Fašničko vrijeme veseli i mlado i staro, iako se čini da je s godinama sve manje onih koji su voljni obući maštovite kostime, izaći na ulicu i zabavljati sebe i druge pretvarajući se na jedan dan da su netko drugi.
Istovremeno, ima i onih koji u tome toliko uživaju da su maskiranje pretvorili u svojevrsni “sezonski hobi”. O Andriji Jagečiću na našem ste portalu i u digitalnim novinama mogli čitati već više puta, a priče s njegovih putovanja uvijek su uzbudljive i pune doživljaja. Ovaj 33-godišnji alpinist iz Oroslavja već je osvojio najviše i najopasnije vrhove svijeta, no, zasigurno niste znali da iz godine u godinu osvaja i vrijedne nagrade na natjecanjima za najbolju masku. Možda ste ga čak i susreli na nekom od fašničkih partyja u zagorskim noćnim klubovima, no, niste ga mogli prepoznati jer svoj identitet uvijek vješto skriva.
Pa ipak, za Zagorje International odlučio je progovoriti o svom neobičnom hobiju i otkriti nam odakle strast prema tom obliku zabave.
– Vrijeme karnevala meni predstavlja jedno od najzabavnijih razdoblja u godini, a i dobar je podsjetnik da nikad nije kasno za probuditi dijete u sebi. Kao dijete volio sam tu tradiciju. Maskiran bih s prijateljima išao od kuće do kuće, s namjerom da se zabavim i napravim neki performans pred tuđim vratima. Uvijek bi nas radosno dočekali i punili nam košare krafnama, jajima, pa i novcem, kojeg je znalo biti podosta. Zarada je ovisila o našem umijeću i plesu, koji smo uvježbali dan prije, da budemo spremni i oduševimo druge. Svatko je imao svoju točku koju je morao izvesti, tako da vjerujem da nitko od susjeda nije ostao ravnodušan. Na kraju dana nestrpljivo bi se vraćali kući i dijelili međusobno sve ono što smo taj dan dobili od susjeda duž cijele ulice. Nerijetko se znalo dogoditi i da smo bježali od starijih delinkvenata koji su nam htjeli uzeti ono što je bilo u košari. Te noći za nas nije bilo spavanja do kasno jer bi na ulici prepričavali anegdote s naših “slavnih pohoda”, naravno, uz krafne koje su bile neizostavne, iako moram priznati da su kod kuće uvijek bile najbolje. Nažalost, imam osjećaj da je takav oblik obilježavanja fašnika danas običaj koji polako izumire – kaže nam Andrija, koji je u tom običaju uživao do srednje škole, a onda je prošlo podosta vremena prije nego što ga je ponovno preplavilo fašničko ludilo, no, ovog puta na nešto drugačiji način.
Bijela maska
– Sve više birceva i disco klubova počelo je organizirati karnevalske zabave s nagradama za naj maske. Propuštao sam te zabave godinu za godinom, dok se jednom nisam zapitao kako bi bilo da i ja iskoristim priliku, postanem netko drugi na jednu noć, a pritom možda i osvojim nagradu? Nije mi trebalo dugo da odaberem svoju temu – maskirat ću se u najpoznatije filmske likove, ali ne bilo kakve. Kao strastveni filmofil, između ostaloga, oduvijek sam volio horore. Istina, kao klinca noćima su me plašile i iz sna budile te scene, a sada sam na neki način imao priliku suočiti se time. Imao sam neke favorite u glavi, no najprije mi je trebala neka proba, i to solo. Zvuči ludo i smiješno, ali otpustio sam kočnice i rekao sam si: “Ajmo se zabaviti pod krinkom, pa kako bude, bit će.”
Tako sam, sjećam se, prije šest ili sedam godina, našao neku staru torbicu, nabavio malo šminke i kupio cool periku. S nalakiranim noktima obukao sam se u ženu i samopouzdano u štiklama otišao pokupiti nagradu. Uklopio sam se u ekipu, zabavljao se i opijao kao nekakva drolja, hahaha. Te noći bio sam Andrijana Jolie.
Saznao sam da će u pola noći proglašavati pobjednika, najbolju šminku ili masku, stoga sam se gurao bliže pozornici da me vide i zapamte. Trud se isplatio i osvojio sam drugu nagradu, koja je uključivala 400 kuna te bocu Jegera. Naravno, ne moram ni spomenuti da sam bocu sredio te noći s prijateljima, no, najbolja je stvar bila ta da nisu znali koji to “komad” pije s njima. Tek sam se na kraju fešte otkrio, a oni su ostali u čudu – kaže naš sugovornik, koji im nije želio otkriti gdje i u kojem kostimu će ga moći susresti iduće godine.
A iduće godine bilo je pravo vrijeme da svoj maskirani pohod podigne na višu razinu. Bilo je to više od same šminke, pa se Andrija, kao veliki zaljubljenik u knjige, glazbu i film, u potpunosti uživio u svoj lik.
