Troje vrsnih talentiranih glazbenika. Tri različite priče. I jedna tužna stvarnost. Zbog koronavirusa, gotovo svi planovi i poslovne prilike za ovu godinu pali su im u vodu, i iako su učinili sve da se prilagode novonastalim okolnostima, više ništa nije kao prije. A kada će biti, to je najveća enigma.
J.R. August, pravog imena Nikola Vranić (31), zabočki je kantautor i producent koji je u fokus javnosti dospio u svibnju, kada se okitio s čak tri Porina. Rijetki su tada znali da ovaj samozatajni i skromni profesor engleskog jezika od djetinjstva predano gradi svoj glazbeni put, a tri Porina bila su samo kruna tog napornog rada i predanosti.
I tko zna gdje bi bio sada da se u sve nije upleo taj nesretni COVID-19.

– Ne mogu reći da je nešto propalo, već se jednostavno pomaknulo za sljedeću godinu. Nažalost, moj samostalni koncert koji se trebao održati 15. listopada u Lisinskom, pomaknut je na 17. travnja iduće godine. Trebao je to biti koncert sa sličnom postavom kao što je bio onaj u Hrvatskom glazbenom zavodu 15. veljače, za koji smo snimili DVD i album. Trebali smo sada krenuti i u dogovaranje turneje za proljeće, no, čitava nas je situacija “otpilila“ od toga, čak i prije nego što smo krenuli u dogovore – otkriva nam Vranić.
Za vrijeme “lockdowna“ je, kaže, stvarao i to više nego prije zato što je imao više slobodnog vremena.

– I inače na toj svoj muzici radim svaki dan, ali sam čitavu godinu prije toga bio na sve strane, zbog čega sam bio izmučen i premoren, pa su mi zapravo jako dobro došla ta dva – tri mjeseca da odmorim. Radio sam od kuće, mogao sam si bolje rasporediti vrijeme, pa sam više pisao pjesme, svirao i nadopunio svoj katalog pjesama – ističe ovaj mladi glazbenik.
Kaže kako je u zadnjih mjesec dana imao četiri koncerta, što nije ni očekivao, iako se, naravno, radi o događajima na kojima su se poštivale sve epidemiološke mjere, pa tako i ona vezana uz smanjen broj publike. Među tim je nastupima i onaj na HGF-u u Zaboku.

– Svi su ti koncerti održani uz socijalnu distancu, jako je čudno svirati na taj način, pred ljudima koji nose maske i sjede ispred vas – otkriva nam Vranić.
U bližoj budućnosti nema svirki, sve do Lisinskog u travnju, i to ovisno o epidemiološkoj situaciji.

Vrhunac sezone

– Nitko ne organizira koncerte i to upravo sada, kada je trebao biti vrhunac klupske sezone u Zagrebu – ističe naš sugovornik, a mi ga pitamo je li razočaran što je godina koja je za njegovu karijeru mogla biti prijelomna, donijela toliko izazova.

– Nisam takva osoba i nikad ne razmišljam na takav način. Kakva god bila situacija, uvijek pokušavam iskoristiti vrijeme najbolje što mogu. Ako se čovjeku pruži vrijeme za odmor, onda neka odmara. Kada treba raditi, radiš. Uvijek si nađem neku zanimaciju, ali pošto svakodnevno stvaram glazbu i to mi je istovremeno i posao i hobi i ljubav, to mi je samo prilika da više radim na tome. Shvaćam da su ljudi koji samo sviraju sada razočarani i ne mogu zaraditi novac, ali meni to nije takav problem zato što je to samo 50 posto mog posla, a pisanje pjesama je druga polovica. U biti, meni je to najljepši dio i osjećam se najbolje u tom aspektu posla. Tome posvećujem najveći dio vremena, to mi je najugodnije i to najviše volim raditi jer to možeš raditi sam, nitko ti ne treba, u sobi si, imaš instrument i radiš. Čak mogu reći da mi je korona skrenula pozornost na to kako je jako teško baviti se glazbom općenito, na bilo kojoj razini, u bilo kojem žanru i u bilo kojoj zemlji na svijetu i živjeti od toga. Ako si samo glazbenik i zadesi te situacija poput ove, to je katastrofa. Profesionalni glazbenici su nakon puno godina truda i rada morali učiniti korak unatrag i zaposliti se. Ja oduvijek radim u školi, ali sam shvatio da je glavni izvor prihoda pisanje pjesama i da život od autorskih prava vjerojatno nikad neće propasti. Naravno, ima i tu boljih i lošijih trenutaka. Tako sam počeo pisati pjesme za druge, to sam radio tijekom lockdowna i radim još i uvijek, i to mi je jedan novi izazov – otkriva Vranić.
Pitali smo ga i kakvo je njegovo profesorsko iskustvo u novom normalnom. – Sad smo se već svi priviknuli, iako je i rad od kuće imao svoje prednosti. No, naravno, uvijek je bolje biti u neposrednom kontaktu s učenicima – zaključuje ovaj glazbenik i profesor.
I za sopranisticu Barbaru Suhodolčan (28) iz Krapine ovo je trebala biti važna godina.

