U zabočkom Dvorcu Gjalski predstavljena je najmlađa dobitnica Nagrade Gjalski u povijesti, 24-godišnja Ena Katarina Haler. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Dubravka Oraić Tolić (predsjednica), Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Božica Brkan većinom je glasova elektronskim glasanjem odlučilo da se Nagrada Ksaver Šandor Gjalski za 2020., 38. po redu, dodijeli ovoj mladoj spisateljici za njezin roman “Nadohvat” u izdanju V.B.Z.-a iz Zagreba.
500 stranica
– Nije običaj da se Nagradom Gjalski nagrađuje prva knjiga nekog pisca. Međutim, roman “Nadohvat” nedvojbeno je velik roman. Ne zbog toga što ima gotovo 500 stranica, jer se čitajući i ne primjećuje koliko je opsežan. Čini se kao da je, premda je navodno nastajao gotovo desetljeće, pisan s lakoćom i, suprotno očekivanjima iz najava, ne opterećuje višegodišnjim spoznajama iz arhivskih istraživanja te skupljenim pričama i podacima. Maestralno, kao da ih je prije toga mnogo napisala, autorica vodi priču koja je u hrvatskoj književnosti – pa i ne samo u fikciji nego i u znanstvenoj, povijesno i administrativnoj fakciji – još rijetkost. O mjestu Zrinu koje je u Drugom svjetskom ratu kao ustaško na više desetljeća doslovno izbrisano s lica zemlje i ušutkano u sjećanjima. Haler je toj obiteljskoj tragičnoj priči dala glas, ali to dojmljiviji, to zvučniji što ga nije obojila očekivano teškim bojama i gorčinom, nego je takvu priču pretvorila u antiratni iskaz, bez u nas očekivanoga i uobičajeno uvriježenoga lijevoga i(li) desnoga. Roman je u biti romansiran život autoričine bake, imenjakinje Katarine, Kate, od njezine tinejdžerske dobi do smrti, od rodnoga Zrina preko služenja u Zagrebu kod ustaškoga ministra i natrag u Kostajnicu, na Banovinu u izbjeglištvo, pa da i sami ne znaju zašto prema Dravogradu i Bleiburgu, pa natrag na Križnom putu sve do dodijeljenoga im slavonskoga sela iz kojega su protjerani folksdojčeri. Klasičan, ali inovativan. Nikako samo povijesni, kako ga najčešće opisuju. Jednostavno zanatsko majstorstvo. Iza takva spoja sadržaja i kultiviranoga stila gotovo je nestvaran mladi talent, ženski glas, koji se izdvaja i ne samo u tekućoj književnoj produkciji – stoji u obrazloženju Prosudbenog povjerenstva koje potpisuje Božica Brkan.
O svojim je dojmovima govorio Ivica Matičević, povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar.
Pametan roman
– Čovjek se naježi kad pročita roman. Dvojbe uopće nije bilo, barem za mene, čim sam pročitao tu knjigu. Čovjek bi naposlijetku pomislio da je to neko homersko pitanje, zar je moguće da tako mlada osoba napiše tako zreo, sustavan, dosljedan, pametan roman. Jer to je pametan roman. Tako je dobro dimenzioniran, sa svojom realističkom motivacijom koju presijecaju poetički i iracionalni elementi da svima toplo preporučujem taj roman jer će vas oduševiti. Lako ćete ga čitati i bit ćete sretni što netko još toliko vjeruje u književnost – rekao je Matičević.
Ena Katarina Haler je istaknula da joj nagrada puno znači, no ne zbog toga što je knjiga nastajala tijekom njenog formativnog razdoblja života, već zbog toga što joj je ovo prvi korak u svijet knjige i izdavalaštva.
– Najveći značaj mi ima to što je ovo moja prva knjiga i smatram ovo priznanjem samoj sebi. Čak i ako nemate puno iskustva i kontakata te bibliografiju iza sebe, radom i posvećenošću se može uspjeti. To mi je najdraže i zbog toga sam sretna i ponosna. Htjela bih da ta priča, ta misao, ostane vezana uz knjigu – zaključila je Haler, koja je rođena 1996. godine u Osijeku, gdje je završila prirodoslovno – matematičku gimnaziju. Trenutno živi u Zagrebu i studira Arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu te radi u jednom arhitektonskom uredu. “Nadohvat” joj je prva knjiga i prvi objavljeni tekst uopće. Roman je ove godine bio u finalu književne nagrade Tportala i u finalu za Nagradu “Fran Galović”. Osim pisanjem i projektiranjem, bavi se fotografijom, šivanjem i planinarenjem, u onoj mjeri u kojoj ovo prvo dvoje dopusti.
Inače, za Nagradu je bilo prijavljeno 50 knjiga, a u uži su izbor ušli sljedeći naslovi i autori: “Nemirnica” (Disput, Zagreb, 2019.) Mihaele Gašpar, Vošicki (Hena com, Zagreb, 2020.) Marka Gregura, “Plivač” (V.B.Z, Zagreb, 2019.) Ivice Prtenjače i “Kad su padali zidovi” (Fraktura, Zagreb, 2019.) Kristijana Vujičića.
Nagrada Gjalski, kako ju je nazvao Matičević, najvažnija je prozna nagrada u zemlji, a svečana dodjela organizira se sklopu manifestacije Dani Ksavera Šandora Gjalskog, koja će se održati u Zaboku od 19. do 24. listopada.
