidno na niskoj temperaturi. Ipak, u konačnici siguran si tek kada dođeš na ravnu podlogu u planinarski dom, ništa prije. U domu, kada sam se vratio, dočekala me tjestenina za koju sam mislio da ju je sam Bog poslao iz raja, kako je bila dobra nakon takvog napora, valjda najbolja u životu. Zaista, taj “Veliki zvonar” je moćan i nijedna slika ne može realno dočarati tu težinu. Na jednom dijelu je nastao pravi pakao, kada su se oblaci zatvorili i kada su užadi ostale slučajno isprepletene zbog drugih, jer svaka stanka povećava mogućnost ozeblina. Ekipa s kojima sam bio u navezu, morala se zasebno odvezati i biti prepuštena samoj sebi dok ne raspetljamo konopce. Zbog tog glupog čekanja, slučajno sam dobio derezom u nogu od jednog stranca koji se nije uspio popeti, i to zbog njegove nespretnosti, a on je na to samo slegnuo ramenima, rekao “Sorry, man”, i nastavio dalje… To me jako uzrujalo, ali sam se uspio sabrati i naposlijetku doći do vrha. Nakon što sam kročio na vrh te planine s kolegama, nakon svih okolnosti, nastala je euforija i nezamisliv osjećaj koji je teško opisati. Tek kada sam pogledao brojke na satu, bio sam dovoljno smiren da mogu pozirati za nekoliko fotografija – smije se Andrija.

Obožava adrenalin

Kaže kako se nije dobro dugo zadržavati na vrhu jer se na planini vrijeme brzo mijenja, što može poremetiti i otežati silazak, i upravo je to razlog zašto većina ljudi strada upravo pri spuštanju, pa je tek onda važno biti priseban i čvrst. Zapravo, ističe Andrija, tek kada se dođe do planinarskog doma, nastaje potpuno zadovoljstvo, čestitanje jedno drugome bez obzira na sve što te prati prilikom uspona i silaska.
– Ima se tu još svašta za napisati, ali to ću uskoro, kada dolazi na red malo žešći visinski pothvat – zaključuje.
Inače, ovaj je zaljubljenik u adrenalin rođen 2. veljače 1987. godine. Cijeli život bavi se sportom, a s 29 godina pronašao je i novu strast – alpinizam. Krenuo je s osvajanjem manjih vrhova u Hrvatskoj, kasnije prešao na one više u Sloveniji, Austriji i Italiji, a u kolovozu prošle godine osvojio je Mont Blanc. Sada je na redu novi izazov – Kilimanjaro. Uspon na svaki od tih vrhova u sebi krije brojne opasnosti po život, poput odrona kamenja, lavina, udara gromova, ugriza zmija, nedostatka kisika, ali i visinske bolesti, zbog koje osobe mogu pasti u komu. Međutim, Andrija, kako sam kaže, obožava adrenalin i istinski uživa u njemu, a ono što si zacrta, to i ostvari. Njegova je životna filozofija zapravo vrlo jednostavna.
– Manje je bitno koliko se ima dana u životu, već je bitno koliko je života bilo u tim danima – kaže.
Pogledajte uzbudljivi video Andrijinog uspona na Grossglockner, a o njegovom najnovijem afričkom pothvatu moći ćete čitati na našem portalu i u digitalnim novinama.