Nakon dvije godine stanke zbog epidemioloških razloga, u nedjelju je održano 45. izdanje Supermaratona Zagreb – Čazma. Utrka od Zagrebačkog do Čazmanskog kaptola najduža je cestovna atletska utrka u Hrvatskoj, duga 61 kilometara 350 metara i među najstarijim je sportskim manifestacijama u državi – trči se od 1976. godine. Ovogodišnje izdanje okupilo je ukupno 72 natjecatelja iz Hrvatske, ali i susjednih zemalja, a na ovogodišnjem izdanju svoj četvrti nastup ostvario je i Zabočanin Sven Šemovčan.

Šemovčan je na svom Facebook profilu podijelio je svoje iskustvo kao jedini zagorski trkač ove iznimno teške i zahtjevne utrke koju je završio za šest sati 12 minuta i 12 sekundi, te zauzeo 38. mjesto poretka.

– Osjećao sam se dobro, primijenio sam neke savjete oko prehrane prije utrke, te za doručak na dan iste, dan, dva prije obavio terme, saunu, masažu kako bi se pripremio za napor. Od početka utrke do tridesetog kilometra držao sam dobar tempo, mogu reć onako kako sam si zamislio, bio sam negdje u četvrtini vodeće grupe, a onda – započeo je Šemovčan.

– Oko tridesetog kilometra meni se počelo spavati, niti toliko bolovi u mišićima kao san na oči. Pokušavam malo hodati kako bi se rasanio, kombiniram trčanje, hodanje. Sve mi je bilo jasno – majstore otišao ti bioritam u krasan.., sad vuci dalje utrku kako znaš i umiješ, pomoglo mi je puno to što u nogama imam mnogo utrka, iskustva pa znam kaj i kak napravit, znači prvu polovicu sam izgurao dobro, mogu reć odlično, a drugu ono šlep, vleka. E sad, nažalost tijelo i mišići nisu mi više izdržali da bi zadnjih 15, 20 kilometara pojačao i srušio svoj rekord od 05:54, al opet vrtim si u glavi, šest mjeseci si konstantno noću za volanom, radiš kontinuirano 12 noći za dva slobodna dana, neispavan si, promijenjen ti je bioritam, svakodnevni stres, pritisak, neadekvatni međuljudski odnosi u radnoj sredini, rekao sam si ˝ajde, dogegaj se kako kod znaš do tog Kaptola u Čazmi i budi zahvalan da si živ i zdrav˝ – napisao je Šemovčan.