PRIČA O ZAGORSKIM MLINCIMA: Posjetili smo obitelj Gorički iz Jertovca, prve proizvođače mlinaca na području KZŽ, koji su nam otkrili kada su se i zašto zaljubili u namirnicu koja je lani dobila oznaku zemljopisnog podrijetla na razini EU

BAKE IPAK ZNAJU NAJBOLJE: Nema mlinaca bez race ili purice, a morate paziti i da ih previše ne “pofurite”, da vam ne ispadnu “gnjecasti”

Objavljeno: 26.01.2020. Jelena Jazbec

Zagorski su mlinci neizostavna namirnica na blagdanskom stolu Zagoraca, kao i jedan od “aduta” u turističkoj promociji “Bajke na dlanu” jer tko još nije čuo za zagorsku puricu s mlincima?
Na području Krapinsko – zagorske županije postoje četiri certificirana proizvođača zagorskih mlinaca, a jedan od njih je obitelj Gorički iz Jertovca u općini Konjščina, u kojoj se tradicija mlinarskog obrta proteže unazad četiri generacije. Proizvodnju mlinaca započeli su 1992. godine 60-godišnja Mirjana i 65-godišnji Zdravko Gorički, što znači da se proizvodnjom zagorskih mlinaca bave već punih 28 godina.

FOTO: screenshot Spar Hrvatska
FOTO: screenshot Spar Hrvatska

Kako godine odmiču, oni uzde upravljanja Mlinom Jertovec polako prepuštaju svojim potomcima, dvojici sinova, a u Jertovcu nas je ugostila direktorica obrta, snaha Ivana Gorički (36).
– Dakle, obitelj Gorički se dugi niz godina bavila mlinarskim obrtom, a onda im se u jednom trenutku dogodio višak brašna. Znate kako je to bilo nekad, prije više od 30 godina, kada su ljudi svoju pšenicu nosili na mjerenje u mlinove. Tako su oni iz tog viška počeli proizvoditi mlince i mogu s ponosom istaknuti da je naša obitelj prva koja je počela proizvoditi mlince na ovom području. Svi su ostali došli kasnije i zapravo članove naše obitelji u njihovom prvom proizvodnom prostoru gledali kak’ se to dela, pa su onda i oni odlučili krenuti u to, s obzirom na to da se radi o vrlo jednostavnom tehnološkom procesu. Onako kako mlince radite kod kuće, tako vam otprilike izgleda i ta veća proizvodnja, a jedini stroj u cijeloj toj priči je miješalica. U to je vrijeme jedini jači trgovački centar bio je jedan u Sesvetama i to je bio jedini lanac u koji su svekar i svekrva mogli plasirati mlince. Zanimljivo je da su do recepture da mlinci ne poprime plijesan i ne pokvare se prilikom dužeg stajanja, dolazili čak tri godine, metodom pokušaja i ponavljanja. To su bile muke, a oni su bili toliko dobri da su sve i svakoga puštali u proizvodni pogon, pa je onda konkurencija vrlo lako mogla “posuditi” naš recept – otkrila nam je Ivana, koja se za proizvodnju mlinaca zainteresirala udajom i dolaskom u obitelj Gorički. Nakon trudnoće, kaže, mogla je odabrati hoće li se, kao ekonomistica, vratiti na posao u grad Zagreb, gdje je do tada radila, ili ću preuzeti ovaj posao.

Stotinjak tona

– Nisam požalila. Svi smo fakultetski obrazovani, mogli smo potražiti posao negdje drugdje, ali smo odlučili nastaviti obiteljsku proizvodnju i ostati kod kuće. Ovime se, uz mene i mog supruga, bavi i moj šogor, dakle, suprugov brat. Radimo i borimo se. Naravno, i ovaj obiteljski posao, baš kao i svaki drugi, nosi svoje izazove. Vi s članovima svoje obitelji zajedno ručate, spavate, dišete i još i radite, tako da to treba znati izbalansirati, pogotovo kada se pojave oprečna mišljenja – iskrena je Ivana, a nas je zanimalo i bi li voljela da njezina djeca krenu putem roditelja, bake i djeda.

FOTO: screenshot Spar Hrvatska
FOTO: screenshot Spar Hrvatska

– Suprug i ja imamo dva sina, a šogor ima troje djece, no, klinci su još relativno mladi i teško je znati čime će se oni baviti u budućnosti. Mi bismo voljeli da nastave ovaj posao, ali ne možemo ih prisiliti. Ja znam da ću se ovime baviti dok god budem mogla, ali što će moja djeca odlučiti, ne znam – kaže.
U proizvodnji imaju sedmero zaposlenih, koji godišnje proizvedu stotinjak tona zagorskih mlinaca te ih pakiraju u različite robne marke. Najviše brige, baš kao i drugim obrtnicima, zadaje im radna snaga u budućnosti. Kod njih su uglavnom zaposlene žene koje se ovime već bave dugi niz godina, a pitanje je hoće li mladi u budućnosti željeti raditi taj posao.
Što se tiče proizvodnje mlinaca, Ivana kaže kako tu nema neke prevelike mudrosti.
– Stave se brašno, sol i voda u miješalicu, koja to izmijesi. Od te velike mase naprave se kuglice koje moraju odstajati oko pola sata. Nakon toga se tijesto razvuče  te se stavi na velika platna, gdje se rastegne ručno, izreže nožem na manje komade i stavi na peći gdje se suši i peče. Kao se osuši, trga se na manje komade, složi na kolica gdje se mlinci suše i idućeg se dana pakiraju. To je ispravna formula kako da se mlinci ne pokvare – kaže naša sugovornica.

FOTO: screenshot Spar Hrvatska
FOTO: screenshot Spar Hrvatska

Pa ipak, koliko god sve to zvuči jednostavno, za pripremu dobrih zagorskih mlinaca treba imati ono nešto, pa Ivana sa smiješkom kaže da ni njoj ne uspiju uvijek onako kako bi to željela. A jedu ih, kaže, barem jednom u dva tjedna.
– Klinci mi znaju reći: “Mama, pa kak’ si to složila? Niš’ ne valjaju, nisu ko bakini.” Očito baka, kao i sve druge bake, ima u sebi onaj štih. Bake uvijek kuhaju bolje od mama. Mlinci su nezgodni. Možete ih previše “pofuriti”, možete ih napraviti “gnjecaste”… Namirnica je vrlo jednostavna, ali je treba znati složiti. Meso ili prepečeš ili ne ispečeš dovoljno, ali za mlince baš treba puno vježbati da bi ispali dobri – otkriva direktorica Mlina Jertovec.
S obzirom na to da se radi o jelu koje je dio zagorske tradicije, logično je da su mu naklonjeni uglavnom oni stariji.
– Mlinci su specifična namirnica koja obitelji u ovom našem podneblju okuplja za blagdane. Rijetko tko u Zagorju može zamisliti Božić bez mlinaca. Smatram da se za dobru robu uvijek čuje, mi nismo od jučer, naše nas mušterije znaju i kupuju naše mlince. Nemamo maloprodaju, već surađujemo s trgovačkim lancima, to je priča koja traje već oko 17 godina – otkriva Ivana.

Broje kalorije

Inače, od lipnja 2019. godine zagorski su mlinci novi, 23. po redu hrvatski proizvod upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
Zemljopisno područje proizvodnje zagorskih mlinaca obuhvaća područje Hrvatskog zagorja, odnosno cijelo područje Krapinsko – zagorske županije, cijelo područje Varaždinske županije i rubne dijelove Zagrebačke županije koji graniče s Krapinsko – zagorskom i Varaždinskom županijom. Mlinci se jedu i u nekim pograničnim dijelovima Slovenije.
– Iako smo sretni zbog ove oznake, i dalje tvrdim da je teško mlince promovirati na razini Europske unije. Ljudi jednostavno ne znaju što je to, nije to univerzalni proizvod poput čokolade, koja se izvadi iz omota i jede. Mlince najprije treba pripremiti, da bi se mogli konzumirati. Da, možete ih jesti iz vrećice ko čips, ali to nije njihova prvotna namjena. Jednom smo prilikom imali inozemne goste koji su se čudom čudili kako mi te mlince polijevamo masnoćom od pečene patke ili pure. Oni svi broje kalorije, do te mjere da to nisu htjeli jesti. Jednostavno, svi smo različiti i teško je onda takvim ljudima promovirati proizvod koji je namijenjen baš tome da se jede uz patku ili puru. S čime će oni taj proizvod začiniti? – pita se Ivana, a to je i razlog, dodaje, zašto se zagorski mlinci teško mogu probiti na inozemno tržište.
– Za izvoz, unatoč trudu, ja nisam našla nikakav kanal. Možda bi postojala mogućnost izvoza mlinaca u Irsku, gdje je iselilo mnogo Hrvata, ali tko bi to vozio tamo? Naš je proizvod volumenski velik, a vrijednosno mali, tako da baš nema računice – ističe.
Što se tiče mlinaca, Ivana njihovu najveću prednost vidi u tome što u njima nema aditiva i to je ono što bi možda moglo zainteresirati čovjeka 21. stoljeća, koji se trudi živjeti što zdravije i konzumirati prirodne namirnice.
Sve u svemu, iako je budućnost zagorskih mlinaca neizvjesna, entuzijastični proizvođači, a među njima je i obitelj Gorički, se ne daju te vjeruju da će Europa naposlijetku prepoznati vrijednost zagorske kuhinje i zaljubiti se u nju, jer zaista imamo što ponuditi.
– Tržište ne pruža nikakvu sigurnost, veliki lanci uvijek uvjetuju manju cijenu, a sve je otišlo gore – i cijena energenata, i sirovina, i radne snage. Dakle, sve je to konstantna borba, ali mi se ne damo. Samo da je zdravlja, sve ostalo, kako bude, bit će – zaključuje Ivana Gorički.

Najnovije po kategorijama

Objavljeno u isto vrijeme

Pročitajte više s našeg weba