“Red, rad i disciplina“, riječi su to koje je Antonela Cesarec (13) iz Oroslavja izgovorila još kao malena djevojčica, na zaprepaštenje sviju, kada je ušla u sportsku dvoranu. Pa iako bi se moglo pretpostaviti kako tada ni ona sam nije znala što to zapravo znači, njeni odlični rezultati koje od tog dana niže, govore kako je njoj već tada bilo itekako jasno što je potrebno za uspjeh. Antonela je danas uspješna kickboxašica koja iza sebe ima brojna natjecanja s kojih se redovito vraća s medaljama oko vrata, a njoj je, kako kaže, ipak najdraži pehar kojeg je ove godine osvojila na Europskom kickboxing prvenstvu u mađarskom gradu Gyoru.
– Na prvom natjecanju sudjelovala sam kad sam imala svega četiri godine, bilo je to u Zaboku i bila je to moja prva srebrna medalja. Od tada sam se često penjala na postolja pa sam tako, između ostaloga, i tri puta bila prvakinja države u kategoriji mlađih kadeta, a pretprošle sam godine na Svjetskom kickboxing prvenstvu održanom u Italiji kao članica hrvatske reprezentacije, u disciplini point fighting osvojila srebro. Iako je titula viceprvakinje svijeta moja najjača titula, meni je ipak najdraži nastup na Europskom prvenstvu u Gyoru, gdje sam bez ijednog poraza osvojila zlato, postala europska prvakinja i dobila pehar – govori nam uzbuđeno Antonela, inače članica Kickboxing kluba Krapina.
Iako joj je tek 13 godina, kickboxingom se aktivno bavi već deset godina, a od prvog dana uz nju je njezin trener i otac Ivan Cesarec. Na pitanje ima li dana kada ne trenira, odlučno nam odgovara da takvih dana nema.

Prvi koraci na parketu

– Počela sam trenirati s tri godine. Naime, moji roditelji su oboje sportaši, tata mi je i trener, a majka je također bila europska prvakinja u kickboxingu, tako da bih mogla reći kako sam prve korake napravila na parketu sportske dvorane. A kad sam počela trenirati, jednostavno sam se zaljubila u taj sport i to me drži još i danas. Svaki dan barem pola sata odvojim za trening, a najčešće to ipak bude trening od sat – dva – govori nam Antonela, koja ide u sedmi razred osnovne škole te dodaje kako upravo zbog škole često ne stigne na trening u dvoranu, ali ga zato odradi doma.
– Budući da ima veliku volju, sredili smo joj doma na tavanu prostor od 65 kvadrata gdje može kvalitetno odraditi trening. Tako ona svaki dan nakon škole dođe doma, pojede, ode napraviti zadaću i kad joj je dosta svega, popne se na tavan i krene vježbati. Najviše od svega me veseli kad vidim da ona taj sport zaista voli i nikada je nije trebalo tjerati da trenira. Uostalom, to se vidi i na njenim rezultatima, jer čovjek može biti jedino uspješan u onome što zaista voli, a kod nje je to tako. Nikada joj nisam rekao da mora pobijediti, nego da pokaže što zna, da pokaže svoje umijeće – rekao nam je Ivan Cesarec, Antonelin trener i otac, koji joj je najveća podrška, dodajući kako mu je najvažnije da je ona zadovoljna.
A da je tome tako, potvrđuje i sama Antonela, govoreći kako joj sve u vezi kickboxinga, od treninga do natjecanje, dođe kao igra, zabava, odnosno, kako nam je rekla, “čisti užitak“.
– U početku sam znala imati tremu kada bih stala nasuprot protivnika, međutim, sada to više nije tako, već sam se navikla. Dok moj tata zna imati tremu i tjedan dana prije nastupa – kaže sa smiješkom ova mlada sportašica, koju smo pitali i kako se nosi s porazima, odnosno, pobjedama.
– Normalno da nije lijep osjećaj kada izgubim, budem tužna, a znalo je biti i suza, kao recimo na Svjetskom prvenstvu pretprošle godine, kada mi je prvo mjesto pobjeglo za dlaku. Oduzeta su mi dva poena zbog toga što nisam imala oznaku grba na uniformi i zbog kašnjenja i, nažalost, bila su to presudna dva poena koja su me koštala pobjede. Ali zato je nakon pobjede osjećaj neopisiv, a adrenalin je na maksimumu – ispričala nam je naša sugovornica, a na pitanje je li ikada doživjela neki teži udarac od protivnice, rekla nam je kako nije.


Obvezna oprema

– To je tako, zahvaljujući tome što sam ja ta koja ih dijeli. A tu je i obvezna oprema koja podrazumijeva štitnike za noge, kostobrane, suspenzor za genitalije, kacigu i gumu za zube, tako da smo dobro zaštićeni od udaraca, a samim time i ozljeda – ispričala nam je Antonela.
Otkrila nam je isto tako kako je jedno vrijeme pjevala u crkvenom zboru te plesala u kulturno – umjetničkom društvu, a okušala se i u nekim drugim sportovima, kao što su skijanje, rukomet i košarka.
– Sve su to lijepi sportovi, ali kickboxing mi je ipak najdraži i to je ono čime se želim nastaviti baviti. Naravno, što se tiče obrazovanja, i to bih htjela povezati sa sportom pa mi je tako želja postati učiteljicom tjelesnog – kazala nam je Antonela, pred kojom su već nova natjecanja kojima se veseli, pa je tako prvi na redu Europski kup u Italiji i nakon toga u Karlovcu.
– Očekuju nas dva velika turnira, a zahvaljujući svakodnevnim treninzima, Antonela je spremna – uvjerava nas onaj koji to najbolje zna, njezin trener Ivan Cesarec, a na nama je da mu vjerujemo i poželimo Antoneli sreću i još pokoju medalju oko vrata.