– Nažalost, otkazana mi je turneja koja je trebala započeti koncertom u Bruxellesu, zatim Njemačka i trebali smo završiti u SAD-u, u našem veleposlanstvu u Washingtonu, povodom završetka hrvatskog predsjedanja Europskom unijom. Isto tako, za Dan državnosti trebala sam održati koncert u Düsseldorfu. To su bili planovi za lipanj i srpanj, a sada su mi otkazani i svi koncerti za prosinac, a neki dan mi je otkazan i koncert u Stuttgartu koji se trebao održati u siječnju. Znači, počeli su otkazivati i 2021. – otkriva nam Barbara, kojoj će ipak ostati u najljepšem sjećanju da je upravo ove godine pjevala hrvatsku himnu na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti na Kninskoj tvrđavi, a zahvaljujući toj izvedbi, dospjela je u gotovo sve nacionalne medije.
Pažnju javnosti privukla je i kada je za vrijeme lockdowna u duetu sa svojim ocem Rajkom uveseljavala publiku na društvenim mrežama.

– Cijela obitelj je tih dana bila kod kuće, provodili smo vrijeme zajedno, s našim pesekima, tata i ja smo snimali videa, gostovali u nekoliko emisija. Kao i svi ostali, kuhali smo, jeli, debljali se i gledali televiziju – opisuje Barbara.
U studenome bi trebala nastupiti u Zadru, a tu su i neke mogućnosti za prosinac, no, ističe kako joj svi kažu da će joj tek dan prije javiti hoće li se nastup moći održati.

– Inače, upravo sam u studiju i snimamo moj prvi singl, koji je trebao izaći već na ljeto, ali zbog čitave situacije nismo to uspjeli realizirati. To je jedna velika stvar u mom životu – ističe zagorska sopranistica, koja je vrlo tajnovita, pa nam je o svom prvom singlu otkrila tek kako je ona autorica glazbe i teksta i da je iznimno uzbuđena i sretna, ali će o svemu govoriti, kaže, kada za to dođe vrijeme.
Dodaje i kako ima probe za još jedan projekt koji zbog koronavirusa nije mogao biti održan.

– Uglavnom koristimo vrijeme da sve navježbamo, kako bi sve bilo savršeno kada se stvari vrate u normalu – kaže.
Pitali smo je i koliko je teško biti profesionalna glazbenica u ovo vrijeme, s obzirom na to da bez nastupa, gubi gotovo sav prihod.

– Mogu preživjeti jer sam pametno financijski razmišljala zadnjih deset godina svoje karijere. Ali što se tiče koncerata i nastupa, ne znam što će se dalje događati. Zapravo, nitko ne zna. U travnju, svibnju i lipnju smo dobili državne potpore, a zadnja četiri mjeseca ništa, iako se apsolutno ništa nije događalo niti ta posljednja četiri mjeseca. Ukoliko će trebati potpisati neku peticiju, bit ću tu. Trenutno nema rješenja. Najviše pati naš sektor, najviše pati umjetnost i izvođačka umjetnost – kaže Barbara.

Novi album

– Zbog koronavirusa propali su mi svi planovi vezani uz inozemstvo, a baš ih je ove godine bilo dosta u planu – kaže poznati zabočki usnoharmonikaš Tomislav Goluban (43), te pojašnjava kako se radi o otkazanim nastupima na europskim blues festivalima.
U siječnju je bio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je promovirao aktualni album “Memphis Light“ i ta mu je promocija donijela nove mogućnosti koje su uključivale ljetnu turneju po SAD-u, u minimalno šest gradova, no i to je propalo.

– Ne znam da li da plačem ili vrištim – kaže Goluban u šali.

Pitamo ga kako se snašao za vrijeme lockdowna.

– Bilo je radno. S obzirom na to da imam suradnju s tvornicom Hohner, radio sam virtualne koncerte i radionice. Oni su me i pokrenuli jer su imali dobru bazu, pa mogu reći da sam i dalje bio u doticaju s Europom upravo zahvaljujući Hohneru. Dobro je da imamo internet, bez njega bi bilo još kompliciranije. – kaže Goluban.
Zagorci još dobro pamte i jedinstveni koncert koji je sa svojim bendom krajem travnja održao na prostoru zabočke Vodospreme – bez publike, ali s prijenosom putem Facebooka.

