“Kultura na aparatima“, tako se najčešće govorilo u protekloj 2020. godini, godini u kojoj je koronavirus promijenio naš dosadašnji način funkcioniranja. Zbog prirode djelatnosti, koja uključuje publiku, okupljanje više ljudi na jednom mjestu, najčešće u zatvorenom prostoru, upravo je kultura jedna od najpogođenijih grana, jer je kulturnim djelatnicima gotovo u potpunosti onemogućen rad. Osjećaju to glumci, pjevači, plesači, ali i muzejski djelatnici, koji bilježe enormne padove broja posjetitelja u prošloj godini. Kako se korona kriza odrazila na djelatnost Muzeja seljačkih buna u Gornjoj Stubici te koji su planovi za ovu godinu, razgovarali smo s voditeljicom muzeja Vlatkom Filipčić – Maligec.

Koliko ste posjetitelja zabilježili u protekloj godini i koliki je to pad u odnosu na prijašnje godine?

U protekloj godini zabilježen je znatan pad broja posjetitelja, što je dijelom direktno posljedica korona krize, uslijed toga što je muzej bio zatvoren za posjetitelje, pa nije bilo moguće održavati manifestacije, radionice i drugo, a dijelom indirektno, zbog zabrane školskih izleta, izostanka posjeta grupa umirovljenika, ali i toga što se u tjednu radilo dan manje, zbog nemogućnosti zapošljavanja. Drugi je razlog potres. Naime, Muzej je jedno vrijeme bio zatvoren i zbog oštećenja dimnjaka uslijed potresa, zbog čega zgrada nije bila sigurna za posjetitelje. Sukladno tome, Muzej je posjetilo otprilike trećina posjetitelja u odnosu na prethodnu godinu, njih oko 4500.

Jeste li unatoč korona krizi uspjeli realizirati neke programe u 2020.?

U 2020. godini Muzej je realizirao većinu izložbenih programa. U sklopu “Noći muzeja“ otvorena je izložba “Jan Vitovec, češki vitez, zagorski grof“, koja je realizirana u suradnji s Pokrajinskim muzejem Celje i Muzejem Českého lesa u Tachovu te institucijama iz Hrvatske. Izložbu prati i opširan katalog s tekstovima istaknutih znanstvenika. Izložba je trebala biti postavljena i u Celju i Tachovu, no zbog pandemije to nije bilo moguće. Isto tako, nije bilo moguće ugostiti izložbu “Arma Christi“ iz Celja, koja je bila dogovorena za prošlu godinu. U srpnju je bila postavljena izložba 15. Trijenale zagorskog suvenira, na kojoj smo podsjetili na prošle izložbe te pokazali što je novo osmišljeno na ovom polju u proteklom razdoblju. U listopadu je otvorena izložba koja se još uvijek može razgledati u Muzeju, posvećena najvećem zagorskom akvarelistu i jednom od ponajboljih hrvatskih akvarelista Viktoru Šipeku. Radovi su sakupljeni iz različitih institucija i privatnih zbirki, pa je ovo jedinstvena prilika da se razgledaju. Uskoro će iz tiska izaći i opširna monografija koja će prikazati njegov rad. Imali smo i jedno gostovanje. U Muzeju Prigorja u Sesvetama bila je postavljena izložba “Zbirka, a ne zbrka!“ (Dječje igračke iz ostavštine Tihomila Stahuljaka, u vlasništvu Jure Gašparca). U suradnji s Turističkom zajednicom Gupčevog kraja, sa smanjenim brojem događanja, održano je i “Ljeto u Dvorcu Oršić“. Nastavljeni su radovi na terasi dvorca, a bilo je potrebno i napraviti nužnu sanaciju štete nastale od potresa, zamijeniti srušene dimnjake, dok će ostali radovi morati pričekati.

Kako ste se prilagodili novonastalim okolnostima – jeste li dio programa odradili i online?

Okolnosti su zahtijevale da se neki programi koje smo željeli odraditi uživo, odrade online, poput adventskih radionica. Nastojali smo komunicirati s publikom putem društvenih mreža i upoznavati ih sa sadržajima koji im inače nisu dostupni, s obzirom na to da se u postavu izlaže samo manji dio fundusa. Dvije izložbe postavljene u doba pandemije realizirane su i u virtualnom obliku i može ih se razgledati na našoj internetskoj stranici. Posljednjih mjeseci radimo i na novoj web stranici koja će omogućiti da posjetitelji imaju bolji uvid u naš rad. Prošla je godina bila i prilika da se intenzivira obrada muzejske građe, što je neizostavni dio priprema za njezino komuniciranje.

I ovogodišnja “Noć muzeja“ održana je virtualno. Što ste pripremili?

Muzej seljačkih buna pridružio se virtualnoj “Noći muzeja“ svojim izložbama i nagradnom igrom, ali je kod nas “Noć muzeja“ održana i fizički, s naglaskom na aktivnosti na otvorenom. Između 18 i 22 sata posjetitelji su mogli razgledati stalni postav i izložbu Viktora Šipeka te pogledati Gubec teatar, video mapping na Spomeniku Seljačkoj buni i Matiji Gupcu od 19 do 21 sat. U isto vrijeme naši stručni djelatnici bili su na raspolaganju za vođene šetnje perivojem dvorca i upoznavanje sa Spomenikom Seljačkoj buni i Matiji Gupcu.

Kakvi su vaši planovi za ovu godinu? Što sve očekuje posjetitelje?

U ovu godinu ušli smo sa Šipekovom izložbom, koja se može razgledati do kraja veljače. Pred Uskrs se nadamo realizaciji izložbe Pokrajinskog muzeja Celje “Alma Christi“. U svibnju otvaramo izložbu o industrijskoj baštini Hrvatskog zagorja, a na jesen nas čeka izložba u kojoj ćemo publiku potaknuti na interakciju pitanjem je li Gubec bio seljački kralj, razbojnik ili velikan? Nadamo se da ćemo moći realizirati i različite radionice s publikom, osmišljene u sklopu projekta prekogranične suradnje “Living Castles“.

Što u slučaju da situacija s koronavirusom potraje? Imate li “plan B”?

Glede otvorenosti Muzeja, naravno, nemamo druge mogućnosti nego poštivati odluke Stožera i Ministarstva. Svakako, nastojat ćemo se publici obraćati i putem različitih online kanala. Nadam se da će izložbe publika moći vidjeti uživo, no, ako to ne bude moguće, biti će dostupne virtualno.

Kako se muzeji mogu prilagoditi novonastalim okolnostima? Može li muzejska djelatnost preživjeti korona krizu?

U posljednje se vrijeme muzejska djelatnost često izjednačava s komunikacijom s publikom. Iako je taj aspekt rada, naravno, vrlo važan, on svakako nije niti primarni niti jedini. Muzeji su institucije koje se bave prije svega nabavom, sabiranjem, zaštitom i istraživanjem građe koja podrazumijeva stručnu i znanstvenu obradu i sistematizaciju u zbirke te trajnu zaštitu. Tek nakon toga slijedi komuniciranje i izlaganje u svrhu proučavanja, edukacije i zabave. No, uz današnja sredstva, nemali dio komunikacije i reprezentacije moguće je ostvariti virtualno. Naravno, ništa ne može zamijeniti komunikaciju uživo korisnika s predmetima, kao ni korisnika i stručnog osoblja. Možda su u ovoj situaciji najzakinutija djeca, kojoj je uskraćen posjet muzejima i izravan dodir s predmetnima. Pri tome izostaje i stvaranje navike posjeta muzejima. Isto tako, uz isključivo virtualnu komunikaciju muzeji u ovom trenutku ne ostvaruju vlastiti prihod, koji je ulagan u različite programe i zaštitu baštine. Muzejska će djelatnost sigurno preživjeti korona krizu, uz prilagodbu novoj situaciji.