“OD KAMENA DO ZNAMENA“: Luka Valec (24) iz Luga Zabočkog školovao se za klesara i otvorio uspješan obrt. Njegovi radovi prožeti su vjerskim motivima, a ljubav prema Bogu usadili su mu roditelji, koji uz njega, imaju još osmero djece

MLADI MAJSTOR OSVAJA TRŽIŠTE: “Ne radim sa strojevima jer oni ne mogu zamijeniti čovjeka. Svaki moj rad je unikatan, ručno izrađen i u njega unesem cijelog sebe“

Objavljeno: 29.11.2020. jelenajazbec

– U današnje vrijeme sve se manje ljudi odlučuje za zanatska zanimanja, a toliko su važna i potrebna – govori nam Luka Valec (24) iz Luga Zabočkog, mladić koji se odlučio školovati za klesara i danas je vlasnik uspješnog klesarskog obrta koji je nazvao “Od kamena do znamena“.

A njegova priča ide otprilike ovako: kao i većina mladih, do osmog razreda nije uopće znao gdje bi mogao nastaviti svoje školovanje niti što ga točno zanima. Njegova majka tada je zvala škole koje su se našle u Lukinom užem izboru i nastojala doznati nešto više o obrazovnim programima koji se nude. Tako joj se u Srednjoj školi Bedekovčina na telefon javio ravnatelj koji je bio pred mirovinom, no bio je iznimno susretljiv, pa je Luki zanimanje klesara predstavio kao jedno od zanimljivijih i vrlo isplativih u današnje vrijeme.

– Volim raditi rukama i uz Božju pomoć i pomoć roditelja, odlučio sam upisati klesarsku školu. Tamo sam se baš našao, imao sam “žicu“ za to i jako sam sretan što sam odabrao to zanimanje – otkriva nam Luka te opisuje kako se uvijek radovao odlasku na praksu, koja se održavala jednom tjedno, a imao je i jako dobrog mentora – majstora Tomislava, koji je završio višu školu klesarstva na otoku Braču, u Pučišćima, a naučio ga je, kaže ovaj mladi klesar, raditi kvalitetno, strpljivo i s ljubavlju.

U generaciji su bila tek petorica učenika. Tako su prošli Lukini srednjoškolski dani te je došlo vrijeme za ulazak na tržište rada. Posao u struci bilo mu je teško pronaći, pa je radio u više različitih poduzeća, no prva ljubav, klesarstvo, uvijek je bila tu negdje. Svaki bi slobodan trenutak koristio da se povuče u malenu prostoriju nedaleko od svoje kuće, gdje bi izrađivao suvenire i radove za vlastitu zbirku. Tako je u njemu sve više počela rasti želja da pokrene vlastiti posao, a vidjeli su to i drugi, posebice članovi njegove velike obitelji.

Naime, Luka je najstarije dijete u obitelji Valec te ima još pet sestara i tri brata. Roditelji ih odgajaju u duhu katoličke vjere, pa tako i ovaj mladi klesar, u svemu što čini, nastoji osluškivati Božju volju. Tako je bilo i kada je donosio odluku o otvaranju obrta.

Roditelji i prijatelji

– Kako zbog posla koji sam radio nisam imao puno vremena za klesanje, počeo sam razmišljati o tome da otvorim nešto svoje i da se zaista posvetim tom daru rukotvorstva i da, izrađujući radove, proslavljam Boga. Znao sam da Bog ima neki plan za moj život, ali nisam znao kakav. Nakon razgovora s roditeljima i prijateljima, dobio sam poticaj da otvorim obrt. Kad su mi roditelji rekli da imam njihovu punu podršku i da će mi pomagati, to mi je bila najbolja potvrda da krenem. Oni mi pomažu i u radionici kada zatrebam pomoć. Sada mogu reći, da nema mojih roditelja, braće i sestara, možda nikad ne bih odlučio otvoriti obrt. Zato sam i danas Bogu zahvalan što mi je preko njih poslao poruku što mi je činiti – otkriva nam naš sugovornik.

Obrt je otvorio u listopadu 2019., dan nakon svog 23. rođendana. Prostor u kojem se prije bavio svojih hobijem, sada je pretvorio u pravu radionicu, a izrađuje razne križeve za zid, križeve s postoljem, natpise i citate za objesiti na zid, krstionice za blagoslovljenu vodu za zid ili za stol, svijećnjake za lučice, likove svetaca i blaženika ugraviranih na ploču, lančiće, narukvice, privjeske, finiju galanteriju za groblje, ploče za groblje, poklone za sve vrste događaja, a gravira i posvete na radove, logotipe poduzeća te izrađuje po narudžbi sve što ljudi trebaju. Sve rukotvorine izrađuje od prirodnog kamena, a u ponudi ima četiri vrste kamena: s Brača, iz Trogira, Makedonije i Italije. Sve, kaže, izrađuje s ljubavlju, pažnjom i preciznošću te u svaki rad unese dio sebe. Svaki je njegov rad unikatan, izrađen ručnim i ručnim električnim alatom.

– Ne radim s velikim strojevima, poput CNC i tokarskih strojeva, na kojima se serijski u velikim količinama proizvode neki slični radovi, jer strojevi nikada ne mogu zamijeniti čovjeka. Da, oni mogu količinski proizvesti mnogo radova, ali su mrtvi. Svaki rad koji ja izradim, prođe kroz moje ruke i u svaki od njih unesem cijeloga sebe, svoju ljubav i emocije. U svaki komadić onoga što izradim, na neki način unesem život – opisuje nam Luka, te otkriva da je čak jednom prilikom dobio ponudu za serijsku, strojnu izradu lančića, ali ju je morao odbiti jer ne odustaje od ručne izrade.

Pokrenuvši svoj posao, nije uopće imao tržište, ali i tu je odlučio, kako sam kaže, sve prepustiti Božjoj providnosti. Danas mu se otvaraju mnoga vrata, pa tako redovito prezentira svoje radove po župama diljem Hrvatske, a njegove se rukotvorine mogu pronaći i u suvenirnicama Verbuma te Kršćanske sadašnjosti u Zagrebu. Posebna mu je želja, kaže, da njegovi radovi dođu i u Međugorje, a volio bi se probiti i na još šire međunarodno tržište.

Svoje radove šalje po cijelom svijetu, a svi zainteresirani mogu posjetiti njegovu Facebook stranicu “Od kamena do znamena“ i ondje doznati sve dodatne informacije.

Čast i odgovornost

Za kraj, Luku smo pitali kako mu je bilo odrastati u tako velikoj obitelji.

– Ja sam najstariji i to mi je uvijek bila čast, ali i odgovornost jer sam mlađima bio primjer, učili su od mene. Jako volim malu djecu i kad se rodio brat ili sestra, uvijek sam bio jako sretan i nikad mi nije bilo čudno što imam toliko braće i sestara, nego baš suprotno, volim svjedočiti drugima koliki je to blagoslov, jer se ponosim njima i volim ih. Uz njih mi nikad nije bilo dosadno, uvijek sam imao nekoga s kime sam se mogao igrati, zabavljati, smijati. Uvijek sam se volio malo “otkačiti“ s malom djecom, spustiti se na njihovu razinu i igrati se. Još uvijek to radim. Čudo je koliko mala djeca donesu radosti u tebe, izmame ti osmijeh i kad si tužan. Imao sam tu čast da svakoga od njih gledam od rođenja kako odrasta i kad se prisjetim svega što smo prošli zajedno, mogu samo reći da se isplati imati više braća i sestara, u svakom smislu, jer s njima je sve lakše i znam da nikad neću biti sam – zaključuje mladi zabočki klesar.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter