Osobe s intelektualnim teškoćama već godinama vode bitku sa sustavom, koji im, iako se na sva usta govori o nužnosti njihova integriranja u svakodnevni život, svojim zakonima onemogućuje jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na rad.
Naime, uvjet da bi se netko zaposlio, jest da ima status radno sposobne osobe, no dobivanjem tog statusa, osoba gubi pravo na invalidsku naknadu koja iznosi 1250 kuna mjesečno. Stoga većina roditelja ili skrbnika ne može preuzeti taj rizik, pa osobe s intelektualnim teškoćama u većini slučajeva ostaju kod kuće, bez mogućnosti stalnog ili barem honorarnog zaposlenja, koje bi pridonijelo njihovu osjećaju društvene korisnosti.
Poludnevni boravak
U Krapini već 38 godina djeluje Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Krapina, čiji je cilj poboljšanje kvalitete života tih osoba i njihova socijalizacija u lokalnu sredinu. Kao i u drugim manjim sredinama, i u ovoj se udruzi bore s istim problemom – kako doprinijeti integraciji korisnika, omogućiti im da se osjećaju korisnima, da imaju određenu obavezu i preuzimaju odgovornost u skladu sa svojim mogućnostima.
Predsjednica Udruge Štefica Ranički stoga nas je upoznala sa zanimljivim projektom koji udruga provodi od 1. lipnja 2014. godine, pod nazivom “poludnevni boravak”.
– 2014. godine pokrenut je program poludnevnog boravka za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama, koji je odobrilo i sufinancira ga Ministarstvo socijalne politike i mladih, s 265 tisuća kuna za svaku godinu provođenja. Partneri na programu su Krapinsko – zagorska županija i Centar za socijalnu skrb Krapina. Uključeno je 14 korisnika s područja Krapinsko – zagorske županije, a cilj programa je veća socijalna uključenost osoba s invaliditetom. Na programu su zaposlene tri stručne osobe – socijalni radnik, fizioterapeut i psiholog. Koristimo usluge dva vanjska stručna suradnika i tri djelatnika iz mjera javnih radova i volontera – otkriva predsjednica Ranički i pojašnjava na kojem principu boravak funkcionira.
– Taj je program namijenjen svima onima koji su nakon završetka školovanja s prilagođenim programom ostali kod kuće, sa svojim roditeljima ili skrbnicima, odnosno, nisu smješteni u ustanove. S obzirom na to da su svi lišeni radne sposobnosti, znači, ne mogu dobiti niti stalan niti honoraran posao, da bismo im ubili dosadu i potaknuli ih na to da svakog dana imaju neke obvezu, da ustanu na vrijeme, obuku se, operu zube, osmislili smo poludnevni boravak u našim prostorijama u Đurmancu, kamo oni dolaze svakog radnog dana na četiri sata. Ondje uživaju u različitim sadržajima: keramičkoj radionici, likovno – kreativnoj radionici, sportsko – rekreativnoj radionici, zabavno – glazbenoj radionici i školi stanovanja, u sklopu koje uče osnovne stvari nužne za samostalan život. Oni su iznimno zadovoljni, vole ovaj program i vole što mogu reći:”Moram ići u Đurmanec, tu se nešto događa” – kaže Ranički.
Kupnja vozila
No, za korisnike iz raznih dijelova županije nije uvijek lako pronaći prijevoz do Đurmanca, pa je upravo to jedan od glavnih problema s kojim se trenutno bori Udruga OSIT.
– Za sada se još snalazimo, korisnike dovoze roditelji, prijatelji, kako tko može, ali ne možemo zauvijek tako. Velika nam je želja kupiti neko vozilo. Već smo počeli i s prikupljanjem novaca, nedavno smo od jedne banke dobili donaciju od 10 tisuća kuna i upravo je to prvi polog za naše vozilo. Nadamo se da će biti još donacija, jer sigurna sam da ima ljudi kojima taj novac ne predstavlja ništa, a nama bi značio sve – zaključuje Štefica Ranički.