– Prvo smo došli na ideju da se vozimo nekakvim kombijem, na prikolici i da sviramo, ali je onda taman Urban to napravio u Rijeci. Ne želeći da ispadnemo kopija, pala nam je na pamet zabočka Vodosprema. To je odlična lokacija te smo smatrali da bi se zvuk mogao lijepo spustiti do naših sugrađana. Na kraju je toliko dobro ispalo da sam, kad sam najavio koncert, čuo huk svojih sugrađana iz Zaboka. Nisam mogao vjerovati! Radio sam Facebook live, a ispalo je da je gradski live bio puno jači. Čak sam rekao da mi se čini da sviram za najviše ljudi ikada, jer je saldo Facebooka bio deset tisuća kad smo završili prijenos. A ja sam k tome cijelo vrijeme čuo ljude i iz grada i s okolnih brega. To je bilo baš lijepo. No, definitivno najljepši angažman ove godine imali smo u sklopu hvalevrijednog projekta HRT-a “Sunčana strana Prisavlja” sredinom kolovoza. Snimka koncerta je dostupna na kanalima HRT-a, a repriza je bila ovih dana na HTV-u 3. Njihova odlična ideja urodila je nizom odličnih nastupa kolega glazbenika, poštujući mjere Stožera. Zahvaljujući snimci HRT-a, uspjeli smo doprijeti do nemalog broja stanovnika Lijepe Naše. Pošto je to bio jedan od rijetkih nastupa s kompletnim bendom, i sami su članovi dali svoj maksimum pa je snimka jedna od naših boljih u zadnjih 20 godina – otkiva Goluban.
Ponosan je i na nedavno održan Zagorje Blues Etno Festival, čiji je organizator.

– Ovo je bila sedma godina održavanja, na sreću, vrlo uspješna, pošto smo festival pomaknuli iz studenoga na kraj kolovoza. Bilo je toliko dobro da ozbiljno razmišljam festival ostaviti u tom ljetnom terminu – ističe ovaj poznati usnoharmonikaš.
Trenutno, kao i ostali naši sugovornici, kaže kako nema nikakvih glazbenih aktivnosti, tu je jedino stalni angažman utorkom u Zagrebu, na takozvanom “Blues sessionu“.

– Družimo se s kolegama glazbenicima, održavamo formu, a stvaramo i nova poznanstva, pogotovo s mlađom publikom koja nas tek sad otkriva. Do sad smo bili na terasi, a unazad par tjedana se distancirano u klubu i uživamo koliko je to moguće, uz najnovije mjere koje apsolutno podržavam – kaže Goluban, te dodaje kako je u ovoj situaciji iznimno važno napraviti razliku između profesionalnih i hobi glazbenika.

– Izvođači koji uz glazbu ostvaruju stalne prihode u drugim djelatnostima, nisu profesionalni glazbenici. Volio bi da se tu napravi jasna razlika. Imam par kolega gdje su profesionalni glazbenici oba supružnika te imaju malu djecu. Oni moraju biti prioritet, a ne svrstani u istu kategoriju s ostalima. Moram pohvaliti Ministarstvo kulture i medija koji su uskočili u prvom valu korone, ali isto sam tako jako frustriran i tužan kad vidim popis glazbenika koji su zahtijevali potporu. Sjećam se da sam telefonski nazvao za jedan natječaj i pitao koji su uvjeti, želeći da prvo novac dobiju glazbenici pogođeni potresom. Na kraju se nisam ni prijavio, a kad sam vidio rezultate, srce mi je skoro puklo. Par natječaja nije imalo veze s pameću, ali mislim da su krivi i glazbenici – nema solidarnosti, svatko gleda svoj interes. Državne institucije su imale dobar plan za profesionalce, ali čini mi se da su omastili brk i oni koji nisu trebali. Nažalost, svima nam je jasno da novca u državi više nema, a čini mi se da pravi glazbeni lockdown tek stiže. Naravno, mi osjećamo da je on prisutan još od ožujka. Kultura je prva dobila po prstima i ne krivim nikoga za to. Nažalost to je tako, virus se brže širi na mjestima masovnih okupljanja – ističe naš sugovornik.
Pa ipak, s nama je podijelio i neke dobre vijesti. Krajem iduće godine u Lisinskom će proslaviti 20-tu obljetnicu glazbene karijere, a u veljači bi trebao izaći njegov novi studijski album i to prvi puta za američku izdavačku kuću. Plod je to spomenutog puta u SAD u siječnju, pa Goluban na kraju zaključuje kako ipak nije baš sve propalo u ovoj 2020. godini.