VELIKI POVRATAK KULTURNIH MANIFESTACIJA: U dvorištu Galerije grada Krapine otvoren deveti Zagorski likovni salon

NAGRAĐENI JADRANKA FATUR, ŽELJKO KROPF I IVANA OŽETSKI: “Radi se o trima autorima potpuno originalnih autorskih rukopisa, potpuno različitih koncepata, medija, metoda i ikonografija”

Objavljeno: 30.06.2021. Valentina Cigula

U dvorištu Galerije grada Krapine u utorak je otvoren deveti Zagorski likovni salon, najveća trijenalna žirirana likovna manifestacija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na kojoj mogu izlagati likovni umjetnici koji su rođenjem, radom, životom ili na neki drugi način vezani uz Hrvatsko zagorje.
– Želim vam dobrodošlicu u srce Hrvatskog Zagorja, u ovu prelijepu zelenu prirodu koja će nekima sigurno biti inspiracija za sljedeći likovni salon, koji će biti za tri godine. Svi koji izlažu, za mene su pobjednici. Naravno, žiriju je bilo teško odabrati one koji su među svim pobjednicima, najbolji, stoga čestitam svim nagrađenima – rekao je gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović, koji je otvorio manifestaciju.


Ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Krapina Grozdana Pavlović rekla je kako je ova godina za POU, kao i Galeriju grada Krapine, koja djeluje unutar POU-a, obljetnička jer slave 60 godina postojanja.
– Deveti Zagorski likovni salon, manifestacija je koja se organizira od 1997. godine i dokazuje svoju kvalitetu svojom opstojnošću od 24 godine, kao i velikim odazivom umjetnika. Izuzetno sam sretna što smo se večeras mogli okupiti u ovom broju, što su nam epidemiološki uvjeti dopustili da se vidimo i sastanemo. Jednako tako, sretna sam što nam je i moderna tehnologija omogućila da i oni koji ne mogu doći, mogu pratiti cijelo događanje preko YouTube kanala. Željela bih zahvaliti Zagrebačkim solistima koji su održali koncert, svima koji su sudjelovali u organizaciji i postavljanju ove izložbe, kao i Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske te Krapinsko – zagorskoj županiji na pokroviteljstvu, a posebice želim zahvaliti Gradu Krapini i gradonačelniku Zoranu Greguroviću, koji nas uistinu prate i pomažu nam u našem radu – rekla je Pavlović.


Likovna kritičarka Branka Hlevnjak, koja je ujedno bila i članica žirija, istaknula je da je doista lijepo vidjeti toliko divnih i dragih lica koji vole likovnu, ali i glazbenu umjetnost.

Težak odabir

– Je li bilo teško odabrati autore? To je uvijek teško, zato što su umjetnici individue koji svaki na svoj način ima svoj izričaj i u svom mediju stvara odnos prema životu, prema materijalu, strukturama, osjećajima, bilo da je kritičan, nosi neke poruke, želi reći nešto za publiku. Zapravo svi oni koji su na neki način u slikarstvu, kiparstvu ili svom mediju introvertni, zapravo traže komunikaciju, a ta komunikacija su izložbe i zato je Zagorski salon jedna od rijetkih još uvijek izuzetno zanimljivih i poticajnih izložbi jer se ne nameće neka kustoska koncepcija koja bi autorima određivala što će raditi ili misliti, nego im se prepušta da svake tri godine oni sami zapravo donesu ispred nas svoj rad. Ono što oni istinski žele, osjećaju i što su nam prikazali. Čini mi se da je izložba vrlo kvalitetna. Činjenica jest da smo u žiriranju težili raznovrsnosti, pa ćete naći od nazovimo ih naivnih slika, sve moguće izraze i izričaje, pa do onih koji su geometrijska apstrakcija ili neka druga apstrakcija, figuracija. Dakle, ništa nas nije u tom smislu vodilo prema tome što bi Zagorski salon trebao biti. On treba biti raznolik i ta raznovrsnost, to je velika kvaliteta koju ovaj salon ima. On je revijalan, pokazuje da umjetnici bez obzira na čudno vrijeme u kojem živimo, rekli bismo i depresivno, ako se sjetimo ‘lockdownova’, pa čak i maski koje nosimo na licu, to prevladavaju i izložba je optimistična. Ima autora koji se referiraju na situaciju, međutim, većina njih zapravo drži se nekog svog unutrašnjeg svijeta ili puta, kao što je primjerice Jadranka Fatur, koja je jedna od dobitnica nagrade. Ona cijeli svoj život slika realizam, baveći se socijalnom temom, jednostavnim malim ljudima i time zapravo postaje univerzalna. Mnogi od ovih autora zapravo teže univerzalnom projektu svog slikarstva i kiparstva. Ne onome što je aktualna stvar, prolazna, i to također daje vrijednost ovom Salonu – pojasnila je Hlevnjak.


Ovogodišnje nagrade dodijeljene su Jadranki Fatur, Željku Kropfu i Ivani Ožetski.
– Radi se o trima autorima potpuno originalnih autorskih rukopisa, potpuno različitih koncepata, medija, metoda i ikonografija. Jadranka Fatur je dosljedna svom hiperrealizmu, koji je započela odmah po studiju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu još 1974. godine. Na nedavnoj velikoj retrospektivi koju je imala u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, potvrdila se kao umjetnica svjetske razine. Željko Kropf izdvojio se među izlagačima svojim kolorističkim, geometrijskim šarama kojima svjesno koketira s dekorativnom umjetnošću pa biste na tragu tapiserija značajnog autora poput Ede Kovačevića ili nekog drugog, poželjeli možda i ove Kropfove slike vidjeti ne samo kao slike, već kao njihovu primjenu u vitraju i tapiseriju. Prostorne kompozicije Ivane Ožetski skladan su spoj grafičke prošaranosti i prostornih struktura te plijene pažnju originalnom dualnošću jednostavnog dojma i vrlo kompleksne građe. Svim autorima zahvaljujem što su radove poslali na Likovni salon i radujem se što ćete razmijeniti iskustva i oplemeniti se gledanjem svega toga – kazala je Hlevnjak.
Akademski slikar, dobitnik nagrade Željko Kropf, rekao je kako svaka nagrada čovjeku znači puno jer to je priznanje onome što čovjek radi.

Umjetnost je poziv

– Drago mi je da se komisija odlučila za moje radove i da su mi dodijelili nagradu te im na tome zahvaljujem. To je moj poziv. Umjetnost je dio mene i živim s time. Dosta volim mijenjati cikluse, da tako kažem, brzo se zasitim. Sad imam najnoviji ciklus, koloristički. Vidi se da ovdje kolorizam prevladava, da su u pitanju kontrasti boja, komplementarni kontrasti, da su prisutni ritmički potezi i da su slikarske teksture jako prepoznatljive. Slike su tu da ih čovjek gleda i da ih doživljava. Riječ je o Zagorju, slika se zove “Zagorski pejzaž“ i na neki način prikazuje naše Zagorje, brežuljke. Crtež je u biti malo geometriziran, postoji neki red, da ne bismo rekli da je naše Zagorje u kaosu. Ono je predivno, svaki brežuljak nešto govori o sebi, o ljudima koji ovdje žive jer kraj je taj koji na neki način stvara i potiče ljude, njihov mentalitet i razmišljanje. Uvijek sam volio raditi pejzaže, vezan sam za svoj kraj. Ima još jedna slika koja se zove “Koncert u polju“. Ona je jedan slobodniji prikaz, prikazuje na neki način život, bogata je bojama i također prevladava ritam – kazao je Kropf.


Ivana Ožetski na devetom je Likovnom salonu predstavila grupu radova pod nazivom “Oblici i sfere“, koji su, kaže, nastali 2020. godine, u trenutku kada je krenuo prvi lockdown.
– Zanimljivi su možda zato što su napravljeni od potpuno prirodnih materijala, odnosno od lika i rafije i bojani su prirodnim bojama, ovisno koju sam boju željela postići, primjerice kurkumom i ciklom. Kad se materijal namoči, onda se zapravo jako lijepo ponaša, kao špaga. Isprobavala sam dok nisam uspjela pronaći neki način da se može lijepo “ukrotiti“. Taj ciklus sam započela 2017. godine. Krenulo je samostalno, intuitivno. Počela sam raditi kuglaste oblike, a šest mjeseci kasnije, gledajući neku televizijsku emisiju u kojoj su se bavili temom oblika u prostoru i prirode, gdje je bilo rečeno da priroda stvara oblike kombinirajući otpor i prostor od jednostavnih tetraedara, heksaedara, oktaedara i gdje su dali za primjer oblik nekog mozaičnog virusa, i to je bio oblik koji sam šest mjeseci prije napravila. Tada sam zapravo počela istraživati taj svijet virusa i shvatila da sam se intuitivno očigledno dotaknula nečega što u prirodi naravno već postoji, nama u oku nevidljivom, ali kako postoji u prirodi, svatko od nas može to dozvati u neku svoju priču. Obje skulpture nastale su 2020. godine. U ožujku sam trebala ići na “Likovnu rezidenciju” u Grazu i, naravno, kako je počeo lockdown, nisam smjela nikuda ići i zato sam ih u radnom naslovu nazvala “Moja korona za vrijeme korone“. Imala sam rezidenciju kod kuće i radila sam ih pet tjedana. Za veliku zelenu mi je trebalo pet tjedana, a onda sam u rujnu ipak otišla na “Likovnu rezidenciju” i napravila ovu manju, uzdužnu, za dva tjedna. Struktura ide do nule, dakle u jednu osnovu, također od organskog materijala, upiknula sam bambusove drvene štapiće i tada od nule počela plesti prema gore – pojasnila je Ožetski.


Zagorski likovni salon može se razgledati do 1. listopada. 

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter