Sandra Bagarić (42), karizmatična operna pjevačica, glumica i članica žirija popularne emisije “Tvoje lice zvuči poznato” neprestano nas iznenađuje novim projektima u kojima otkriva svoje brojne talente. Posljednja zanimljiva suradnja ostvarena je sa Sinovima ravnice, s kojima je Sandra snimila pjesmu “Bagrem”. Od prošlog tjedna ima i svoju emisiju na Radio Sljemenu, a u intervjuu za Zagorje International otkriva koja je tajna njezinog dobrog izgleda, što je prema njezinom mišljenju recept za dobar brak, na koji je način povezana s Krapinom i kakvi su njezini dojmovi s brojnih nastupa na krapinskom Festivalu.
Nedavno je izašao spot za pjesmu “Bagrem”, u kojoj surađujete sa Sinovima ravnice. Kako ste zadovoljni suradnjom i kako ste se snašli u ovom malo drugačijem žanru od onog u kojem smo vas navikli vidjeti?
Boris Đurđević je napisao prekrasnu ljubavnu baladu, produkcija NOVE TV nas je okupila, Ivica Senti, menadžer Sinova Ravnice, sve je maestralno organizirao, Sinovi Ravnice na čelu s pjevačem Marijanom Novoselcem i mojom malenkošću upakirali smo sve to u spotu, koji je režirao Darko Bušnje. Publika je pjesmu odmah prihvatila i nadam se da će emocija pjesme živjeti u mnogim naraštajima. Ja volim propitkivati, istraživati, učiti i eksperimentirati, miješati žanrove, osluškivati publiku, izlaziti iz okvira…
Već nekoliko sezona gledamo vas u popularnoj emisiji “Tvoje lice zvuči poznato”. Kako vam je sudjelovati u toj emisiji, kakva je ekipa i kako se slažete s ostalim članovima žirija?
TLZP već treću sezonu najgledaniji je TV show, show uz koji se ljudi mogu opustiti, nasmijati, kritizirati, uspoređivati, otploviti kao vremeplovom u neke davne glazbene epohe, stilove, navijati za svoje kandidate, poslušati dobru glazbu, upoznati se s cijelim produkcijskim timom i ljudima ispred i iza kamere, zaviriti u backstage i nekako se osjećati kao da su dijelom ekipe. Svi se slažemo i nadopunjavamo u svojim različitostima i svatko od nas predstavlja djelić određene publike sublimiran u našim ocjenama. Vrlo čest dijametralno suprotno ocijenimo natjecatelje, u čemu i jest čar. Tomo je hodajuća enciklopedija, a Goran je kolega koji ima ogromno scensko iskustvo u različitim ulogama i žanrovima te i sam ima empatije prema kolegama, a ja se osjećam između njih dvojice kao princeza.
Koga biste od kandidata koji sudjeluju u ovoj sezoni voljeli vidjeti da imitira vas?
Hana Hegedušić je bliska mom scenskom senzibilitetu, žena ogromnog talenta, samozatajna, ali kameleonskih sposobnosti.
Kojeg biste kandidata izdvojili kao naj kandidata u protekle tri sezone, odnosno, tko vas je posebno oduševio?
Mario Petreković je posljednji mohikanac, intuitivan, senzibilan, zaigran, kreativan, inteligentan, svoj, radišan i vrijedan, odgovoran, pošten i s njim je uvijek uzbudljivo i lijepo raditi. Tu su još i Saša Lozar, Luka Bulić, Renata Sabljak, Vanda Winter, Lana Jurčević, Maja Šuput… Zapravo, svi kandidati se maksimalno daju i izrazito su kolegijalni.
Koliko je zapravo zahtjevan vaš posao članice žirija i ljute li se kandidati na ocjene koje im dodjeljujete?
