Pred nama je 12. GFUK, koji će u petak, 26. travnja, otvoriti “Mila Show“. Tim povodom, razgovarali smo s Milom Elegović, redateljicom ovog novog i spektakularnog koncerta s pričom, u kojem ima i glavnu ulogu. 48-godišnja zagrebačka kazališna, televizijska i filmska glumica i pjevačica, članica je zagrebačkog Kazališta “Komedija”. Ostvarila je brojne uloge u mjuziklima, među kojima je zasigurno najistaknutija ona u svjetski poznatom hitu “Mamma Mia“. Poznata je po mnogim televizijskim ulogama, a gledatelji su je zasigurno najviše zapamtili po ulozi vrckaste Irene Grobnik u seriji “Bitange i princeze”. Mila je dobitnica nekoliko nagrada hrvatskog glumišta, a krapinska publika imat će je priliku i čast gledati u dva kazališna komada, a zasigurno najviše pažnje privući će premijerom svojeg show – koncerta, u kojem se u neobičnom koncertnom izdanju poigrava svojom kreativnošću i stvara svoju koncertnu personu, čiju krajnju definiciju ostavlja slušatelju i gledatelju.

Najprije ćemo se dotaknuti vašeg najnovijeg projekta, koncerta “Mila show“, kojim otvarate ovogodišnji 12. po redu GFUK. Možete li nam reći o čemu je zapravo riječ?

To nije klasična predstava, nego koncert s pričom. Ima igranih, govornih, plesnih i glazbenih dijelova. Spojila sam to u jednu priču, u nešto što se kod nas ne izvodi svaki dan. Razmišljala sam hoće li to publici biti strano, ali onda sam u to ukomponirala poznatu svjetsku i svoju glazbu. Htjela sam publici ponuditi nešto novo, napisala sam si lice koje pjeva i putuje svijetom filma i svijetom sebe. Dolazim iz svijeta mjuzikla i znam koliko ljudi vole te žive izvedbe s glazbenicima i plesačima. Publici ćemo sve to prezentirati na jedan malo drugačiji i nov način. Jako sam sretna da je to na GFUK-u, jer je važno da na jednom takvom kazališnom festivalu zaživi neka nova forma. Volim dvoranu u Krapini i jako mi je draga, a Krapina ima i dugu glazbenu tradiciju, pa mislim da se ova moja priča dobro uklapa u GFUK. S druge strane mi se čini da Adam Končić, kao osnivač i selektor festivala, želi proširiti priču na sve dijelove kazališta, da nije samo dramsko kazalište, komedija ili stand up, nego da ima i glazbenog kazališta. Imam osjećaj da će sad sve više i više predstava krenuti nekim glazbenim smjerom. Super mi je da imam ovu lijepu dvoranu za premijeru i jako se veselim.

Tko još uz vas sudjeluje u predstavi?

Osim mene, tu su još četiri plesačice Kazališta “Komedija”, živa glazba – četiri glazbenika Robert Polgar Banda, stalni član, moj dragi kolega Adalbert Turner Juci, koji igra dvije role, pjeva i pleše te glumi. Izvest će pjesme dvojice kraljeva glazbe, Elvisa Presleyja i Franka Sinatre. Tu je i koreografkinja, balerina Kazališta “Komedija” Morana Paškiević, kojoj je uzor za ovaj show bio koreograf mjuzikla “Chicago”. Radi se o jednom glamuru 50-ih i 60-ih godina, u koji su ukomponirane uloge dvojice velikana koja sam spomenula te Marilyn Monroe, tu je još puno toga što ćete moći vidjeti, pa vam neću sve otkriti. Koncert s pričom je složen, tako da uvijek ima jedan prostor koji je otvoren, u kojem se mogu izmjenjivati gosti i sretna sam da u Krapini mogu ugostiti svoju kolegicu iz “Komedije”, koja je iz Zagorja i prekrasno pjeva, a riječ je o Mariji Borić. Mislim da jedan lokalni duh treba uvijek zadržati, pogotovo jer se u našoj zemlji jako puno toga mijenja i sve se više zaboravljaju neke lokalne stvari, zato mi je bilo važno da su umjetnici u showu baš iz Zagorja. Gdje god da idem, meni je važno da zadržim neku vezu s tim mjestom. Hrvatsko zagorje ima puno toga za pokazati i mislim da će sljedećih godina biti turistički hit. Ja ga strašno volim i volim doći ovdje, jer je bogato kulturom, jako se puno povijesnih i umjetničkih stvari dogodilo ovdje. Sretna sam što se ovom malom gestom, da u showu sudjeluju upravo zagorski umjetnici, mogu na neki način odužiti.

Ova forma zasigurno iziskuje mnogo truda i vježbe. Koliko ste se dugo pripremali?

Da, to je veoma teško izvesti. Kad imate ideju u glavi, prvo je trebate staviti na papir, malo je isprobati na neke druge načine, skupiti ljude, biti producent, izvođač i PR osoba. Meni se “potrefilo“ da iza mene ne stoji nekakva mašinerija ljudi, nego ja sama i to je doista teško, ali me vodi nekakav duh ljubavi vezan za ovaj posao, pa me onda i dragi Bog malo blagoslovi i kaže, daj da joj malo pomognemo. Moram reći da smo vježbali u tri faze. U listopadu prošle godine smo vježbali dva tjedna, pa u prosincu dva tjedna i sada tri tjedna. Tako da se skupilo preko šest tjedana rada, ali smo to i isprobavali pred publikom. Budući da je ovo koncert, ja imam spremne dvije verzije, po potrebi čak i tri verzije, jer smo u vremenu u kojem se sve brzo mijenja. Ovo što ćete vidjeti u Zagorju je kazališna verzija, a imamo verziju za klubove i slično. Ova pozornica ovdje zaslužuje jednu takvu kompletnu izvedbu. Treba naglasiti da kad radite jednu ovakvu stvar, važno je da oko sebe imate dobre i kvalitetne ljude.

Kako ste došli do ideje da osmislite i napravite nešto takvo?

Mjuzikl je danas jako viđen, na sceni je prisutan već dugi niz godina. Ono čega kod nas nema, su koncerti. Obično ljudi na koncertu ili samo pjevaju ili pjevaju i plešu ili sviraju. Baš da netko pjeva, pleše i glumi u isto vrijeme i da je na sceni sam, toga baš i nema. To postoji dosta u Los Vegasu i u Parizu, stoga se nadam da će ova moja forma otvoriti put drugim umjetnicima da istražuju koncertne i kazališne mogućnosti, jer mislim da se danas događa nekakvo miješanje žanrova, u kojima se svašta isprepliće. Umjetnici bi publici trebali davati sva svoja umijeća i bez straha se poigrati sami sa sobom.

Krapinskoj publici predstavit ćete se u još jednom kazališnom komadu, “Cabaretu preko veze“. Kakav je to cabaret?

To je nešto potpuno drugačije, zato što nema glazbe koja se izvodi uživo. To je društveno – politički cabaret, ustvari stand up u formi cabareta, u kojem, osim mene, glume Ana Begić, Mirela Videk – Hranjec i Linda Begonja. Mi, četiri žene govorimo stand up monologe, o tome kako Hrvati sve vole raditi preko veze. Na jedan jako iskren način govorimo o politici, društvu i odnosima. Predstava je provjereni hit, jer gdje god da dođemo, rasprodani smo. Ecija Ojdanić, ravnateljica Kazališta “Moruzgva” je morala stavljati dodatne izvedbe koje uopće nije planirala. Mi smo zapravo na turneju s tim planirale tek iduće godine, ali je tolika potražnja, da igramo i po dvije predstave dnevno. Očito je da publika želi čuti neku istinu o sebi.

Članica ste zagrebačkog Kazališta “Komedija”, glumili ste u puno predstava i mjuzikla. Radite jako puno, stignete li si posložiti sve te obaveze i imate li slobodnog vremena?

U Kazalištu “Komedija” glumim već 24 godine. Probe imamo svaki dan po više sati, s time da ja svakodnevno treniram, bavim se sportovima, idem u teretanu i trčim da bih bila u fizičkoj kondiciji i da u svojim godinama to sve skupa mogu izvesti. To je sve jako naporno i zahtjeva jako puno odricanja, ali imam i slobodnog vremena, što je super u mojem poslu. Ako si sve dobro posložiš, uvijek nađeš vremena za sebe.

Možete li izdvojiti neku predstavu ili ulogu koja vama je najdraža?

Najdraža mi je uvijek ona zadnja uloga koju igram. U mjuziklima, to je uloga u “Mamma Miji“, nakon premijere će to biti uloga u mojem novom showu, a sad mi je ustvari najdraža uloga gradonačelnice koju igram u “Cabaretu preko veze“.

Mjuzikl “Mamma Mia“ je jako poznat u svijetu, a i kod nas je postao hit, koliko se dugo već igra u “Komediji”?

Igra se od 2015. godine, znači već četiri godine. Nastao je po uzoru na poznati broadwayski spektakl. Pozornica je puna glumaca koji plešu i pjevaju hitove poznate švedske grupe Abba. Za njega je dvorana uvijek krcata, ljudima donosi strašno veliko veselje i ta uloga je jedan od vrhunaca moje karijere.

Spremate li još neke nove projekte? Možemo li i u skorije vrijeme očekivati nešto slično?

Nemojte sada ništa očekivati, čekajte da prvo izađe ovaj moj “Mila Show“. Jedno po jedno, pa ćemo onda govoriti o drugim stvarima. Za kraj moram reći da sam iznimno zahvalna GFUK-u koji mi je otvorio vratašca i rekao: “Mila, izvoli, ovdje možeš imati svoju premijeru” i to je jedna jako lijepa stvar za mene.