Na čelu tima koji je uspješno izveo bilateralnu transplantaciju pluća kod 50-godišnjeg muškarca u KBC-u Zagreb, bio je Zagorec - kardiokirurg Tomislav Kopjar sin je Miroslava Kopjara, uspješnog ginekologa rodom iz Zlatara

“Medicina je oduvijek prisutna u mom životu – kada vas pričuvaju tete instrumentarke dok mama nešto obavlja u bolnici, ili gledate oca kako proučava operacije, to svakako utječe na to čime ćete se i vi baviti”

Objavljeno: 27.06.2021. Valentina Cigula

Velika stvar za napredak medicine u Hrvatskoj dogodila se u travnju, kada je tim hrvatskih liječnika, na čelu kojeg je bio ugledni kardiokirurg doc. dr. Tomislav Kopjar, uspješno izveo transplantaciju pluća kod muškarca u dobi od 50-ak godina.
Zanimljivo, Kopjar je podrijetlom Zagorec. Njegov otac Miroslav Kopjar, uspješni ginekolog koji je svojedobno bio i ravnatelj Opće bolnice Zabok, rodom je iz Zlatara, kamo Tomislav i danas rado dolazi.

Psihička priprema

Od prve transplantacije pluća u Hrvatskoj, otkriva nam ovaj uspješni kardiokirurg, prošlo je čak 19 godina i tada je učinjena transplantacija samo jednog plućnog krila, dok je sada izvedena bilateralna transplantacija pluća, odnosno, spomenuti pedesetogodišnjak postao je prvi pacijent u Hrvatskoj koji je dobio dva nova plućna krila. Osjeća se dobro i njegov opravak protječe dobro, kaže ponosni liječnik, a otkriva nam i da su od početka programa do danas izvedene ukupno četiri takve transplantacije pluća.  
– Kako bi transplantacija bila uspješna, potrebna je velika podrška ustanove u kojoj radite, a KBC Zagreb, na čelu s ravnateljem Antom Ćorušićem, pružio nam je punu podršku – ističe naš sugovornik.  


Pitamo ga i kako su izgledale pripreme za operaciju.
– Priprema traje godinama, i u psihičkom i u fizičkom smislu. Psihička priprema, zapravo nikada ne prestaje, ona u principu traje kroz cijeli profesionalni život kirurga – ističe Kopjar, pa dodaje kako je bila prisutna i trema, baš kao i uvijek kad se nešto radi po prvi puta.
Zanimalo nas je i kako to da se odlučio baviti medicinom i je li na to utjecala činjenica da se i njegovi roditelji bave tim područjem.
– Moji su me roditelji uvijek podržavali u svim mojim željama i poticali me na odabir profesije u kojoj se prepoznajem, no ne mogu reći da nisu imali nikakvog utjecaja, zato što kad odrastate u okruženju gdje vas nakratko pričuvaju tete instrumentarke u operacijskom bloku, dok mama nešto obavlja u bolnici, ili dok gledate oca kako proučava svoje, ali i tuđe snimljene endoskopske operacije, onda to svakako ima neki suptilni utjecaj na to čime ćete se i vi profesionalno baviti. Medicina je cijelo vrijeme prisutna u mom životu – rekao nam je dr. Kopjar, otkrivši nam i zašto baš subspecijalizacija iz kardiokirurgije.
– Ne mogu navesti baš točan razlog, no moj je otac prebolio jedan blaži infarkt i mislim da se tu kod mene probudio neki interes za srcem kao organom i bolestima srca. Naravno, tada nisam znao ništa o kardiokirurgiji, ali eto, mislim da se u tom razdoblju mog života rodila motivacija za kardiokirurgijom. Nakon što sam 2006. godine završio Medicinski fakultet u Zagrebu, počeo sam volontirati na Klinici za kardijalnu kirurgiju KBC-a Zagreb i tu sam sanjao o tome kako ću postati kardiokirurg – kaže Kopjar, koji, zanimljivo, bilježi svaku operaciju koju je odradio od završetka specijalizacije do sada.
A ima ih zaista mnogo.

Ljetni praznici

– Do nedavno je broj operacija bio ograničen zbog situacije s pandemijom uzrokovanom virusom COVID-19, no u prosjeku tjedno napravim nekoliko operacija na otvorenom srcu, tako da je nemoguće zapamtiti baš svaku operaciju koju sam napravio dosad i upravo zbog toga vodim statistiku operacija koje sam od završetka specijalizacije napravio kao samostalni operater, a neke sam radio i u inozemstvu, u vrijeme dok sam bio na specijalističkom usavršavanju. No, prvu operaciju zato pamtite zauvijek – kaže nam dr. Kopjar.
Slobodnog vremena, ističe, ima vrlo malo, no kad ga ipak uspije “uloviti“, najradije ga provede s obitelji.
– Osim rada s pacijentima u Klinici za kardijalnu kirurgiju KBC-a Zagreb, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu sudjelujem u održavanju dodiplomske i postdiplomske nastave, a prije tri godine na istom sam fakultetu izabran za docenta. Jednako tako, tajnik sam Hrvatskog društva za kardijalnu kirurgiju pri Hrvatskom liječničkom zboru. To malo slobodnog vremena što imam, volim provesti u prirodi, sa sinom i suprugom, planinareći ili šetajući uz more – otkriva.


Uz Zagorje, u koje i sada dolazi često, vežu ga, kaže, lijepe uspomene na ljetne praznike provedene kod bake Mutike u Zlataru.
– Sjećam se stare kuće u kojoj je baka živjela, velike lipe, životinja i, naravno, naše dječje igre – kaže Tomislav Kopjar.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter