Hrvatsko zagorje se, osim prirodnim ljepotama, ponosi i sportašima odraslima u tom kraju. Ima ovdje profesionalnih nogometaša, košarkaša, plivača i plivačica, no jedan sportaš izdvaja se zbog posebnog razloga.

Naime, on je jedini profesionalac na području Krapinsko – zagorske županije u cestovnom biciklizmu.

Njegovo ime je Viktor Potočki, dolazi iz Donje Stubice, ima 24 godine i višestruki je hrvatski prvak u cestovnom biciklizmu i ciklokrosu. Viktor sutra u Stubičkim Toplicama organizira utrku pod nazivom ‘1. Ciklokros Roonda Stubaki’ te je tim povodom dao intervju za Zagorje International i Kajkavske kronike.

Inače, Viktor je nedavno sudjelovao i u snimanju filma ‘Biciklom kroz Srce Zagorja’, čija je ideja spojiti Viktorov matični klub ‘Ljubljana Gusto Santic’ sa Zagorjem i realizirati međunarodnu suradnju Slovenije i Zagorja.

Viktore, za početak nam objasni što je to ciklokros?

– Ciklokros je specifična disciplina u svijetu biciklizma koja se vozi po off-road terenu (izvan ceste). To je kružni tip utrke koja se najvećim dijelom vozi po travnatim, blatnim ili pješčanim površinama, a veoma mali dio kruga može sadržavati i asfaltiranu površinu. Na stazi se često uz prirodne prepreke nalaze i umjetne prepreke visine do 40 centimetara. Dužina utrke definirana je vremenskim trajanjem, a vrijeme trajanja utrke ovisi o kategoriji, najmanje 30 minuta, a najduže do 60 minuta. S obzirom na to da je ciklokros jesensko/zimska disciplina, utrke se održavaju bez obzira na vremenske uvjete.

Član si biciklističkog tima ‘Ljubljana Gusto Santic’ iz Slovenije. U kojoj fazi karijere si trenutno, koliko puta tjedno treniraš i kako izgledaju tvoji treninzi?

– Trenutno sam još u nekoj fazi profesionalnog natjecanja, u smislu gdje mi je to kao profesija i posao, što naravno upućuje na dosta odricanja, šest dana treninga u tjednu, ponekad i sedam. Treninzi su uglavnom strukturirani, u nekom prosjeku tri do pet sati dnevno, te sadržavaju intervalne dijelove kako bi tijelo bilo spremno za utrke. Ciljevi su uvijek postavljeni visoko, za ovu sezonu to je biti na postolju na nekoj međunarodnoj utrci i potvrditi dobru formu na utrci ‘Cro Race’, koja se održava od 1. do 6. listopada. Prva etapa vozit će se na relaciji Primošten – Sinj, druga će ići od Biograda na Moru do Novalje, treća će spajati Otočac i Opatiju, četvrta Krk i Labin, Crikvenica i Ozalj bit će start, odnosno cilj pete etape, a završna šesta etapa tradicionalno će se voziti od Samobora i završiti u Zagrebu. Imamo još dosta vremena, treba svaki dan naporno raditi i dobar rezultat sigurno neće izostati.

Kako si se odlučio za biciklizam? Jesi li se možda bavio nekim drugim sportom u mladosti?

– Ljubav prema biciklizmu bila je očita od moje desete godine, naravno uz podršku roditelja, tako da nije bilo puno razmišljanja i odabira za neki drugi sport. U biciklizam sam krenuo tatinim stopama i nastavio obiteljsku tradiciju. U početku je to bio samo hobi, no s vremenom je sve postalo dosta ozbiljno, a ja sam se u tome odlično snašao. Rezultati su s godinama postajali sve bolji i tako sam dizao vlastitu želju i motivaciju da idem još bolje i još jače.

Kada si odlučio postati profesionalac?

– Moja profesionalna karijera započela je prije šest godina, kada sam ušao u seniorsku kategoriju. Do onda je sve to bio samo hobi, nakon čega se pretvorio u realnost i posao od kojeg živim. I eto, od tada sam trostruki državni prvak u cestovnom biciklizmu, šesterostruki prvak u ciklokrosu, imam i pet postolja na međunarodnim utrkama te sam nekoliko puta proglašen najboljim hrvatskim biciklistom u kategoriji cesta.

Tko ti je uzor i koja ti je najveća želja? Možda nastupi na najvećim svjetskim utrkama Tour de France ili Giro d’Italia?

– Neki suvremeni uzor mi je danski biciklist Mads Pedersen, bivši svjetski prvak i pobjednik etapa na Touru i Giru. Naravno, ništa od mojih ostvarenja ne bi bilo moguće bez podrške supruge, roditelja i rodbine. Što se tiče želja, nemam ništa posebno, nego sve prepuštam sudbini.

Viktora smo za kraj pitali kako provodi slobodno vrijeme.

– Slobodnog vremena baš i nemam previše, ha ha! Ljubitelj sam pasa i mačaka, a kao ispušni ventil naveo bih igranje odbojke, to me opušta – zaključio je simpatični biciklist.