Europska juniorska viceprvakinja Jana Pavalić na treninge svakodnevno putuje iz Gornje Stubice u Tuheljske Toplice, a plivanjem se počela baviti sasvim slučajno

“Djed mi je izradio vitrinu za 300-tinjak medalja koje imam, a čim sam se vratila iz Rima, rekao je da kreće u izradu nove”

Objavljeno: 18.07.2021. jelenajazbec

I dok su u utorak u Tuheljskim Toplicama obitelj, prijatelji i klupski kolege plivačice Jane Pavalić slavili njezin veliki uspjeh, srebrnu medalju na juniorskom Europskom prvenstvu u disciplini 50 metara slobodno, ovu 14-godišnju Gornjostubičanku ukrali smo na nekoliko trenutaka kako bismo joj postavili par pitanja i našim čitateljima otkrili tko je zapravo djevojka koja se krije iza zaraznog osmjeha i vrhunskih sportskih rezultata.
Najzanimljiviji je svakako način na koji je Jana uopće ‘uplivala’ u plivačke vode. Kaže nam – sasvim slučajno.
– U drugom razredu osnovne škole išli smo sistematski i utvrđeno mi je da imam laganu skoliozu, pa mi je obiteljski prijatelj ponudio da dođem plivati jer će mi to pomoći. Tako sam zapravo i počela plivati – otkriva nam naša sugovornica, pa dodaje kako ovakvih uspjeha zasigurno ne bi bilo bez mudrog i stručnog vodstva njezina trenera Ivice Androića, za kojeg ima samo riječi pohvale.  
– Trener je odličan, imamo jako dobar odnos, kada se radi, radi se, kad se zeza, zeza se. Mislim da je to i najvažnije kod trenera i plivača, da izgrade taj dobar odnos kako bi mogli dalje napredovati – ističe.

Plivački uzor

Uz njega, velika podrška su joj i kolege iz Plivačkog kluba Olimp Zabok.
– Posebno bih izdvojila Vilija Siveca, Patrika Ercega i Petra Pavalića, koji me potiču u stazi, jer plivam iza njih, i daju mi veliku motivaciju da plivam bolje i jače – kaže Jana.
Najdraža disciplina joj je leptir, a kaže da može plivati sve, osim prsnog.
Otkrila nam je i tko joj je plivački uzor.
– To je definitivno Šveđanka Sarah Sjöström. Ona je ostvarivala odlične rezultate dok je bila mojih godina i sad odlična pliva, ima 27 godina. Želim ići njezinim stopama – ističe.
A da bi ostvarila zavidne uspjehe poput Sarah, nužan je ‘red, rad i disciplina’. Jana to vrlo dobro zna.
– Treniram od ponedjeljka do subote. Ujutro odradim školu, odmorim, učim do 18 sati i onda idem na trening, pa na spavanje – opisuje nam svoju rutinu.
Na treninge je u Terme Tuhelj voze roditelji, koji su njoj i bratu Petru, također plivaču PK Olimpa, velika podrška.  
Pitamo je i što je, prema njezinom mišljenju, razlog što neki plivači, pa i sportaši općenito, nakon velikog uzleta u juniorskom uzrastu, stanu i ne nastave nizati dobre rezultate.
– Ne možete cijelo vrijeme dizati rezultate, u jednom trenutku jednostavno stanete i tada morate dodati još neki element da bi se podigli, da bi mogli nastaviti dalje. To neki plivači znaju iskoristiti ranije i nemaju se kako dići. Ja to ne činim i mislim da u trenutku kada stanem, dodat ću, primjerice, teretanu, da bih mogla dalje – otkriva.
Janin cilj je jasan – Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. O obaranju nekog apsolutnog svjetskog rekorda za sada ne razmišlja, cilj joj je ipak oboriti onaj juniorski.

Sportska obitelj

A kamo će sa svim medaljama, točnije, njih 300-tinjak koliko ih je već osvojila? E, za to se već pobrinuo njezin djed, koji joj je izradio posebnu vitrinu, a već je i ponovno zasukao rukave jer čini se da njegova unuka tu ne namjerava stati.
– Kad sam se vratila iz Rima, imali smo kod kuće mini slavlje, pa mi je djed ponudio i drugu vitrinu za medalje. Štoviše, već je u procesu izrade! – otkriva nam viceprvakinja Europe, koja potječe iz sportske obitelji – tata Marko bio je nogometaš, a mama Irena rukometašica.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter