Članovi Udruge "Sveta Ana" iz Lobora očajni

“Razumijete li vi u Županiji da našoj djeci terapije nisu hobi ni popodnevni izlet, već da su im to aktivnosti važne za život?“

Objavljeno: 19.05.2020. zagorjeinternational

– Tužna sam i razočarana – kaže nam Mateja Posarić, predsjednica Udruge “Sveta Ana“ za pomoć djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom Krapinsko – zagorske županije, nakon što je u ponedjeljak slučajno na internetskoj stranici KZŽ naišla na Odluku krapinsko – zagorskog župana Željka Kolara da se obustavlja Natječaj za prijavu programa i projekata udruga u području prevencije zdravlja, skrbi o mladima i ranjivim skupinama te ljudskih prava, demokratizacije i razvoja civilnoga društva u 2020. godini, donesenu 14. svibnja.

– U Udruzi se tijekom cijele godine provode terapije, svakodnevno, u punom radnom vremenu, kroz tri kabineta. Kroz cijeli period pandemije Udruga “Sveta Ana“ je provodila terapije online. Naši terapeuti su se maksimalno prilagođavali, slali materijale mailom, odrađivali telefonska savjetovanja, individualno se prilagodili svakom roditelju i djetetu, za što im je, naravno, i isplaćena plaća jer ljudi su radili. Tako da u ni jednom trenu nittko od naše djece nije bio prepušten sam sebi. Od ponedjeljka smo krenuli s individualnim terapijama u Udruzi.  Provodimo sve propisane mjere, što nam je dodatan trošak, imamo suglasnosti roditelja, baš sve nam je u skladu s uputama Nacionalnog stožera civilne zaštite. Situacija je nepovoljna za sve, jednako nas je pogodila epidemija i kod nas je bio potres. Naša djeca su ga doživjela drugačije nego ostali, velik broj njih danima nije spavao, neki su se uopće bojali leći i krenuti na spavanje. Djeci je to trauma, a osobama s teškoćama, pogotovo mentalnim, još i veća. Ali nakon epidemije, potresa i svih nedaća koje su nas sve zadesile, naša djeca su još uvijek tu. Još uvijek im treba pomoć. Njihove potrebe nisu umanjene, niti su nestale. Svi mi iz Udruge znamo koliko su terapije, uz provođenje programa rane intervencije i habilitacije za osobe s invaliditetom, bitne za održavanje fizičkog stanja naših korisnika. Sve terapije koje pružamo su besplatne, od fizikalne terapije, preko logopedskog kabineta, pa do radne terapije, radionica i raznih aktivnosti. Također je svima jako dobro poznat način financiranja udruga. Župan Kolar je donio odluku o obustavi dodjele financijskih potpora za su/financiranje programa i projekata u području prevencije zdravlja, skrbi o mladima i ranjivim skupinama te ljudskih prava i razvoja civilnog društva, bez da nas je itko o tome obavijestio. Zar nitko iz ureda župana nije imao hrabrosti nazvati, poslati mail ili nas barem na neki način obavijestiti o tome? Nije način, ni korektno, a bome ni profesionalno da takve odluke slučajno nađemo na internetu i prestravljeno čitamo jer pojma o tome ni nikakvih saznanja nismo imali. Stoga nam nikako nije jasna obustava natječaja KZŽ, kao niti to da nam nisu dane jasne informacije o stanju na terenu, a još je veće pitanje, gdje odlaze nama oduzeta sredstva, kome i za što? U periodu kad su se troškovi nagomilali i porasli, nama je Županija oduzela dodjelu sredstava koja su nam bitna za daljnji rad i pokrivanje troškova rada Udruge, a na koji smo, mogu reći, računali. Razumije li naš župan da našoj djeci terapije nisu hobi, ni popodnevni izlet, već da su im to aktivnosti koje su važne za svakodnevni život? Nije li sramota takve informacije naći slučajno na internetu? Razumiju li u Županiji da je to najranjivija skupina našeg društva, a istovremeno i najpotrebitija? Rado bih pitala župana jesu li osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju prvi kojima trebate uzeti? Njima najmanje treba? – stoji u priopćenju koji nam je poslala Mateja Posarić, a u nastavku donosimo i nekoliko komentara roditelja djece kojima pomažu članovi Udruge “Sveta Ana“.

(Majka 21-godišnjeg mladića) Moje dijete vježba od prvog dana osnutka Udruge, dva puta tjedno dolazi na fizikalne terapije. S obzirom na to da redovnim putem preko zdravstva ne možemo doći na red više od dva puta godišnje, ovisan je o Udruzi, koje da nema, ne znam u kakvom stanju bi bio danas. S obzirom na ovu ugrozu, dva i pol mjeseca koliko nije pohađao terapije, izrazito je vidljiv pomak unazad u fizičkom, psihičkom, emotivnom i socijalnom aspektu. Zar gospodin župan nema ni na čemu drugom uštedjeti?

(Majka trogodišnje djevojčice) Pohađamo logopedski kabinet i radnu terapiju jednom tjedno. U ovom periodu pandemije, nešto više od dva mjeseca koliko nismo odlazili u Udrugu, vidljive su promjene na mojoj djevojčici, jednostavno nazaduje. Pitala bih gospodina župana, pokriva li uopće iznos koji je trebao ići našoj Udruzi, jednu njegovu poslovnu večeru? Neka je se odrekne.

(Majka četverogodišnjeg dječaka) Moj dječak je autist. Redovito pohađamo sve kabinete i sve terapije, od logopedskog kabineta, radne i fizikalne terapije. Život bez Udruge nam je nezamisliv, jer redovnim putem naručivanja i terminima koje možemo dobiti ne bismo ništa napravili, pričamo o eventualno tri puta na godinu po dva tjedna terapija koje možemo dobiti u specijalnoj ustanovi. Nezamislivo mi je da netko uzima djeci koja imaju najveće potrebe i ovisni su o nama roditeljima. Pitala bih župana bi li uzeo mogućnost provođenja terapija i svom djetetu da je dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom, kao i bilo kojim drugim poremećajem?

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba

Prijavite se na naš newsletter