– Jebate, se me boli – bile su prve riječi koje je Stjepan Medvedec (52) iz Šemnice progovorio nakon 30 minuta kliničke smrti.

U život ga je vratio tim Hitne medicinske službe iz Krapine, dr. Iva Miloš, tehničarka Matea Hršak i vozač Zdravko Presečki, a priču o njemu objavio je portal Ni Zagorje Malo.

Prije mjesec i pol dana, kako sam kaže, rodio se drugi puta.

– Ja se ne zmislim ničega. U magli mi je da je vozač vozil ko lud, da je doktorica fejst kričala “Brže… Imamo ga… Nemamo ga…“. Al’ meni vam je to sve mutno. Kak’ da vam neko zgasi televizor i ostanete u kmici – rekao je Medcedec za Ni Zagorje Malo. .

Pozlilo mu je 10. listopada te se srušio na dvorištu ispred kuće. Zavod za hitnu medicinu Krapinsko – zagorske županije poziv je dobio u 15.01 i za osam minuta bili su u Šemnici.

– Ključnu je ulogu odigrala pacijentova susjeda Marija Šalković, medicinska sestra u Domu zdravlja, koja je započela laičku reanimaciju. Kad smo mi stigli, preuzeli smo reanimaciju aparatima. Nakon što smo ga dva puta “šokirali“, dobili smo ritam, aplicirali lijekove i jurili prema Krapinskim Toplicama u Magdalenu. Održavali smo mu dišni put putem do bolnice. Uspio je prodisati samostalno i počeo je odbacivati samopomagalo za održavanje dišnog puta. Progovorio nam je u transportu – prisjeća se mlada liječnica Iva Miloš (30).

Kaže da taj dan i tog čovjeka nikada neće zaboraviti. Od trenutka kad mu je pozlilo do uspješne reanimacije prošlo je punih pola sata.

– Onesvijestio se zbog poremećaja rada srca. Njemu je srce stalo. Umjesto njegova srca, dok mi nismo stigli, srce je “kucala“ susjeda Marija, a nakon toga mi. Bila je to velika borba. Kad se “vratio“, odgovarao nam je na pitanja, ali se on toga ne sjeća. Prve riječi, još tijekom transporta, bile su mu “Jebate, se me boli“ – smije se dr. Miloš, čiji će glas Medvedec, kaže, zauvijek pamtiti.

– Znam samo da bum doktoricu zapamtil za cijeli život. Ne sjećam se njezinog lica, al’ sam zapamtil glas i nigdar ga ne bum pozabil – priča nam Medvedec.

Nakon što su ga pregledali u bolnici u Krapinskim Toplicama, Medvedec je već bio potpuno stabilan. Prevezli su ga u Opću bolnicu Zabok i bolnicu hrvatskih veterana. Morao je na šivanje jer je pri padu udario glavom u beton, a i zbog reanimacije su mu slomljena rebra.

– Joooj, ta rebra su me največ boljela. A kaj bi im zameril, pa tak sam se i rodil drugi put. Petru sam pobegel z vrata – smije se Medvedec.

Oporavak nije bio brz. U Klinici Magdalena u Krapinskim Toplicama ugradili su mu kardioverter, ali je Medvedec, dok je sa slomljenim rebrima ležao u OB Zabok, dobio upalu pluća, a na to i koronavirus. Oporavljao se četiri tjedna i smršavio 12 kilograma.

– Ja sam se samo potrudil dvaput rodit. Zahvaljujući susjedi Mariji, doktorici Ivi, tehničarki Matei i šoferu Zdravku, koji me tak peljal da su me ove dve morale dobro držati da ne opadnem. Spasili su mi život i nigdar im se ne bum mogel dosta zahvaliti. To treba znati. Kaj ja znam kaj napravit s čovekom kad mu je slabo. Poleješ ga z vodom, ne bum mu išel u zube puhat kad ne znam – smije se Medvedec.

Ovih je dana iznenadio svoj tim koju mu je spasio život. Došao je na Hitnu i svakome darovao – srce.

– Kad nakon svega vidite da taj čovjek stoji na nogama, da je pred vama, da razgovara s vama… Nema tog novca koji to može nadomjestiti. Smijali smo se i plakali – kaže dr. Miloš te ističe kako njezina uloga nije ključna.

– Nakon susjede Marije, Matea i Zdravko, tehničarka i vozač, oni su bili ključni. Brutalno su to odradili. Napravili su nevjerojatan posao. Bitan je tim, on je bitniji od mene. Oni bi se bez mene snašli, ja bez njih ne bih – kaže ova liječnica, koja je u Zagorje stigla iz Sinja, te dodaje kako nikada neću skinuti srce koje joj je Medvedec donio.

– Ono će u grob sa mnom – zaključuje.