Uvijek je nezahvalno ocjenjivati druge, pogotovo kolege, i to još pred javnim auditorijem, koji već apriori ne simpatizira suce. Svi komentari su edukativno – konstruktivni, friendly te bi trebali biti motivirajući za kandidate. Trudim se objektivno argumentirati svoje viđenje i doživljaj interpretacije, uvijek svjesna ogromnog truda izvođača jer sam i sama čovjek sa scene, znam da je teško biti ocjenjivan jer i mene već dvadeset godina ocjenjuju na svakom nastupu, premijeri, pa čak i u ovom showu. Naravno da se nađe i povrijeđenih, ali mi ljudi sa scene navikli smo na svakodnevna ocjenjivanja, pomalo živimo pod povećalom javnosti… Ovo je samo show, najbitnije je da svatko od njih dođe do srca publike. Publiku ne treba podcjenjivati, oni prepoznaju iskrenu emociju i svi moramo shvatiti da se ne možemo svima dopasti. Ljudi sude po različitim kriterijima i o ukusima ne treba raspravljati.
Da sami sudjelujete u TLZP-u, koga biste najviše željeli utjeloviti?
Maria Callas, Marilyn Monroe, Barbra Streisand, Lara Fabian… Karizmatične žene koje cijelo tijelo koriste kao instrument te imaju vječne hitove. Svojom pojavom na sceni obilježile su scenu svojim glazbenim i modnim stilom.
Izgledate kao žena iznimno vedra duha, uvijek nasmijana, s odličnim smislom za humor. Što vas može izbaciti iz takta?
Ljudska glupost, zavist, spletkarenje, lijenost, neodgovornost, bahatost, agresivnost, primitiva i lažni intelektualizam (snobizam).
Primate brojne komplimente i na račun svoga izgleda. U čemu je vaša tajna? Biste li se ikada odvažili otići “pod nož” u svrhu zadržavanja mladolikog izgleda?
Bojim se igle, bojim se noža, ne podliježem pomodnim indoktrinacijskim metodama i reklamama, volim sebe u svoj svojoj punoći, uživam u sazrijevanju i pomno planiram “dozrijevanje”, njegujem se u okvirima neovisnosti o preparatima i tretmanima, hranim svoje tijelo lijepim mislima, lijepim riječima, lijepom glazbom…
U braku ste već gotovo 20 godina. Što je po vama recept za dobar brak?
Iduće godine Darko i ja slavimo 25 godina da smo zajedno i 20 godina braka. To je, kažu, srebrni pir. Međusobno razumijevanje za različitosti, dopuštanje osobne slobode i – dobar seks!
U predstavi “Kneginja čardaša” igra i zagorska sopranistica Josipa Lončar. Što možete reći o svojoj mladoj kolegici?
Josipu znam godinama, bila je studentica mog supruga, zvonki melodiozni sopran, vrijedna, odgovorna, kolegijalna, scenična, odlično se uklopila u naš ansambl Kazališta “Komedija”. Nadam se da ćemo, osim u Kneginji čardaša, imati još prilike za zajedničku suradnju.
Što se još trenutno događa u vašoj karijeri?
Ove sezone u Kazalištu “Komedija” pokrivam sve žanrove. Igram ulogu Sylve u opereti “Kneginja čardaša” (E. Kalman), koja je jedna od najljepših i meni najdražih opereta, puna prekrasnih arija, melodrama, čardaša, lijepih kostima… Također, u dramskom repertoaru igram naslovnu ulogu u “Gospođici iz Maxima” (Georges Feydeau), intrigantnoj, zabavnoj komediji zabune, te Ninu Filipovnu u kultnom mjuziklu “Jalta, Jalta” (Grgić/Kabiljo). U pripremi je novi hrvatski mjuzikl “Byron” (Gavran/Domitrović) i od prošlog tjedna imam emisiju na HRT Radio Sljemenu, utorkom od 20.30 do 22.00, pod nazivom “Gospodična Muza”.
Koliko ste puta nastupili na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini i u kakvom su vam sjećanju ostali ti nastupi?
U Krapini mi žive tetka i tetak, Krapina je meni i mojoj obitelji bila prva destinacija ratne 1992. po izlasku iz Sarajeva, tako da sam pet godina imala i krapinsku adresu na osobnoj karti. Jedan frtalj sam Zagorka, hahaha. Na krapinskom Festivalu nastupila sam već mnogo puta, najdraža pjesma mi je bila “Jura i koloratura” dragog Nikice Kalogjere, bila je zabavna i smiješna. Lijepo je da krapinski Festival njeguje zagorsku popevku i baštini je.
Hoćemo li vas možda uskoro moći slušati negdje u Zagorju?
Zovite, ja dolazim!