Predstavnici zdravstvenih sindikata izašli su prošli utorak nezadovoljni iz Ministarstva zdravstva nakon sastanka s ministrima financija, rada i zdravstva o povećanju plaća u zdravstvu te su, unatoč dogovorenom početku novih pregovora o plaćama, najavili kako kreću s pripremama za štrajk. Predstavnici Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara i Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi ponovili su kako ne odustaju od svojih zahtjeva koje su parafirali s ministrom zdravstva Milanom Kujundžićem u kolektivnim ugovoru, pisao je Večernji list. To su povećanje plaća od tri posto na uvjete rada i četiri posto na odgovornost za sve zdravstvene i nezdravstvene djelatnike u procesu dijagnostike i liječenja. Pregovori su stoga nastavljeni u petak, pa ponovno jučer. Čelnica Strukovnog sindikata medicinskih sestara/medicinskih tehničara Anica Prašnjak je izjavila kako neće dopustiti da Vlada kupuje vrijeme i da ako nastave s time da su sve bliže štrajku. Na trećem pregovaračkom sastanku sindikata zaposlenih u zdravstvu s predstavnicima Vlade nije došlo do dogovora oko prijedloga za povećanje plaća te će se oni nastaviti u srijedu, pri čemu su sindikalisti ocijenili kako Vlada misli da je ovim potezom kupila vrijeme.

Bez normativa i standarda

– Ovo nisu novi pregovori, to je dodatak koji smo već ispregovarali. Ne bih rekla da se na sastanku dogodilo nešto važno za status zaposlenika. Čekamo ono najbitnije, uvjete rada i plaća, a to je još uvijek daleko od toga da smo krenuli raspravljati o tome. Oni misle da su kupili vrijeme, a vrijeme ne mogu kupiti, mi smo istoga stava kao i pri potpisivanju parafiranog dodatka. Smatram da je ovo vrijeme izgubljeno vrijeme, prolazili smo sve što smo već potpisali, naši zaposleni ne očekuju sastanke nego plaće i poštivanje dogovorenog – kazala je u ponedjeljak članica Sindikata medicinskih sestara Brankica Grgurić, piše Večernjak. Dodala je kako je minimum povećanja od dogovorenih sedam posto koje su prethodno dogovorili. Kazala je da su već krenuli sa sindikalnim akcijama, a o čemu se točno radi kaže da će se to uskoro vidjeti.
Što o svemu misle, upitali smo i sindikaliste u dvije najveće zagorske zdravstvene ustanove – Općoj bolnici Zabok i bolnici hrvatskih veterana te u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice.
Zoran Šinjak, član Glavnog vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara te član Velikog vijeća Matice hrvatskih sindikata, inače bacc. med. tech. zaposlen u OB Zabok, kazao nam je kako se došlo do prijelomnog trenutka te da se ovako više ne može.

– Potpisi dvaju resornih ministara, koje su na ugovor stavili u kolovozu nisu ispoštovani, zašto bismo onda opet išta vjerovali ministru Kujundžiću? Nakon višemjesečnih pregovora tražili smo bolje uvjete rada, koji bi konkretno za medicinske sestre i tehničare značili otprilike 100 eura bruto veću plaću. Složit ćete se, nije mnogo, no to bi pokazalo da se naša struka u ovoj zemlji bar malo uvažava, s obzirom na to da su nam već prije smanjili koeficijente i nisu nam to vratili. Stoga smo tražili da se to digne na odgovarajuću razinu, kao što je to u drugim zemljama. Najbolji primjer je Rumunjska, gdje su plaće liječnicima i medicinskim sestrama i tehničarima digli 50 posto, pa je tako tamo sada minimalna liječnička plaća oko 2000 eura, a plaća medicinske sestre oko 1500 eura. Međutim, naša Vlada nema sluha za naše probleme. Stoga, ako se sada ne dogovorimo, vodstvo sindikata počinje s pripremama za štrajk, a od našeg članstva očekujemo 100-postotnu potporu. Naime, ako sada ne uspijemo, bojim se da više nema perspektive za naše zdravstvo, a mlađim generacijama liječnika i medicinskih sestara moći ćemo samo poželjeti “sretan put” u neku uređeniju zemlju gdje će biti cijenjeni – zaključio je Šinjak.
Damir Srebačić, predsjednik Radničkog vijeća Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana te član državnog Odbora Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi RH kaže kako definitivno treba ići u štrajk ako se sindikati ne uspiju dogovoriti s ministrom Kujundžićem, odnosno Vladom te ne skriva svoju ogorčenost.