– Sjetio sam se jednog fenomenalnog, ali i gadnog horora koji me zaintrigirao. Radilo se o “Slagalici strave (SAW)” i bilo je jasno da ću biti glavni negativac iz filma. Svima je bio poznat taj film, ali ga i mnogi nisu mogli pogledati do kraja. Maska je bila strašna, kao i taj filmski lik koji je postavljao zamke i ubijao na grozan način one koji nisu cijenili svoj život. Sjećam se jedne anegdote iz kafića, kad sam tako maskiran išao prema toaletu, a prilikom ulaska, ondje sam zatekao skupinu pripitih i pomalo razuzdanih djevojaka. Nisu prošle ni dvije sekunde, a one su počele vrištati iz petnih žila. Neke od njih bile su stvarno prestravljene maskom iz filma. No, situacija se ubrzo smirila, one su se smijale same sebi i nastavili smo sa zabavom. Mnogo ljudi ondje željelo se fotografirati sa mnom i trokolicom s kojom sam došao. I te sam večeri osvojio drugu nagradu.
Nakon toga na red je došao još jedan psihopat, ovog puta iz filma “Noć vještica (Halloween)”. Riječ je o Michaelu Myersu, poremećenom ubojici koji kreće u osvetnički pohod u Noći vještica i ubija sve od reda.
– Dok sam gledao taj film, u sjećanje mi se urezao izgled bijele maske bez osjećaja. Bila je tako hladna i strašna. Mislio sam si da bih mogao opet prestraviti neke. Masku i lažni kuhinjski nož kupio sam preko interneta, a plavi kombinezon kao što je onaj u filmu imao sam kod kuće. Skinuo sam kretnje lika iz filma i ponovno pokupio drugu nagradu – otkriva nam Andrija, koji je već iduće godine postao poznati filmski lik koji lovi svoje žrtve u snovima – Freddy Krueger.
– Kao klinac gledao sam “Stravu u ulici Brijestova” i noćima nisam spavao od tih scena. U filmu, Freddy je lovio ljudi u njihovim snovima, a kada bi bili ulovljeni, postajali bi žrtve i u stvarnosti. Moram reći da sam te noći jako mirno spavao, nakon što sam se suočio s likom i odnio prvu nagradu – kaže naš sugovornik sa smiješkom.
Jim Carrey
Na red je došao i film “Hellraiser”, točnije, Pinhead, horor lik koji po svoje žrtve dolazi iz pakla.
I tu mu je pripala prva nagrada, međutim, sada je već počeo razmišljati o tome kako zaštititi svoju anonimnost. Mijenjao je lokacije gdje su se odvijale kostimirane zabave i dijelile nagrade, ali su ga već polako počeli prepoznavati jer su znali da će se pojaviti s najstrašnijom maskom. Stoga je odlučio promijeniti taktiku.
– Izbor je pao na glavnog šaljivca iz filma “Maska”, kojeg je utjelovio legendarni komičar Jim Carrey. Ovog mi je puta trebalo malo više vremena da se pripremim za taj performans. Trebao mi je točno takav kostim iz filma, da mogu dočarati lika i da ispadne kako treba. Pogledao sam film, zapamtio i uvježbao njegove pokrete te naručio i izradio sve potrebno. Većinom sam bio na podiju te ludovao da se istaknem s tim žutim kostimom i šeširom. Maska je osvojila prvu nagradu u pojedinačnoj kategoriji. Konkurencija mi nije bila ni blizu. Naravno, na kraju su se svi željeli fotografirati s poznatim šaljivcem, nagovarajući me da skinem masku. Nisam se dao jer se ta zelena maska, kao što je poznato u filmu, ne može skinuti samo tako – kaže Andrija.
Svima poznata saga “Star Wars” jedan mu je od dražih znanstveno – fantastičnih filmova, pa je prikazao i jednog od glavnih likova tamne strane.
– Riječ je o vrhunskom Sithu i meni najdražem liku, Darthu Maulu. Lik iz filma me fascinirao svojom brzinom, agilnošću te svojom pojavom i fizičkom spremom. Iskreno, bio sam malo razočaran kako je završio i bio ubijen na kraju filma, jer ga nisam mogao gledati u sljedećim nastavcima. Bio mi je najbolji lik tijekom cijele sage. Kupio sam tako službenu masku, plašt, remen i dvostruki crveni mač sa svjetlosnim efektima. Čizme sam imao kod kuće, kao i ponešto šminke koja je ostala od prošlih maškara. Uvježbao sam pokrete mačem gledajući film, koji, moram priznati, nisu bili nimalo laki. Tako je i te godine prva nagrada otišla na tamnu stranu, odnosno, završila u mojim rukama – kaže naš sugovornik, otkrivši nam tako samo neke od najboljih kostima koje je nosio tijekom ovih godina.
– Najbolje licencirane maske, kostime i popratne odgovarajuće rekvizite za svaki sam lik naručivao preko interneta. Bilo je slučajeva kad sam dao materijal svojoj krojačici, koja mi je kostim sašila po mjeri, samo da što bolje utjelovim lik. Glavne nagrade kretale su se uglavnom između 700 i 1000 kuna, no, meni ionako nikad nije bio prioritet novac, već dobar provod. Na kraju krajeva, to je ono što se pamti zauvijek. Nova maska i kostim su već spremni za novu avanturu. Vidimo se na sljedećim maškarama, možda me i prepoznate u novom liku – zaključuje Andrija Jagečić.