Ako na ulicama susrećete sve više i više Zagorki svih generacija koje na ramenu nose pomalo neobične okrugle torbice zanimljivih uzoraka, budite sigurni da su posjetile radionicu mlade Jasmine Šivalec iz Prosenika Gubaševskog, koja se već gotovo tri godine bavi šivanjem i uspješno gradi svoj brend Shiva.J. Čini se kako je prezime ovoj 32-godišnjakinji na neki način odredilo sudbinu, iako se nitko u njezinoj obitelji do sada nije bavio ovim poslom. Inače, Jasmina je završila Strukovno i umjetničko učilište Zabok, koje je bilo odlična podloga za upisivanje Tekstilno – tehnološkog fakulteta u Zagrebu, gdje je i diplomirala Dizajn tekstila. A kako je krenula u pokretanje vlastitog posla i što bi sve još moglo proizaći iz njezine radionice, otkrila nam je u intervjuu.
Kada se u tebi probudila želja da se baviš šivanjem?
Još u osnovnoj školi sam se počela baviti kreativnim radom, pa tako i šivanjem. U početku je to bilo više rezanje i lijepljenje materijala, ručno šivanje te pokušaj vezenja. Kad je došlo vrijeme odlučivanja o upisu u srednju školu, izbor je nedvojbeno pao na Strukovno i umjetničko učilište Zabok (današnja Srednja škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok), te se nisam prijavila ni za jednu drugu školu.
Kada si i kako naučila šivati? Je li se možda netko u tvojoj obitelji bavio time?
Kao što sam gore navela, počeci šivanja krenuli su još u osnovnoj školi, no pravu tehniku šivanja u teoriji i praksi stekla sam u srednjoj školi. Jednom tjedno period od četiri školska sata prakse bila su dovoljna da usvojim osnove i tehnike šivanja. Kasnije, što sam više šivala, više sam istraživala i produbljivala svoje znanje. U mojoj obitelji se nitko nije bavio šivanjem.
Kada si odlučila pokrenuti vlastiti brend?
Vlastiti brend sam odlučila pokrenuti 2017. godine, nakon završetka jednogodišnjeg stručnog osposobljavanja, radeći godinu dana u jednom zagrebačkom butiku. Nakon što nisam mogla pronaći posao u struci, potaknuta obitelji i prijateljima, odlučila sam se okušati u pokretanju vlastitog posla.
Je li bilo teško pokrenuti vlastiti posao?
Svaki početak je težak, pun nesigurnosti i informiranja. To je borba s probijanjem na tržište, reklamom, težnjom da te potencijalni kupci zamijete. Najprije sam otvorila Domaću radinost, da ispitam tržište i potražnju te da vidim kako ljudi reagiraju na moje proizvode. Svaki novi potez je rizik, pa tako i ova moja odluka da krenem sa svojim poslom. Svaki mjesec je drugačiji, jedan je bolji, drugi malo manje dobar, no iz svega se može izvući dobra pouka. 2019. godina je započela jako dobro, pa sam motivirana i ohrabrena predala zahtjev za poticaj i otvorila obrt Shiva.J. Uz pomoć novih šivaćih strojeva, profesionalne pomoćne opreme i funkcionalnijeg radnog prostora, izrada je postala puno jednostavnija i brža.
Zašto okrugle torbice, odakle ideja?
Prvu okruglu torbu izradila sam za kolegij na fakultetu 2014. godine. Tema je bila izraditi svoj uzorak (dizajn) tekstila i model torbe. Osmišljavajući uzorak, ubacila sam jedan svoj kolaž, tj. ilustraciju. Torba je bila izložena u studenome 2014. u Odjelu za dizajn, Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore u sklopu Modnog ormara. Tada mi nije bilo ni na kraj pameti da će mi to biti posao u ne tako dalekoj budućnosti. Izrađivala sam razne rukotvorine, modni nakit, božićne ukrase, oslikavala staklenke, ali brzo bih se toga zasitila. Dok jednog dana nisam probala napraviti još jednu okruglu torbu i odlučila da sam se u tome nekako najviše našla.
Je li prodaja odmah krenula? Kako se oglašavaš?
U početku je trebalo vremena da me ljudi prepoznaju i vide što i kako radim. Prvo je taj krug ljudi bio manji, no s vremenom se on širio, a širi se i dalje. Tako da je u početku Domaće radinosti, usudim se reći, bilo malo klimavo. Sad kad vidim svoju torbu na ulici, dućanu, ili više svojih torbi na jednom društvenom događanju, ponosna sam i znam da radim upravo ono za što sam stvorena.