– Štrajk je već trebao biti, to bi se tada riješilo u 24 sata, siguran sam, a ne ovo zavlačenje. Razočaran sam čitavim sustavom te Vladom i ministrom koji je najlošiji u povijesti zdravstva. No nije dakako on sam kriv tome, već godinama je, a ja sam u zdravstvu preko 35, sve lošije, a danas imamo dno dna – ne postoje normativi, standardi, ništa. Razočaran sam i sindikatom koji već godinu i pol, prije koliko su potpisali produljenje kolektivnog ugovora, dopušta da se ni jedno pravo zdravstvenih radnika nije povećalo. Svih radnika, ne samo medicinskih sestara i liječnika, svi smo mi u simbiozi. I u svom sindikatu sam sada rekao da ne potpisuju ovo produljenje od godinu dana, jer to je samo bacanje pijeska u oči. Naime, ovo povećanje od 3-4 posto za uvjete rada je samo vraćanje duga zdravstvenjacima, jer su nam prije nekoliko godina skinuli 18 posto od plaća. Znači, ne radi se tu o povećanju osnovice. Pa zar nije mizerija da medicinske sestre rade za 4500 kuna, liječnici u domovima zdravlja za 7500, a specijalisti u bolnicama za 9000 kuna? Nezdravstveni radnici su pak plaćeni ispod svakog dna. Ne podcjenjujući pritom ni jedno drugo zanimanje, ali NKV ili KV radnici kod privatnika za 180 sati rada dobivaju više. Držimo zdravstveni sustav na aparatima za disanje i ovo prelazi svaku mjeru. U svakoj iole normalnoj državi, Vlada koja bi dopuštala da tako važan sustav poput zdravstva ne funkcionira, bi odavno pala – ogorčen je Srebačić, a rekao nam je i mišljenje zašto zdravstvo u Hrvatskoj ne funkcionira:

Malo bolnica, malo privatno

– Namjerno ne žele napraviti reda, da se zna tko i koliko može i mora napraviti, da su u isto vrijeme liječnici i privatnici i rade u bolnicama, pa je onda postala praksa da se ujutro u bolnici ne može ili ne stigne napraviti pregled, ali se zato poslijepodne u privatnoj poliklinici može bez problema. To je čisti sukob interesa i tome treba stati na kraj. Ovako je obezvrijeđena čitava primarna zdravstvena zaštita. Postoje tri vrste liječnika – oni u domovima zdravlja, koncesionari i zakupnici, a svi oni su postali skretničari koji s uputnicama šalju ljude u najskuplji sustav, onaj bolnički i tako pune čekaonice. Onda govorimo o preopterećenosti liječnika i sestara u sustavu javnog zdravstva, koje je iznad svake norme – jedna ili dvije sestre po noći na 30 ili 35 teško bolesnih pacijenata na vrlo delikatnim odjelima, a ako su dvije, to je puno. Naravno, pritom su sve bolnice u financijskom deficitu, pa je vrlo nejasno kako se oni koji ih plaćaju, a to su Vlada i HZZO, mogu hvaliti odličnim rezultatima i da su već ne znam koji kvartal u suficitu – zaključuje Srebačić.
Sličnog je mišljenja i predsjednik Radničkog vijeća u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama i član Upravnog vijeća, Miljenko Cesarec:

– Ovi pregovori, kao i oni koji su vođeni prije njih, pokazatelj su duboke moralne, ekonomske i sindikalne krize u Hrvatskoj. Nakon višemjesečnih pregovora koje su vodili predstavnici reprezentativnih sindikata Zdravstva i zdravstvenog osiguranja i predstavnici Vlade RH i odbijanje Vlade da parafira dogovoreno odredbe novog Kolektivnog ugovora, pokazatelj su bahatosti i samodostatnosti Vlade, a isto tako zorni su pokazatelj nesposobnosti Sindikata, koji nakon što ih je Vlada dobrano povukla za nos, medijski lamentiraju o sindikalnim akcijama, štrajku, koji je zbog specifičnosti djelatnosti gotovo nemoguće provesti. U usporedbi s radnicima za strojem, koji mogu obustaviti rad ugasivši stroj, nama je društvo dalo povjerenje i odgovorni smo za živote i zdravlje ljudi, te ne možemo i ne smijemo pacijente ostaviti bez pažnje – kaže Cesarec te nastavlja:

Povećanje koje vrijeđa

– Ova kriza Vlade i sindikalizma samo je vrh ledenog brijega. Bez korekcije Uredbe o plaćama, koja nije mijenjana 20-ak godina, a koja određuje koeficijente za izračun plaća, koji su na primjer 0,61 za spremačice, razvozače pacijenata, najniži u sustavu, tako da navedene kategorije radnika unatoč predanom radu, žive na rubu egzistencije, njihove plaće se kreću od 2800 kuna do 3200 kuna, što je sramno , podjednako i za Vladu i za Sindikate. Situacija nije ništa bolja ni za naše radnice i radnike koji rade u kancelarijama, majstorima u tehničkoj službi, konobarima i kuharima, koji ni nakon 40 godina radnog staža i predanog služenja šire društvenoj zajednici, zarađuju oko 4500 kuna. Zbog izrazito niskih primanja na ispražnjena radna mjesta, na natječaje za zapošljavanje za većinu kategorija radnika ne javlja se nitko. Najavljeno, a ne potpisano povećanje plaće od 3 posto zavaravanje je čelnika Sindikata i Vlade, a radnici dobro znaju i osjećaju da pompozno prezentirano povećanje, na platnoj listi iznosi 50 kuna mjesečno, što samo vrijeđa radnike, ali im ne pomaže.
Na odjelima, medicinske sestre, fizioterapeuti, razvozači pacijenata, spremačice doslovno padaju s nogu, jer ni Vlada, a ni sindikati nisu pokazali interes da se odrede normativi, kako bi se znalo koliko je potrebno radnika za određenu kategoriju pacijenata ili koliko jedna spremačica može očistiti bolesničkih soba ili koliko jedan konobar u bolnici može poslužiti pacijenata, a da doživi starosnu mirovinu – zaključuje Cesarec.