Onaj osjećaj kad jednostavno znate da je to – to. Tako možda najbolje opisati trenutak kada je poznatom zagorskom poduzetniku, vlasniku najveće autoprijevozničke tvrtke u Zagorju, Antunu Presečkom iz Krapine, sinula ideja da je stvarno došlo vrijeme da realizira svoj san, da u svom rodnom Petrovskom napravi farmu krava.

Sve kriva – unuka

– Moja želja je oduvijek bila pekara i imati farmu krava. Pekare imamo od 1994. godine, a evo kako je počela priča s farmom: Moje najstarije unuke upisale su, Klara Veterinarski fakultet, a Antonija Medicinski fakultet, i tada nisam još ništa slutio, budući da sam mislio da će se Klara opredijeliti za male životinje, ljubimce, odnosno pse i mačke, međutim, kada je došla doma i rekla mi da razmišlja o govedu i konjima, primio sam je, poljubio u čelo i rekao “sada mi je jasno što moram raditi”. Istog momenta mi je sinulo. Odmah sam nazvao brata Franju i krenuli smo u otkup zemlje za buduću farmu. Radi se o dolini Kralješak između Zerekov i Preseke Petrovske, kroz koju protječe potočić – prepričao nam je u jednom dahu Presečki dok nas je vodio novom farmom, koja je, doduše, još daleko od svog finalnog izgleda. Ubrzo su, kaže, krenuli i u akciju nabavke krava, kupili su ih za početak 11 – junice u Sloveniji, a bika u Voloderu, tako da je to zasad ukupno 12 grla. Kaže kako planiraju kupiti još pet bređih krava i jednog bika, jer žele imati svoj uzgoj. Radi se o pasmini limuzin, nastaloj u istoimenim pokrajinama zapadne Francuske (Limousin i Marche). Veoma značajna osobina ove pasmine su visoki omjeri mesa, niske proporcije masnoće i koštane mase, što dovodi do izuzetnih prinosa mesa.

A gdje će sva ta stoka boraviti? Zasad je, kaže, otkupio 140.000 kvadrata i najavljuje da će još otkupljivati, dodatnih oko 200.000 kvadrata.

– I to bi onda bilo dovoljno za pašnjak, dok ćemo sijeno za početak nabavljati tako da ćemo kositi ljudima u okolici travu, da oni neće trebati malčati, a onda bismo s vremenom kupili još zemlje zbog sijena, da imamo baš sve svoje. Jer nama će trebati oko 1000 velikih bala sijena godišnje. Još ćemo napraviti montažnu staju i nadstrešnicu za sijeno. Uskoro ću kupiti i nekoliko ovaca, pa ću ići na konje – najavljuje Presečki, pa otkriva:

Pravi smjer

– Naime, moj nizozemski partner ima najveći uzgoj trkaćih i natjecateljskih konja u Europi. On mi je još prije 20-ak godina rekao da je uzgoj stoke pravi biznis i da treba krenuti u tom smjeru. Evo, poslušao sam ga. Ja sada za sebe volim reći da sam pastir svoga blaga. Naime, nekad se na selu govorilo “idem k blagu”. I to je stvarno bilo blago ljudima – davalo je mlijeko, meso, a moglo se i nešto zaraditi prodajom teladi ili krava – govori nam Presečki.

No, ne misli stati samo na uzgoju krava zbog mesa, jer ideja je da se u priču uključe i drugi unuci – Danijel, Antonio i Iva, koja je doduše tek završila prvi razred srednje škole, međutim, kaže Presečki, veliku ambiciju pokazuje za gastronomiju i slastice. Naravno, svih petero unuka je već sada aktivno uključeno u brigu oko farme, svaki na svoj način i koliko im to vrijeme dopušta s obzirom na školu i obaveze koje imaju izvan škole. U njima Presečki vidi najveću vrijednost, oni ga, kaže, potiču te je čvrsto uvjeren da će svaki od njih znati i željeti iskoristiti ovaj ogromni prirodni potencijal. Za sada svi imaju mnogo konstruktivnih ideja i još više dobre volje za realizaciju ovog projekta. U današnje vrijeme kada mladi odlaze od poljoprivrede, Presečki je naročito ponosan na činjenicu da njegovi unuci cijene zemlju i život u suglasju s prirodom.

– I onda si mislim, pa zašto tamo ne bih napravio i jedan ‘steak house’, restoran koji bi se fino uklopio u tu okolinu, u taj ambijent. Gore lijepo okružen prirodom sjediš, fino jedeš i dolje gledaš krave kako pasu, znaš što jedeš. To je budućnost. I vjerujem da bismo kroz tri godine mogli zaokružiti čitavu priču. Dosad smo potrošili nešto više od pola milijuna kuna, međutim očekujem da ćemo dobiti i neki poticaj, budući da revitaliziramo čitav ovaj kraj, otvorit ćemo nekoliko novih radnih mjesta i dalje ćemo razvijati priču. Ovo je prije sve bila šuma agacije, jako puno truda smo uložili već sada, a još će puno i trebati. Napravit ćemo i nekoliko bungalova da ljudi mogu i prespavati, želimo napraviti i nekoliko šetnica, ma pokrenut ćemo ovdje i gospodarstvo i turizam – objašnjava.

‘Duša mi je puna’

Reakcije Petrovčana su, kaže, mahom pozitivne, iako nikome isprva nije bilo baš jasno kako Presečki sada ide hraniti blago.

– Novac, vjerujte mi, nema vrijednost kao što ima ovo, ovo je u pravom smislu riječi blago. A osim toga, moja je duša sada puna. Ono što sam si zamislio, sada se ostvaruje, to je moj san. I još mi povrh svega unuka studira veterinu, pa što hoćeš bolje? Ogromna mi je to zadovoljština, pazite, ja sam sam tri dana kosio travu od jutra do večeri, nije mi bilo nimalo teško, htio sam to. Sin, kćer, zet i snaha neka vode autoprijevoznički biznis. Naravno, neću se potpuno isključiti iz te priče jer nije jednostavno, previše sam truda i muke da sada to potpuno zapustim, međutim, ovo je nešto što će me sigurno ispunjavati. Smatram da sam došao do vrhunca – od keramičara do dekana fakulteta i srednjeg biznismena. U svemu što sam radio sam uspio, siguran sam da ću i ovdje – zaključuje farmer Presečki.