Koliko ti je vremena potrebno za izradu jedne torbice? Od kojeg se materijala one izrađuju?
U početku mi je za izradu jedne torbe trebalo do dva ili tri dana. Danas mi za izradu torbe najjednostavnijeg modela treba otprilike četiri sata, uključujući pripremu i šivanje. Brzina izrade ovisi, dakle, i o modelu torbe. Ako se torba sastoji od više ploha i boja, onda i izrada traje duže. Pošto izrađujem modele različitih krojeva, izrada vremenski uvelike ovisi o tome.
Sjećaš li se neke posebno zahtjevne torbice koju si izrađivala?
Najviše vremena mi je trebalo za izradu torbi s ručnim vezom. Sada radim strojni vez, no ako izrađujem neki motiv veza po želji klijenta, vez je najprije potrebno napraviti u programu na računalu, a zatim strojno izvesti na eko kožu, s kojom najviše radim. Također, mnogo vremena mi oduzima izrada modela torbi koje ne radim svakodnevno, nego po narudžbi (npr. torbe drugih oblika i veličina). Imala sam dosta zahtjevnih narudžbi, tako da ne mogu izdvojiti samo jednu, ali svaka takva narudžba mi je izazov.
Jesi li neku svoju torbu prodala poznatoj osobi?
Mogu reći da sam imale poznate klijentice iz Zagorja, ali ću zadržati za sebe imena. Ako ih sretnete negdje s mojom torbom, znat ćete.
Kolika je cijena?
Cijena okruglih torbica kreće se od 300 do 500 kuna, a ovisi o dimenziji, vezu, kroju, kompliciranosti izvedbe itd. Uz okrugle torbice, radim i neke druge modele, koji su manje, izvedbom jednostavnije, a time i jeftinije (torbica oko struka, make-up torbica).
Kupuju li tvoje proizvode više Zagorke ili žene iz drugih krajeva Hrvatske?
Torbice prodajem po cijeloj Hrvatskoj, tako da mogu reći da je izjednačeno. Društvene mreže preko kojih se reklamiram omogućuju mi komunikaciju sa svim dijelovima Hrvatske, a slala sam i u inozemstvo. Kako vrijeme prolazi, ima sve više upita i narudžbi. Moram samo nadodati da uz žene, ima i muškaraca koji kupuju moje torbe.
Kakve su reakcije kupaca?
Reakcije su pozitivne te me uvijek razvesele povratne informacije nakon preuzimanja torbe. Najčešća reakcija ja da torba uživo izgleda još ljepše i da je vrlo prostrana i praktična. Trudim se kod svake izrade, tako da mi puno znači pozitivan osvrt na proizvod i izradu.
Kako izgleda tvoj radni dan? Je li teško biti obrtnica?
Svaki radni dan je drugačiji i sviđa mi se takva dinamika posla. Posao uključuje komunikaciju s klijentima, papirologiju, vođenje svoje stranice na društvenim mrežama, nabavu materijala, i zadnje, no ne manje bitno, pripremu i izradu torbi. Organizirala sam se na način da početkom tjedna (ponedjeljak/utorak) većinom izrađujem samo pripreme za torbe (krojenje, fiksiranje, podstava), a ostatak tjedna posvetim šivanju. Pošto sam kratko u obrtničkim vodama, mogu reći da je svaki dan izazov uz borbu za svakog klijenta, ali pozitivna je stvar to što si sama mogu organizirati dan i sama sam svoj šef.
Planiraš li proširenje asortimana i možda neka zapošljavanja?
Postoji još puno ideja, tako da mi je svakako želja s vremenom proširiti asortiman. Zbog količine posla i manjka vremena, ne stignem posvetiti vremena osmišljavanju novih proizvoda onoliko koliko bih htjela. Ako će se posao nastaviti ovako razvijati, sigurno ću razmisliti o zaposlenju još jedne osobe.
Što bi savjetovala mladima koji bi voljeli pokrenuti vlastiti posao?
Kod pokretanja posla uvijek postoji rizik i strah, ali ako imate dobar plan i ideju, treba se ohrabriti i krenuti. Naravno, treba vremena da se sve pokrene i da tržište prepozna proizvod. Zasigurno će doći i krize, kad poželiš odustati od svega, no to je samo loš dan, nakon kojeg postaneš jači. Treba biti uporan i vjerovati u sebe i ono što radiš.
