Daria Lorenci Flatz, jedna od najnagrađivanijih hrvatskih kazališnih, filmskih i televizijskih glumica, večeras na Festivalu monodrame Monok@ u Krapinskim Toplicama predstaviti zagorskoj publici s predstavom “6mm – ispovijest o boli i pobjedi“. Lorenci je svoju karijeru započela u kazalištu, nastupajući u nezavisnim kazališnim kućama, gdje je ostvarila mnoštvo uloga za koje je redovito dobivala odlične kritike te brojne nagrade, kao što su Nagrada hrvatskog glumišta, Zlatni smijeh, Veljko Maričić… Danas, kao majka troje djece, a ujedno i jedna od naših najangažiranijih glumica, uspješno balansira između karijere i majčinstva.

Kada ste i zašto odlučili da želite biti glumica?

Ideju sam dobila još kao mala, ali to je tada bilo normalno jer svaka curica želi biti balerina ili glumica, pa sam tako i ja htjela. Ali eto, mene to nije nikad napustilo, tako da ispada da stvarno oduvijek želim biti glumica. Na kraju sam i upisala akademiju i ostvarila svoje snove.

Iza vas su brojne odigrane uloge, koju biste izdvojili kao najdražu?

To je jako teško, jer uvijek ti je najdraža ona koju trenutno radiš. A stvarno ih je bilo jako puno i teško je nešto izdvojiti.

Je li vam draže kazalište ili televizija?

Te dvije stvari su skroz različite, a kad jedno vrijeme radiš u kazalištu, zaželiš se filma i televizije i obratno, kad si puno na snimanju, onda se zaželiš igrati u kazalištu, tako da mi je jako drago i jedno i drugo.

Kakvo je vaše mišljenje o angažmanu u sapunicama?

Nisam nikad snimila ni jednu sapunicu, imam troje djece i stalni angažman u HNK-u u Zagrebu i uz to sam uvijek imala neki kontinuitet na filmu, tako da ne znam kako bi to vremenski stigla, jer sapunice traže puno vremena. One se dugo snimaju, najčešće se radi o jako puno epizoda, tako da bi takav format trenutno teško stao u moj stil života. Možda u nekom drugom vremenu, kad će ili djeca biti veća ili kad ću manje snimati neke druge stvari.

U Krapinskim Toplicama ćete se predstaviti s predstavom “6mm – ispovijest o boli i pobjedi“. Što publika može očekivati?

Izvest ću predstavu o borbi s karcinomom dojke, koja je rađena po tekstu Josipe Pavičić, a režirala ju je Ksenija Zec, koja inače dolazi iz plesnog svijeta, tako da je predstava zapravo koreodrama s dosta pokreta, te puno atmosfere i emocije. Naravno, ima teksta iz knjige, ali nije akcent toliko na govoru, nego smo više pokušali prenijeti kakav je to osjećaj kad se žene suoče s tom dijagnozom i tim strahom, te kako je uvijek svima nama reakcija, odnosno, prva poveznica na riječ rak, smrt. Kroz tu predstavu pokušali smo ostaviti “odškrinuta vrata“, odnosno, nadu da to nije tako, da se kroz tu frku mora proći i prođe se, a često i s pozitivnim ishodima. Veće šanse da ishod bude pozitivan je da se takvo nešto otkrije na vrijeme, što bi zapravo značilo da moramo potaknuti žene na redovite preglede.

Kako je došlo do suradnje s Josipom Pavičić?

Sasvim slučajno, kad je imala promociju knjige, Ecija Ojdanić, s kojom sam radila na predstavi, pozvala me da pročitam jedan odlomak iz knjige i tako smo se upoznale. Mogu reći da smo dobro “kliknule“ i tada je ona došla na ideju da bi se mogla raditi predstava. Nakon što sam malo razmislila o tome, sjetila sam se Ksenije Zec, jer kako sam se i sama puno bavila plesom, učinilo mi se da takvu priču može najbolje prenijeti netko tko se bavi plesom. Sada mogu reći kako smo s predstavom zadovoljni.

Jeste li već nastupali u Zagorju?

S predstavom “6 mm“ još nisam, ali jesam s nekim drugim predstavama.

Kakva je zagorska publika?

Nedavno smo nastupali u Zagorju s “Brodolomkama“, pa s “Pet žena“, znači, uglavnom sam nastupala sa zabavnim predstavama, iako je kod “Brodolomki” riječ o ozbiljnoj temi koju mi donosimo na zabavan način, ali bilo je jako lijepo. Ono što me iznenadilo, velika je posjećenost, nisam znala da ljudi u tolikom broju dolaze na predstave.

Majka ste troje djece, biste li voljeli da netko od njih krene glumačkim stopama?

Ne znam, teško mi je reći, bit će onako kako će oni htjeti. Ako će baš željeti, neka, a ako ne, bit će mi isto ok.

Na čemu još trenutno radite?

U pripremama sam za predstavu “Tri sestre“ autora Čehova u Hrvatskom narodnom kazalištu te ćemo uskoro imati premijeru, a  i u svome kazalištu igram još jednu predstavu, pa je zatim tu i “Pet žena“ koje igram u Vidri, “Brodolomke“ u Kazalištu Moruzgva, isto tako i “Eva Braun” u Exitu. Čekaju me i dvije filmske premijere, tako da ima dosta toga.