Vrhunski nogometni treneri koji nižu uspjehe sa svojim klubovima ili reprezentacijama gotovo su svakodnevna tema svih sportskih rubrika, dok se istovremeno o uspješnim trenericama govori jako malo, a isto tako ulažu mnogo talenta, truda i rada. Jedna od njih je i Stella Gotal iz Ivanca, najmlađa izbornica reprezentacije u Europi. Ima 26 godina, magistra je kineziologije i nositeljica UEFA A licence. Trenutno je trenerica u Ženskom nogometnom klubu Lepoglava, koji se natječe u prvo Hrvatskoj nogometnoj ligi za žene, instruktorica Regije sjever za ženski nogomet i izbornica ženske nogometne reprezentacije do 17 godina. S ovom smo mladom trenericom koja postiže respektabilne rezultate razgovarali o nogometu, trenerskoj karijeri, kako je doživljavaju kao trenericu, a otkrila nam je i gdje se vidi u budućnosti.

Kako to da ste se odlučili za nogomet, što je presudilo i koliko ste ga dugo trenirali?

Nogomet je moja ljubav od kad znam za sebe, no u Ivancu nije postojao ženski nogometni klub, a roditelji mi nisu dozvolili da treniram s dečkima, pa sam trenirala razne druge sportove – tenis, karate i rukomet najduže, čak osam godina. Kad sam krenula u srednju školu, sprijateljila sam se s curom koja je trenirala nogomet u Lepoglavi te me potaknula da ga krenem trenirati i ja.

Kako ste onda uopće odlučili biti trenerica?

Od petog razreda osnovne škole znala sam da želim biti učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture, a u srednjoj školi odlučila sam da uz to želim biti i nogometna trenerica. Ponavljam, oduvijek sam bila zaluđena nogometom i znala sam da želim zauvijek biti dio nogometnog svijeta. Još u srednjoj školi, s 18 godina, polazila sam tečaj za stjecanje C licence.

Najmlađa ste izbornica u Europi. Kako vas doživljavaju? Jeste li naišli na predrasude ili neke druge neugodnosti?

Mislim da me većina ljudi na početku izborničkog mandata smatrala mladom i neiskusnom, vjerojatno su neki smatrali da možda nisam spremna voditi reprezentaciju, ali rezultati su im pokazali i dokazali drugačije. Zato zahvaljujem Hrvatskom nogometnom savezu na ukazanoj prilici i povjerenju te svim ljudima koji su me podržavali i vjerovali u mene. Iako sam mlada, određeno iskustvo stekla sam kroz klub i kroz reprezentaciju raznih uzrasta, u kojoj sam unazad pet godina bila pomoćna trenerica. To mi je uvelike pomoglo, ali isto tako smatram da čovjek konstantno uči i stječe nova znanja i iskustva, pa tako i ja.

Kakve su reakcije publike kad vide ženu trenericu?

Reakcije su pozitivne. Ljudi mi čestitaju i daju podršku da i dalje nastavim tako.

Jeste li jedina žena nogometna trenerica?

Unutar Hrvatske postoji još trenerica, ali jako malo, možda dvije ili tri.

Trenirate mladu žensku nogometnu reprezentaciju U17, koja je nedavno izborila nastavak kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Jeste li zadovoljni igrom svojih djevojaka?

Ovo je prvi puta u povijesti ženskog nogometa u Hrvatskoj da se reprezentacija do 17 godina plasira u elitni krug kvalifikacija za Europsko prvenstvo, tako da sam prezadovoljna rezultatima i lagala bih kad bih rekla da nisam. Prezadovoljna sam jer je grupa bila veoma zahtjevna. U elitni krug smo ušle kroz ostvarene dobre rezultate protiv Engleske, Belgije i domaćina Bosne i Hercegovine.

U ždrijebu ste smještene u skupinu 4, s Njemačkom, Nizozemskom i Škotskom. Turnir će od 14. do 20. ožujka sljedeće godine biti odigran u Nizozemskoj. Što očekujete i kako ćete se pripremiti?

Što se tiče kvalifikacija za Europsko prvenstvo, ždrijeb nas definitivno nije pomazio. Ni u grupi u kojoj je ulog bio ulazak u elitni krug, ni grupa u elitnom krugu za samo finale prvenstva. U elitnom krugu čekaju nas zahtjevne utakmice s kvalitetnim protivnicima. Dva od njih su igrala finale prošlog Europskog prvenstva, a to su Njemačka i Nizozemska. Njemačka je tada osvojila prvenstvo sedmi puta. Za elitni krug ćemo se pripremati raznim akcijama, prva od njih je zimski kamp, a zatim prijateljske utakmice.

Uspjehe nižete i u klupskom nogometu. Do nedavno ste bili članica seniorki ŽNK Lepoglava, a sada ste trenerica. Kada ste im odlučili postati trenerica i zašto?

U Ženskom nogometnom klubu Lepoglava igrala sam za seniorke i bila trenerica mlađih dobnih kategorija (kadetkinja i pionirki). Nakon ispadanja iz prve lige, tadašnji trener je odlučio uzeti pauzu i u klubu su me pitali bih li preuzela seniorsku ekipu. Pristala sam, ali bila sam dosta skeptična u vezi cjelokupne situacije, zato što sam do tog trenutka igrala s tim curama, a po novom sam im trebala biti trenerica i autoritet. Najviše me brinulo kako će one to prihvatiti i kako će se ponašati. Na zajedničkom sastanku dogovorili smo određene stvari koje su ispoštovale i to mi je drago.

Doveli ste ih u prvu ligu. Kako je igrati u višem rangu? Mislite li se ovdje i zadržati?

Zahtjevi su drugačiji u odnosu na drugu ligu, veći su i ekipe su puno kvalitetnije te je potreban puno veći angažman. Prva liga je najviši rang natjecanja u našoj zemlji te sam zadovoljna i naravno da se mislim zadržati. Stječem novo iskustvo sa svakim treningom i utakmicom. Definitivno želim napredovati. Vidjet ćemo u budućnosti, ako mi se ponudi puno bolja opcija.

Koja je razlika u treniranju nogometnog kluba i reprezentacije?

Vjerojatno bi vam neki drugi trener odgovorio drugačije, no, moj je odgovor – velika. U reprezentaciji su cure većinom podjednake kvalitete, jer je provedena selekcija, a u klubu je raspon kvalitete popriličan. Ukratko, u reprezentaciji su cure tehnički i taktički obučene, te je moguće provoditi složenije i zahtjevnije vježbe i igre. U klubu u kojem sam trenerica, ima cura koje su počele trenirati s devet godina, a ima i onih koje su počele s dvadeset te im razina naobrazbe i sposobnosti nije ni približno ne istoj razini, pa je potrebno dosta kreacije. Nadalje, u reprezentaciji imam stožer, tim ljudi koji odrađuje velik posao i pomaže mi u svakom segmentu, poput pomoćnog trenera i trenera vratara, liječnice, fizioterapeutkinje, ekonoma, tajnika, a u klubu većinu stvari moram odrađivati sama ili uz pomoć trenera mlađih uzrasta.

Kakav je posao trenera uopće i kako izgleda jedan vaš trening?

Zahtjevan jer posao trenera nije samo doći na trening ili utakmicu i odraditi sat i pol jednog i drugog. Trenerski posao zahtjeva dosta vremena, odricanja, energije, psihološke pripreme, komunikacije s igračicama i upravom, i slično. Primjer mog treninga je ovakav: dođem pola sata ranije, presvučem se, pripremim rekvizite koji mi trebaju i pripremim teren, postavim kapice, štapove i slično, dočekam igračice, obratim im se s par riječi, informiram ih o određenim stvarima u vezi treninga ili eventualno utakmice, odradimo uvodno – pripremni dio (zagrijavanje), u glavnom dijelu treninga odradimo tehničko – taktičke vježbe ili igre za koje smatram da su potrebne općenito ili za nadolazeću utakmicu, a na kraju treninga odradimo završni dio treninga ili smirivanje organizma. Zatim slijedi tuširanje i odlazak kući.

Imate li nekog nogometnog ili trenerskog uzora?

Jose Mourinho.

Gdje se vidite u budućnosti?

U budućnosti se vidim kao uspješna trenerica.

Rekli ste da nogomet iziskuje puno truda i vremena. Imate li uz njega vremena i za neke druge stvari, hobije i slično?

U slobodno vrijeme  volim se družiti s prijateljima iz djetinjstva, jer nisu u nogometnom svijetu, pa s njima mogu razgovarati o nenogometnim temama, da malo odvratim misli. Vježbam u teretani, s obzirom na to da nogomet ne igram aktivno. Slušam glazbu i volim otići u kino.

FOTO: HNS i Lepoglava.net