Toni Celjak (53) biciklom je uspješno prešao put dugačak 1450 kilometara, od sjevernonjemačkog grada Bredstedta do svojeg rodnog Zaboka. Za većinu ljudi bio bi to težak i naporan pothvat, čak i automobilom, a kamoli biciklom, no, Toni je imao misiju. U ovu je avanturu hrabro krenuo, biciklirajući i po suncu i po kiši, s jednim višim ciljem – za djecu slabijeg imovinskog stanja i bolesnu djecu, i to mu nije bilo prvi put. Naime, biciklirao je već 2009. godine, također do Zaboka, za djecu oboljelu od karcinoma.
Ovo posljednje putovanje trajalo je osam dana, od 16. do 23. lipnja, otkrila nam je Tonijeva sestra Mirjana Cesarec, s obzirom na to da se on, zbog poslovnih obaveza, morao odmah vratiti u Njemačku. Tamo je otišao prije više od 30 godina i ima vlastito poduzeće, a humanitarnim se radom bavi od 2007. godine. Osnovao je i udrugu pod nazivom “Wir helfen Helfen”. Ovim pothvatom cilj mu je bio, donacijama dobrih ljudi, prikupiti novac kojim će se osigurati socijalno ugroženoj i izbjegličkoj djeci iz regije Sjeverne Frizije, najsjevernijeg okruga u Njemačkoj, izlet u Gardaland ili nešto slično.

Automobil i prikolica

Mirjana nam je otkrila kako je bila jako zabrinuta i skeptična, razmišljajući hoće li njezin brat uspjeti prijeći sav taj put, no sada kada je sve dobro završilo, kaže kako je iznimno sretna i ponosna do neba.
– S njime je vozio i Nico Kovačić, a u pratnji je bio još jedan njihov sugrađanin, s automobilom i prikolicom u kojoj su imali priručni krevet na kojem su se odmarali i spavali te imali stvari potrebne za put. Tu prikolicu su, što je najvažnije, iscrtala i ukrasila dječica zbog koje se i odvažio na taj put – rekla je Mirjana, dodavši i kako put nije prošao bez komplikacija, no, veliko srce njezinog brata uspješno je nadvladalo sve poteškoće.

– Putovanje je humanitarnog karaktera, za iseljene Hrvate i izbjeglice, djecu slabijeg imovinskog stanja i bolesnu djecu. To mu nije prva takva humanitarna akcija, organizirao ih je već nekoliko. Jedna od njih bila je i za bolesnu djevojčicu Leonu iz Zagreba, kada je njezinim roditeljima u Njemačkoj našao smještaj prilikom njezina liječenja. Ne znam što je to što ga pokreće, je li to poziv od Boga ili jednostavno jedna velika želja i htijenje da se pomogne djeci – govori nam Tonijeva sestra.

Dočekali ga na Maclju

Prema njezinim riječima, Toni sam financira svoja putovanja, jedino ima sponzora za odjeću i za rezervne dijelove za bicikl.
– Svakako moram spomenuti kako je u Njemačkoj imao prekrasan ispraćaj od strane gradonačelnika Christiana Schmidta. On se jako potrudio i time je dečkima bio izuzetna podrška i zbog toga me strašno boli srce i razočarana sam što se iz Grada Zaboka nitko nije odazvao i nije ga dočekao, no, zahvaljujem trojici članova tamošnjeg rekreativnog biciklističkog kluba “Kukuriku“, koji su ga bez obzira na kišu koja je pljuštala, dočekali na Maclju i s njime vozili do Zaboka. To mu je drugi put da je biciklirao do Zaboka, inače ima svoje rute po Njemačkoj. Došli su oko 19 sati, totalno ispražnjeni i mrtvi umorni. Napravili smo im malu feštu da se s nama provesele i malo odmore, ali su radi posla nakon toga odmah morali za Njemačku – ističe Mirjana, koja kaže kako su najveći osmjeh na licu njezinog brata ipak izmamila djeca, koja su pripremila posebnu zahvalu za svog hrabrog biciklista i humanitarca.
– Želio im je uljepšati barem jedan dan i kad sam vidjela tu djecu s natpisima “Danke, Toni“, i ja sam se sva naježila – zaključuje ponosna sestra Mirjana.