27. GODINA OD TRAGIČNE SMRTI DRAŽENA PETROVIĆA

U monografiji je moja slika s Draženom, prije snimanja me zagrlio i rekao: “Što si se tako prestrašio? Opusti se”

Objavljeno: 07.06.2020. zagorjeinternational

Dražen Petrović poginuo je u prometnoj nesreći 7. lipnja 1993. godine. Dražena sam nakratko kao dječak upoznao. To je bilo 1984. godine kada je prelazio u Cibonu. Prije nekoliko godina dok sam radio u 24sata napisao sam tekst u kojem se prisjećam tog trenutku.

Na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni naši košarkaši su igrali finale protiv američkog Dream Teama. Osvojili smo srebro i mislilo se kako će Hrvatska još dugo vladati svjetskom košarkom. No onda je došao taj kobni 7. lipnja 1993. godine. Rat je već debelo uzeo maha. U osnovnu školu u Vodice sam išao pod uzbunama, a nastava je zbog pucnjave često bila prekidana ili prebačena u područnu školu u Tribunju. Tog dana vraćao sam se iz škole i nas nekoliko se zaustavilo na plaži kako bismo provjerili je li more dovoljno toplo za kupanje.

Dok smo se dogovarali kad će pasti prvi ljetni kupanac netko je dotrčao i rekao kako je čuo da je poginuo Dražen Petrović. Presjeklo me u srcu. Odmah sam počeo trčati kući. Nisam mislio da će na televiziji biti prijenosa jer su česte bile redukcije struje. A onda šok. Struja je došla iako je bila redukcija, a na televiziji su se vrtjele vijesti o njegovoj tragičnoj smrti.

U misli mi se vratila slika kada sam Dražena nakratko upoznao. Roditelji su me odvezli u Pirovac gdje je Dražen na improviziranom igralištu u centru mjesta igrao utakmicu. Ne sjećam se tko je s kim igrao jer tada još nisam krenuo ni u školu, ali se sjećam tate koji ga je tijekom zagrijavanja za utakmicu zamolio da se fotografira sa mnom. Stao sam pored Dražena i pogledao prema gore. Učinilo mi se da je visok kao toranj. Ne znam je li to zato što se djeci odrasli čine viši nego što jesu ili zato što sam već tada znao tko je i što Dražen Petrović. On me obuhvatio lijevom rukom i primijetio moju ukočenost pa mi je kratko dobacio: ‘Što si se tako prestrašio? Opusti se’.

Tata je okinuo dvije fotografije i odgledali smo utakmicu. Iskreno ne sjećam se ni rezultata, ali sjećam se Dražena koji je na malom improviziranom igralištu okupio mnoštvo ljudi koji su uz mene uživali u svakom njegovom pokretu. Kasnije je moj tata razvio fotografije i kad je Cibona, za koju je Dražen već tada igrao, gostovala u Šibeniku, jednu poklonio Draženu, a jednu koju je on i potpisao ostavio nama.

Mislili smo da je fotografiju negdje zametnuo, a onda je nakon njegove smrti objavljena monografija. Nemalo smo se iznenadili kad smo u njoj ugledali fotografiju Dražena i mene.

Još i danas često mi se vraćaju slike kratkog trenutka kada sam upoznao Dražena. Osjećam se sretnim i ponosnim što imam našu zajedničku fotografiju i što sam uživao u njegovim košarkaškim čarolijama. (Ante Ferara)

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter