Ivan Zucalo mladić je kojeg vjerojatno znaju svi koji žive u Krapinskim Toplicama, kao i oni koji tamo dolaze na liječenje – i svi ga jednako vole. Svakodnevno, bez obzira na vremenske uvjete, vlastito raspoloženje ili nešto treće, Ivan u svojim kolicima odlazi na fizikalne terapije, jer kako kaže, jedino će mu tako biti bolje.

Male šanse

Ivan je 20–godišnjak rodom iz Dubrovnika, čija je majka u sedmom mjesecu trudnoće doživjela prometnu nesreću, nakon koje je završila u komi, pa je dječak rođen carskim rezom. Iako se uspješno izborio za život, posljedice su ostale, te mu je dijagnosticirana cerebralna paraliza.
– Kao što to kod takvih bolesti obično  i bude, on nije mogao sam ništa, ni piti, ni jesti, ni hodati, a prve riječi progovorio je sa sedam godina, što je za mene predstavljalo neizmjernu sreću, iako on i sada teško i dosta nerazumljivo govori – ispričala nam je Ivanova baka Jelena Zucalo, koja, nakon što ga je majka ostavila, uz pomoć Ivanova oca, brine za njega od rođenja. Liječnici u Dubrovniku nisu mu davali velike šanse, no hrabra baka Jele usprkos tome nikad nije odustala i uvijek je tražila način da mu pomogne, a kad je čula za Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama, nije razmišljala ni trenutka.
– Odmah sam ih zvala i rekli su mi da možemo doći prije Božića, pa, iako sam vjernica i slavim Božić, odmah smo se spakirali i krenuli, jer meni je moj Ivan i njegovo zdravlje sve – rekla nam je baka Jele, kako je svi od milja vole zvati.
Tako Ivan sa svojom bakom već deset godina dolazi u Krapinske Toplice na rehabilitaciju i iako su se prvih godina preko ljeta vraćali u Dubrovnik, sada su već tri godine konstantno u Toplicama jer, kaže baka Jele, Ivan više ni ne želi otići iz Zagorja.
– Njemu je tu jako lijepo, dok je doma u kvartu bio jedini u kolicima i svi su ga gledali sa sažaljenjem, ovdje ga svi, počevši od doktora do prolaznika, gledaju kao normalnog čovjeka, što njemu jako puno znači. Pa tako on sam ode na terapije, u trgovinu, ljekarnu ali i na sok u obližnji kafić, gdje ga već svi znaju – objasnila nam je baka Jelena te dodala kako je čak i ime promijenio, pa mu je draže da ga zovu “Ivek“, po zagorski, nego Ivan.

Injekcije botoksa

Uz fizikalnu terapiju koja je temelj u liječenju osoba s cerebralnom paralizom, Ivan od desetog mjeseca, po preporuci liječnika, prima i injekcije botoksa, koje umanjuju posljedice tog stanja.
– Od desetog mjeseca prošle godine Ivan je skroz drugo dijete, vidi se ogroman napredak. Sada već on može sam jesti i piti, a počeo se i oslanjati na noge, dok u bazenu već može sam hodati. Ti tretmani njemu su zlata vrijedni – otkrila nam je Ivanova baka, dok nam Ivan pokazuje kako je u tom kratkom periodu naučio i pisati svoje ime i prezime.
No, nažalost, tretmani botoksa koji su Ivana digli na noge i koje treba primati svaka četiri mjeseca, stoje šest tisuća kuna, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te troškove ne pokriva. Ivan i baka žive kao podstanari u Krapinskim Toplicama i to od samo tisuću kuna mirovine i 1500 kuna invalidnine za Ivana. Tešku situaciju prepoznali su i u Općini Krapinske Toplice, koja je zajedno s Dramskom sekcijom ŠKD-a Brezno odlučila organizirati humanitarnu predstavu “Sveta Štefa“ za Ivana Zucala. Predstava je odigrana sinoć u Domu kulture u Krapinskim Toplicama, ulaz je bio besplatan, a skupljali su se prilozi po želji.
Ivan se nada da će mu veliko srce Zagoraca i ova inicijativa pomoći kako bi se ostvarila njegova najveća želja, a to je, prema njegovim riječima, nastavak liječenja i ostanak u Zagorju, gdje će pronaći curu i oženiti se. (Jožica Miklaužić)