Željko Uhlir, predsjednik zagrebačkog HNS-a koji trenutno obnaša dužnost državnog tajnika u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, inače rođeni Zagrepčanin, najavio je kandidaturu za zagrebačkog gradonačelnika. Političkog iskustva mu ne nedostaje, jer uz već nabrojano, bio je i pročelnik Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada Zagreba, direktor APN-a, zamjenik ministra, a danas uz posao u ministarstvu predaje na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Radio je na Zakonu u obnovi nakon potresa, pa smo s njim razgovarali i o tome dugo priželjkivanom zakonu, kada će početi obnova u Zagrebu i je li aktualna gradska vlast mogla i trebala bolje reagirati nakon razornog potresa u ožujku prošle godine, a osvrnuo se i na situaciju u stranci na sjeveru zemlje, kao i na planove u narednom razdoblju.

Od rujna 2020. godine postali ste državni tajnik u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Radili ste na zakonu o obnovi, kako ste zadovoljni dinamikom njegova donošenja? Je li po vama sve skupa dosta kasno krenulo i je li trebalo zakon donijeti prije parlamentarnih izbora?

Ovo je moj treći mandat u Ministarstvu i sudjelovao sam u svim obnovama koje je Republika Hrvatska provodila. U reakcijama na elementarne nepogode i katastrofe su uvijek moguća dva pristupa: brzo i efikasno ili sporo i temeljito. Svaki pristup ima svoje prednosti i mane. Svjetska iskustva govore u prilog brze i efikasne obnove i osobno sam zagovornik takvog pristupa. Međutim, politika se odlučila za drugi put.

Kako je dosad teklo dokumentacije vlasnika čije su nekretnine oštećene? Koliko ih je zatražilo pomoć?

Trenutno je podnesen 2211 zahtjev za privremene mjere zaštite zgrada u iznosu od 129 milijuna kuna te 529 zahtjeva vezanih uz obnovu zgrada.

Kada bi se moglo konačno pristupiti obnovi? Koliko dugo bi ona mogla trajati?

Obnova je započela samim donošenjem Zakona o obnovi zgrada, izmjenama Tehničkog propisa za građevinske konstrukcije i donošenjem Pravilnika o sadržaju i tehničkim elementima projektne dokumentacije obnove. Zatim je osnovan i Fond za obnovu. Bez svih tih radnji ne bi bilo organizirane obnove. Sada slijede javni natječaji za sudionike obnove: projektanti, nadzorni inženjeri, operativni koordinatori, izvođači, revidenti i provoditelji tehničko-financijske kontrole. Samo izvođenje radova se dešava na kraju kada se naprave projekti sanacije i sklope svi potrebni ugovori. Ovisno o dinamici ovih navedenih radnji i složenosti izrade projektne dokumentacije, započet će izvođenje radova na zgradama. Sigurno je potrebno još par mjeseci.

Mnogi zagrebački roditelji se bune da je centar grada u lošem stanju. Jesu li po vama škole sigurne? Treba li na neki način i na koji zaštititi građane u centru grada od padanja žbuke i ostalih dijelova zgrada?

Cijelo vrijeme upozoravam upravu Grada Zagreba da potres nije šala. Oštećenja na starim zgradama su dovoljno opasna sama po sebi da je potreban ozbiljan inženjerski pristup uz poštivanje struke i propisa. A posebno trebamo biti svjesni mogućih novih potresa. Ne treba zaboraviti i promet tramvaja koji uzrokuje vibracije zgrada. Dosadašnje upravljanje Gradom Zagrebom se pokazalo u svim segmentima loše, zapravo skandalozno. Grad je potpuno zapušten. Najnovija aktivnost gradske uprave svodi se na zatvaranje rupa u zidovima i krovištima s daskama i ličenjem u boji cigle kako se ne bi primijetilo da su zgrade oštećene. To je ispod svake razine. Ako gradska uprava ne može ništa bolje, onda bi barem trebalo postaviti zaštitne skele na pločnik kod zgrada koje imaju oštećenja na fasadama kako bi se zaštitili prolaznici od mogućeg pada crjepova ili dijelova fasada. Što se tiče školskih zgrada, za svaku koja je građena prije suvremenih protupotresnih propisa, potrebno je napraviti Elaborat zatečenog stanja građevinske konstrukcije, kojeg će ovjeriti ovlašteni ing. građ. i na temelju takvog pozitivnog nalaza bi osnivač škole trebao donijeti Odluku o uporabi zgrade. To bi bio ispravni i odgovorni put kojim se škole nakon potresa puštaju u uporabu. Školske zgrade su tijekom nastave pune djece i svako neodgovorno postupanje može nepotrebno dovesti do ugroze zdravlja i života, a što nikako ne bi trebalo dopustiti.     

Kako komentirate da je prošlo već gotovo godinu dana od potresa u Zagrebu, Grad u tom vremenu nije baš mnogo učinio da se što više oštećenih objekata obnovi. Na koji način bi se prema vama trebali aktivnije uključiti?

Uprava Grada Zagreba trebala je u prvom redu znatno brže i kvalitetnije privremeno zbrinuti ljude kojima su stradale obiteljske kuće u rubnim dijelovima grada, Markuševcu i Čučerju, gdje je bio epicentar potresa. Nadalje, trebalo se odmah započeti s izradom projektne dokumentacije za obnovu škola, vrtića i drugih zgrada javne namjene. Najveći upravitelj zgradama, a koji je tvrtka u vlasništvu Grada, GSKG d.o.o. trebao je angažirati građevinske inženjere da pomognu građanima oko savjeta kako obnavljati zgrade, jer se radi o iznimno složenom poslu koji realno građani ne mogu sami provoditi. Gradski Zavod za zaštitu spomenika kulture je trebao donijeti jasne upute kako sanirati dijelove zgrada s novim lakim materijalima kako bi se slične štete na zgradama izbjegle pri sljedećem potresu. Osim svega navedenog, gradska uprava je trebala organizirati Gradsku plinaru, glavnog gradskog koncesionara za dimnjačarske poslove i sve druge službe kako bi koordinirano pomogle građanima u teškoj situaciji kada su ostali bez grijanja zbog oštećenih dimnjaka. Sve to je izostalo i sada, nakon skoro godinu dana od potresa, Grad Zagreb najavljuje projekt izgradnje trideset zgrada za privremeni smještaj građana. Dok se to izgradi, proći će još godina dana. Iz svega se vidi potpuno nesnalaženje u izvanrednoj situaciji i nebriga prema građanima.

Objavili ste kandidaturu za zagrebačkog gradonačelnika? Što vas je ponukalo na taj korak?

Da odlučio sam se ući u tu borbu. Dugo svjedočim i čak sam aktivno sudjelovao u borbi protiv načina na koji se upravlja gradom u režiji Milana Bandića i interesnih skupina oko njega. Nije tajna da sam dao doprinos da se obustavi njegovo možda i kapitalno “djelo” projekt tzv. zagrebačkog Manhattana. No definitivno je presudila činjenica da nisam mogao sjediti mirno i gledati kako se nakon katastrofalnog potresa ne događa ništa s obnovom i to godinu dana. Napominjem kako sam u tim pitanjima najstručniji od svih najavljenih kandidata za gradonačelnika, a već sam Vam rekao o mojoj povijesti s Milanom Bandićem. Obnova zgrada započinje obnovom od načina vladanja, mislim da je Zagreb zreo za obnovu od Bandića.

Kako komentirate odlazak velikog broja članova iz stranke na sjeveru zemlje, konkretno u Ivancu, i istupanje Milorada Batinića i najbližih mu suradnika?  Koliko je HNS danas jak na sjeverozapadu zemlje, inače svojoj utvrdi?

Milorad Batinić napravio je nešto što je prije svega motivirano vlastitim procjenama situacije na lokalnim izborima. Kako se želi natjecati za gradonačelnika u Ivancu, a ima konkurenciju u HDZ-u, smetala ga je trenutačna pozicija HNS-a na nacionalnoj razini, sudjelovanje u vlasti koje je zapravo mnogo ranije definirano. Nisam primijetio da je gospodinu Batiniću to ranije predstavljalo problem kada je bio u prošlom sazivu Sabora predsjednik Kluba HNS-a u Saboru i s kolegama iz HDZ-a predstavljao većinu koja je donosila sve odluke, no svatko ima svoju odgovornost za svoje postupke. Morali biste zapravo njega pitati da Vam pojasni taj svoj potez. Mišljenja sam da sjeverozapad Hrvatske ostaje naš jak stranački teritorij i da imamo siguran bazen naših glasača.

Kako vidite zagrebački, a kako nacionalni HNS nakon lokalnih izbora i dalje u budućnosti?

HNS je prošao jedno turbulentno razdoblje, kada se više odlazilo iz njega nego dolazilo i okupljalo, pa i vaše prethodno pitanje to govori. Slična događanja smo mogli vidjeti u relativno bliskoj prošlosti u svim strankama. No to je i prilika za neke nove početke. Samostalno smo izašli na izbore i ostali smo parlamentarna stranka unatoč nekim najavama, a možda i nečijim nadanjima. Ostajemo u centru kao politička snaga koja inzistira na konkretnim problemima, zatvaranje kvaziideoloških rasprava, građanska, liberalna, slobodoumna i protržišna stranka, ali koja je osjetljiva i za pitanja javnog interesa. Kao takvi nemamo unaprijed bianco potpis za ljevicu ili desnicu. (Ante Ferara)