Hladno vrijeme u travnju nikad nije dobra vijest za poljoprivrednike. Temperatura koja se noću spušta u minus radi ogromne štete na svim kulturama koje su već počele cvjetati, a najviše pogađa voćare. OPG Vinceljak iz Brega Radobojskih postoji od 2009. godine. Imaju 500 jabuka, 2000 malina, nešto crvenog ribizla, sibirske borovnice, međutim, poznati su po uzgoju krušaka. Prvu sadnju krušaka imali su 2010. godine te danas imaju ukupno 7000 stabala te voćke, od čega je 80 posto viljamovke. Međutim, već treću godinu zaredom od berbe neće biti ništa – ili gotovo ništa. Krivac za to je mraz, odnosno niske temperature koje su nastupile u tjednu nakon Uskrsa. Samo nekoliko dana u blagom minusu, dovoljno je da uništi cjelogodišnji trud.
Posjetili smo ih ovaj tjedan, gdje je Vanja Vinceljak, sin vlasnice OPG-a Ankice Vinceljak, koji je tamo i zaposlen, zbrajao štetu.
Crne koštice
– Kad se prereže na pola, kruška ima pet koštica i one inače moraju biti snježno bijele, a u našem su slučaju nakon ovih niskih temperatura, smeđe, evo pogledajte. Kad se temperatura još malo digne, sasvim će pocrniti i kroz tjedan dana će sve popadati na tlo. Zasad nažalost nema pozitivnih naznaka. U ponedjeljak je u voćnjaku bilo -3, u utorak -5 Celzijevih stupnjeva, a minus ujutro je bio i u četvrtak i petak i teško da će ostati i pet posto krušaka. Šteta je dakle apsolutna. Tako se kvalificira čim je više od 80 posto uroda uništeno. U punom rodu imamo 120-140 tona krušaka, što je, kad pretvorimo u novac, od 100 do 140 tisuća eura. A ove godine zbog ovog mraza, ako bude pet tona krušaka, bit će puno. To će biti eventualno za vlastite potrebe, neće biti rakije, neće biti soka, pekmeza, niti octa jer neće biti sirovine – objašnjava nam Vanja Vinceljak.
Ističe pritom još jednu lošu stvar – naime, bez obzira na ove štete od mraza, radovi u voćnjaku ostaju isti, čak i zahtjevniji.
– Sokovi stablom i dalje kolaju, a kako više nema ploda, nemaju se to gdje trošiti i sve će odlaziti u rast novih grana. Znači da će trebati raditi žešću zelenu rezidbu, a i zimska rezidba će ove godine biti katastrofalna, to će biti ‘šuma Striborova’ koliko će to biti novih grana zbog nestašice ploda – kaže Vinceljak.
Koje je rješenje i može li se koristiti neke poljoprivredne poticaje kako bi se urod zaštitio od tuče ili mraza?
Poticaji za zaštitu
– Imamo voćnjak osiguran, međutim nije ni to rješenje jer nismo jedini koji osiguravamo i osiguravajuće kuće daju sve nepovoljnije uvjete, ima nas mnogo u Hrvatskoj. Ipak, to nam je slamka spasa, nadoknadi nam se u prosjeku, kad se sve zbroji i oduzme, oko 40 posto od stvarne štete i bez toga ne bismo mogli preživjeti. No nama je cilj kompletna zaštita od mraza. U našem slučaju zbog konfiguracije terena ne prolaze toplinski topovi, kod nas može pomoći jedino orošavanje – ‘antifrost’, pomoću vode. To je velika investicija, pogotovo kod nas gdje je razlika u nadmorskoj visini od početka do kraja voćnjaka 45 metara. Znači da trebaju jače pumpe, velike količine vode jer za jednu noć u prosjeku treba oko 1000 kubika vode. U našem slučaju to bi bila investicija od milijun kuna. Država potiče modernizaciju i proširivanja voćnjaka, ali trebalo bi uvesti veće subvencije za zaštitu. Bez prave zaštite, dakle obavezno trebamo mreže protiv tuče i zaštitu od mraza, a negdje treba i navodnjavanje, sve teže se borimo. Mi konkretno već tri godine zbog mraza nemamo ništa, štete su stopostotne. Nažalost, morat ćemo sami još uložiti u zaštitu jer inače nema smisla, a prevelik smo novac uložili da prekinemo proizvodnju – zaključuje Vanja Vinceljak.
