Hrvatsko zagorje, Krapinsko – zagorska županija, preciznije Marija Bistrica, bit će 7. i 8 prosinca domaćin velikog Nacionalnog savjetovanja u gospodarstvu i poduzetništvu, prvog od 2019. godine. Ovaj veliki gospodarski skup u organizaciji Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja okupiti će gospodarstvenike, predstavnike općina i gradova, Vlade RH, te predstavnike potpornih institucija HGK-a, HOK-a, HUP-a, Hrvatskih izvoznika, HBOR-a i HAMAG-BICRO-a.
Kako je najavljeno, u nizu različitih tematskih panela, ali i u neposrednim kontaktima, razmjenjivat će se iskustva i dobre prakse, raspravljati o aktualnim gospodarskim izazovima, ali i o prilikama koje su pred Hrvatskom, a sve sa ciljem unaprjeđenja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Ususret ovom velikom gospodarskom događaju, o toj temi, ali i o nizu drugih iz djelokruga rada Odbora za gospodarstvo, pa i šire, o temama aktualne nacionalne i regionalne politike razgovarali smo sa predsjednikom Odbora za gospodarstvo Hrvatskog sabora, ujedno i članom programskog odbora 24. Nacionalnog savjetovanja, zastupnikom u Hrvatskom saboru u trećem mandatu, Žarkom Tušekom.
Član ste programskog odbora spomenutog velikog gospodarskog skupa u Mariji Bistrici, kao domaći zastupnik na neki način i sudomaćin, kakva su vaša očekivanja od ovog događaja?
Nacionalno savjetovanje u gospodarstvu veliki je događaj koji će okupiti sve partnere nužne za ostvarenje naših gospodarskih politika. Prije svega naše gospodarstvenike, predstavnike potpornih institucija i udruženja, predstavnike financijskog sektora te lokalnih, regionalnih i nacionalnih razina vlasti. Naravno da mi je drago da se ovaj skup odvija u našoj Marija Bistrici. Ozbiljna je to i lijepa poruka, na simboličkoj razini, u kojoj mjeri Hrvatsko zagorje, Međimurje, Varaždin, zapravo cijeli hrvatski sjever doprinosi ukupnoj snazi hrvatskog gospodarstva, prije svega snazi hrvatske industrije, kao i izvoznika. Domaćinstvo u potpunosti prepuštam ministru gospodarstva i održivog razvija dr.sc. Davoru Filipoviću, naravno uz zahvalu što je odabrao Hrvatsko zagorje. Bogu hvala ima i zašto, iako, lokacija nije ključna za ovaj događaj, ključno je da se lideri hrvatskog gospodarstva okupe sa liderima naše države i naših institucija i da razgovaraju. Inače, suradnja mene kao predsjednika Odbora za gospodarstvo HS i resornog ministarstva i ministra Filipovića na iznimno je visokoj razini, i osobno, ali prije svega u dužnostima koje obnašamo s razine parlamenta i hrvatske Vlade.
Kakav je koncept samog događaja, znamo li neke ključne teme koje će obilježiti ovo Nacionalno savjetovanje, kojeg nije bilo već duže vrijeme?
Istina je da ovog skupa nije bilo još od 2019 godine. Tome je nažalost u proteklim godinama doprinijela i korona. No, u potpunosti podržavam ideju koja, uostalom, proizlazi i iz naših formalnih i neformalnih susreta, da se nešto ovakvo mora dogoditi i redovno održavati, npr. na godišnjoj razini, kao što su to, primjerice, Dani turizma ili neke slične manifestacije. Mi ove godine krećemo u malo skromnijem obliku. Čovjek bi rekao, kako i priliči hrvatskim gospodarstvenicima. Bez puno pompe. Teme još usuglašavamo, imali smo i sjednicu programskog odbora. Za sada je MINGOR vrlo dobro postavio okvir. Razgovarat ćemo o Nacionalnom planu industrijskog razvoja i poduzetništva do 2027., strukovnom obrazovanju, daljnjem smanjenju neporeznih i fiskalnih davanja, administrativnim rasterećenjima, modernizacijskom i inovacijskom fondu, EU projektima, radnoj snazi itd.
Koga se očekuje u panelima i kao goste Nacionalnog savjetovanja?
Sve dionike gospodarskih procesa. Ministre u Vladi, ključne državne tajnike, čelnike državnih financijskih institucija, HBOR-a, HAMAG BICRO-a, čelnike HGK-a, HOK-a, HUP-a, Hrvatskih izvoznika, zainteresirane saborske zastupnike i čelnike saborskih radnih tijela, predstavnike JLS-a, prije svega naše ugledne gospodarstvenike, poduzetnike, obrtnike. Osobno ću se uključiti i da se čelnici naših županijskih komora pozovu, koliko je to moguće obzirom na kapacitet kongresnog prostora, ključne dionike regionalne gospodarske scene koji su mnogi i nacionalni i globalni gospodarski igrači i koji, budući da je skup u Hrvatskom zagorju, zaslužuju biti pozvani.
U Saboru je ovaj tjedan bio proračun za 2024 godinu. Što možemo očekivati?
Ovaj proračun, kao i svi dosadašnji proračuni, još od vremena pandemijske krize pa nastavno na krizu izazvanom ruskom agresijom na Ukrajinu zbog koje smo ušli u godine, prije svega ogromne energetske krize, pa nakon toga i godine inflatornih pritisaka, ima ključno obilježje da se planira i odvija u vremenu visokog stupnja neizvjesnosti. Ogromni su rizici i izazovi oko toga kako postaviti odgovornu ekonomsku te posebice fiskalnu politiku. Ključno obilježje našeg proračuna za 2024. godinu je ekonomski rast od 2,8 posto, sa sličnim projekcijama za naredne dvije godine. Drugo ključno makroekonomsko obilježje je pad inflacije potrošačkih cijena na 3,1 posto u 2024., a potom još niže u naredne dvije godine. Za ovakav ekonomski rast, koji je i proteklih godina bio među najvišima u EU, najviše je zaslužan rast osobne potrošnje i investicija, a što je potvrda odgovorne ekonomske i fiskalne politike aktualne Vlade, koja Hrvatskoj omogućava kontinuitet poreznog rasterećenja građana i gospodarstva tijekom dva mandata, nastavak brzog povlačenja EU sredstava, kontinuitet investicija, rasta plaća, najviših razina zaposlenosti i najmanje nezaposlenosti ikada te investicijskog kreditnog rejtinga kakav Hrvatska nikada nije imala. Ono što je ključno obilježje svih naših proračuna, ali i same ekonomske situacije u Hrvatskoj zadnjih godina je da smo po svim ključnim parametrima iznad prosjeka EU te da globalnu sigurnosnu i energetski krizu prolazimo koliko je to najbezbolnije moguće. Hrvatska bi 2024. godine trebala imati peti najniži deficit u EU i biti peta po udjelu javnog duga u BDP – u na razini EU. Nije lako, no pokazatelji su nam iznimno dobri.
Ključne kritike oporbe oko proračuna za 2024. su da se radi o predizbornom proračunu i da rastu rashodi više nego bi trebalo te da se podiže javni dug?
Ovaj proračun kontinuitet je odgovorne fiskalne politike Vlade RH. On čuva socijalnu koheziju koju smo postigli u najtežim vremenima iza nas, daje prostor za daljnje jačanje našeg gospodarstva, pogotovo onog koje je izvozno orijentirano i sa realnim strahom gleda na recesijska kretanja, prije svega u gospodarstvu Njemačke, on dalje omogućava visoku stopu rasta BDP-a, nakon Malte najvišu u EU i Europska komisija potvrđuje ta predviđanja, osigurava nizak deficit, daleko ispod zadanih kriterija i obuzdava, tj. kontrolira inflaciju koliko je to moguće. Rashodi rastu prije svega za trošak općih bolnica koje država preuzima na sebe kako bi mogla realizirati reformu zdravstva, za rast plaća u javnom sektoru, jer se uistinu želi postići kod javnih službi da ljudi budu plaćeni za isti rad jednako, rashodi za mirovine, za inkluzivni dodatak, povećanje ukupnog iznosa za dječji doplatak koji će sada dobivati 511 tisuća djece, fiskalnu održivost vrtića, sigurnosne potrebe i vojno naoružanje, obnovu, infrastrukturne projekte u željeznici itd. Baš me zanima koje rashode od navedenih bi opozicija ukinula i kome bi uzela ono što im država osigurava. Možda djeci u školi kojima je ova Vlada omogućila besplatne udžbenike, prijevoz i obrok?
Upravo zbog tih rashoda po nizu socijalnih skupina kritika je da je proračun predizborni?
Baš suprotno. Jaka i ekonomski stabilna država koju tako ocjenjuju sve relevantne međunarodne financijske institucije u ovom trenutku prepoznaje izazov vremena u kojem živimo, ključne ciljane skupine koje su najosjetljivije i u potpuno kontroliranim uvjetima u odnosu prema razini deficita i udjela javnog duga u BDP-u, svjesno za nijansu podiže rashode, jer to može i jer je stvorila preduvjete za to. Uostalom, stagnacija inflacije, koja je također posljedica paketa mjera Vlade RH i niza mehanizama koje je Vlada RH koristila na razini monetarne, fiskalne i interventne politike suzbijanja inflacije, dovela je do toga da se na ovakav kontrolirani način, naglašavam, može ići u blago povećanje rashoda tamo gdje je to potrebno.
Kako komentirate činjenicu da je velik dio građana na poziv države investirao u kupnju narodnih obveznica i u državne trezorske zapise?
Za razliku od opozicijskih aktera u političkom životu, pa i dijela potpuno neinformiranih, ili bolje reći pristranih, javnih komentatora, hrvatski građani koji imaju financijske rezerve, a onda i institucijski ulagači, prepoznaju u kolikoj mjeri je hrvatska financijski jaka i stabilna. Isto ono što nam govore međunarodne financijske institucije i kreditori. To je jednostavno znak povjerenja ljudi u svoju državu. Ono za što se mi moramo boriti u godinama koje su pred nama jest da stvorimo uvjete da štediša bude više, jer mnogi još nemaju te mogućnosti.
Još jedna od kritika u javnom prostoru je da plaće, istina, rastu ali ne dovoljno u skladu s rastom troškova života?
Troškovi života su znatno porasli. No, inflacija koja nas je pogodila, prije svega zbog poremećaja na energetskom tržištu glede količina energije, ali i sigurnosti opskrbe, nije samo hrvatski problem. To je problem cijelog razvijenog svijeta, a u EU ima još i drugačiju dimenziju. Činjenica je da je u državama EU koje su izvan euro zone inflacija bila kud i kamo veća. Kao što je činjenica da i Hrvatska ima svoje specifičnosti oko jačanja tzv. ljetne inflacije. Država je tu brzo intervenirala, budući su mnogi pokušavali iskoristiti ovu priliku i samim time dodatno generirali inflatorni pritisak. Vlada je ograničila cijene 30 proizvoda, zaštitila cijenu energije i osigurala njezinu dostupnost, niz mjera išao je prema socijalno najugroženijima. Rezultati se vide već sada, inflacija pada, a dogodine će padati još i niže. Ipak, treba biti korektan i reći da su plaće u proteklih osam godina rasle ozbiljno iznad utjecaja inflacije na istih te da je kupovna moć naših građana danas 20 posto veća u odnosu na plaću, ako usporedimo današnja primanja i cijene sa onim od prije osam godina.
Ako gledamo proračun sa lokalnog i regionalnog aspekta, možemo li biti zadovoljni, sjever Hrvatske?
Proračun uvijek treba gledati kao cjeloviti dokument. Naravno da su u njemu, gledamo li kapitalne infrastrukturne projekte koji se realiziraju preko Hrvatskih cesta, Voda, HŽ-a, uvaženi svi aspekti ključni za ravnomjerni regionalni razvoj svakog dijela Hrvatske. Kako ova, tako i bivša Vlada Andreja Plenkovića, posebnu pozornost polaže u sustavnu i neposrednu komunikaciju sa regionalnom i lokalnom zajednicom. Ta komunikacija nikada nije bila na višoj razini i to sigurno mogu potvrditi svi lokalni i regionalni čelnici, neovisno o političkim bojama. Niz sjednica Vlade koje su se odvijale diljem Hrvatske, Projekti Slavonija, Sjever, Lika samo su tome doprinijeli. Ponosan sam na realizaciju svih ključnih projekata koji proizlaze iz sjednica Vlade u Krapini, Varaždinu, Čakovcu te iz partnerstva u okviru projekta Sjever. Realizirano je gotovo sve, pa i više od toga. Vrtići, škole, centri za određene socijalne skupine, potpore gospodarstvenicima u vremenu pandemijske krize, projekti u vodnom gospodarstvu, zaštiti okoliša, znanosti i obrazovanju, prometnoj infrastrukturi, desetine milijuna eura kroz Fond za solidarnost u našoj prometnoj infrastrukturi. Gledajući s aspekta samo primjerice prometne infrastrukture, drago mi je da sve što je bilo kapitalno polako dovodimo u završne faze, poput brze ceste prema Mariji Bistrici, koja ide u novu fazu sljedeće godine, završetka prometnih koridora oko Krapine, marofske zaobilaznice te što kreće prva faze brze ceste Varaždin – Ivanec – Krapina. Sve što smo zacrtali smo ostvarili, ili je u završnoj fazi, a novi projekti dolaze.
Politička retorika se zahuktava kako se bliže izbori, tenzije rastu, HDZ ima stabilan rejting, opozicija nema, za sada, zajedničke homogene strategije…
Opozicija ima istu strategiju već godinama. Ključni elementi njihove političke strategije ne baziraju se na nuđenju ozbiljnih rješenja, eventualnih reformi ili na argumentiranoj, civiliziranoj, demokratskoj kritici i polemici. Na žalost, svjedoci smo kompletne radikalizacije političke komunikacije u Saboru. Ključ te radikalizacije, osim što usput podrazumijeva i uništenje saborskog inventara i slične performanse, jest širenje straha i nerazumne histerije oko svake teme, političke, vrijednosne, socijalne ili ekonomske. To radi ekstremna ljevica koju predvodi Možemo ili ekstremna desnica koju predvodi MOST ili Domovinski pokret. Taktika je vjerojatno, na tom valu, motivirati izlazak dijela birača koji pod utjecajem te retorike, društvenih mreža, totalno neprovjerenih vijesti možda može podleći toj histeriji. Neki dan npr. kolegica Benčić, koja je sebe dala nominirati za kandidatkinju za premijerku, širi histeriju da je glas za HDZ glas za
DP. Naravno, cilj joj je umjerene glasače centra koji u kontinuitetu podržavaju politiku aktualne Vlade odbiti da daju podršku HDZ-u. Nevjerojatno, danas je tim ljudima saveznik primjerice gospodin Todorić, kojeg su prije par godina željeli hapsiti bez ikakvog postupka i koji im je bio simbol tajkunizacije. To nije naša razina, ali ljudi, siguran sam, to vide. Paralelno, tamo gdje su dobili priliku, poput grada Zagreba, pokazuju najblaže rečeno skromne, siromašne rezultate.
Kako gledate na činjenicu da je radikalizacija došla do te razine da se primjerice i dani kao što su obljetnice Vukovara i Škabrnje koriste u politička vrijeđanja i prepucavanja?
Ja sam ove godine bio u delegaciji Hrvatskog sabora u Škabrnji. Bilo je više od 25 tisuća ljudi, bez ikakvih tenzija i najmanjeg incidenta. Vidio sam i dosta ljudi iz Zagorja. Puno ljudi mi je reklo da je zgroženo retorikom koju su kolega Penava i njegovi suradnici postavili ove godine oko obilježavanja Dana sjećanja, a i sami Vukovarci su imali negativne komentare u javnom prostoru. Žalosno je da su neki ljudi iz tog razloga i odustali od odlaska u Vukovar. Tragično je da pojedinci misle da imaju pravo zvižducima oskvrnuti svetost euharistije i komemoracije za stradale. S druge strane, ogroman broj ljudi koji je bio u Vukovaru, u koloni, bez incidenata govori o nekoj drugoj Hrvatskoj, dostojanstvenoj, poniznoj, iskreno domoljubnoj, tolerantnoj prema drugima i drugačijima, ali i čvrstoj kada treba stati ispred obrane temeljnih vrijednosti i temeljnih nacionalnih interesa. Onima koji su ove godine sudjelovali u takvoj retorici, poručujem da poslušaju govor Marijane Balić, njihove kolegice zastupnice iz Sabora i osobe koja je u Vukovaru, kao maleno dijete ostala bez roditelja.
Superizborna godina stiže, liste se već polako slažu, kampanja zahuktava. Koja su očekivanja HDZ-a u III. izbornoj jedinici te Vaša osobno?
Hrvatska demokratska zajednica je na prošlim parlamentarnim izborima ostvarila najbolji rezultat u 3. izbornoj jedinici, u ovakvom izbornom modelu, od kada on postoji. Taj rezultat posljedica je generalno politike naše stranke i Vlade na čelu sa našim predsjednikom Andrejem Plenkovićem. Hrvatska demokratska zajednica pod njegovim vodstvom kao stranka približila se većem krugu potencijalnih glasača i podupiratelja, prije svega umjerenih, proeuropski, demokršćanski i domoljubno orijentiranih ljudi. Osim tog vrijednosnog okvira, koji je bitan, presudnu ulogu u snazi naše podrške u tom trenutku
igrala je uloga svih silnih projekata koje smo u prvom mandatu ostvarili u Hrvatskom zagorju i Međimurju, te generalno, sigurnost ljudi da je upravo ovakav HDZ nešto što većina glasača želi i što Hrvatsku vodi tamo gdje je njezino stvarno mjesto. Među uspješne, prepoznatljive i perspektivne zemlje članice EU.
U ovom drugom mandatu, unatoč velikim gospodarskim i sigurnosnim krizama, nastavili smo još jačim tempom. Ušli u schengen i eurozonu, a naše politike kao Vlade u korijenu mijenjaju standard života u svakoj našoj općini i svakom našem gradu. Siguran sam da to ljudi vide. Ja sam kao čelnik zagorskog HDZ-a imao priliku tri puta biti koordinator naše izborne jedinice, nositelj naše izborne liste, i zajedno sa svojim kolegama iz Međimurja i Varaždina, biti kreatorom tog velikog izbornog rezultata na proteklim parlamentarnim izborima. Na to sam, naravno, ponosan. Očekujem da ono što smo godinama gradili možemo i moramo ponoviti na izborima koji slijede u 2024 godini.
Kakav, po Vama, mora biti kandidat HDZ-a koji će ući u ravnopravnu utrku s Kolarom na lokalnim izborima? Može li se već pričati o imenu?
Na stranačkim tijelima zagorskog HDZ-a za sada nismo o tome pričali. No to vrijeme će sigurno uskoro doći. Paralelno stranku treba pripremati za izbornu 2024., ali i za lokalne izbore 2025. Imao sam tu čast jednom, na početku svojeg prvog mandata predsjednika zagorskog HDZ-a biti kandidatom za tu časnu dužnost. Nisam tada dobio podršku većine. To je bilo jedno vrlo teško i izazovno vrijeme za Hrvatsku demokratsku zajednicu u našem kraju, ali mislim da smo, unatoč mojoj mladosti, imao sam samo 30 godina, tada imali jednu ozbiljnu i modernu kampanju te jedno ozbiljno političko sučeljavanje. Neke teme koje smo tada otvarali ni dan danas nisu riješene i još uvijek su itekako aktualne. Župan je tada postao današnji župan Željko Kolar. U potpunost sam svjestan da je nemoguće kandidatom postati nekoliko tjedana ili mjeseci prije izbora. Opozicija mora vlasti disati za vratom svakodnevno i građani uvijek moraju imati osjećaj alternative. Osobne i stranačke. To se može postići jedino argumentiranom kritikom, jasnim i kontinuiranim javnim nastupima. Da bi uspjelo mora se spojiti osobna ambicija i talent kandidata, jak stranački rad na terenu, ali i politički trenutak. Nakon toliko mandata jedne osobe na čelu jedne županije, jedne političke stranke u ključnim strukturama županijske vlasti, sigurno da je vrijeme za promjene i svježinu. HDZ ima tu društvenu odgovornost na vrijeme ponuditi čovjeka, ali uz njega i jasan program, tim i rješenja.
