U krapinskom je Kinu u subotu održana projekcija domaće komedije Ljubomira Kerekeša “Ufuraj se i pukni”, međutim, ne bilo kakva projekcija, već se prije i poslije filma moglo družiti s njegovim glavnim akterima. Ljubomir i Jan Kerekeš te Zoran Pribičević prije projekcije bili su zaduženi za “cvikanje ulaznica”, a nakon filma su sve iz publike pozvali u Malu dvoranu POU-a Krapina, na pivicu s glumcima. Bila je to prilika da redatelja filma Ljubomira Kerekeša propitamo, odakle uopće ideja o prebacivanju tematike s kazališnih dasaka na filmsko platno.

“Zaronili” u film

– Samo kod luđaka se može roditi takva ideja. Eto, došli smo do toga da se probamo okušati i u ovom žanru, mislim na film prije svega, da ne bude samo kazalište. Ali prije svega, ideja ima neko svoje pokriće u činjenici da jako puno ljudi stoji iz nas kao Kerekesh teatra, znači tako da smo s vjerom u te ljude i sve ono što oni podržavaju naprosto “zaronili” u ovu filmsku priču – otkrio nam je Ljubomir Kerekeš, komentirajući pritom i nesvakidašnje premijere svog filma.
– Što se tiče i same produkcije, kao i neke repertoarne politike Kerekesh teatra, dosta smo specifični. Mislim da je apsolutno premalo smijeha, pogotovo u hrvatskom filmu, i evo ovi komentari glede tih svih premijera i želja da se zbližimo s ljudima, da sama premijera filma i film sam po sebi imaju neki dodatni život, barem kroz ove sve gradove gdje ćemo upriličiti premijeru kao što je slučaj i u Krapini. Naprosto se podružimo s ljudima, damo do znanja da nije to sad neki bauk i prije svega da pomognemo sami sebi i filmu u promociji. To je Janova ideja, da to bude „pivica s glumcima“, da malo prođiramo po Hrvatskoj i promoviramo film, jer obično se premijera dogodi u Zagrebu i poslije toga apsolutno više ništa, film je prepušten sam sebi na milost i nemilost. Kompletni onaj nedostatak koliko smo mi mogli uložiti s financijske strane u samu promociju filma, pokušavamo na neki način nadomjestiti dobrim raspoloženjem, dobrom voljom, da budemo s ljudima i malo im cviknemo karte i malo se s njima našalimo prije same projekcije – objašnjava Kerekeš.

Ispunjava se cilj

Otkriva kako je gledanost filma za sad jako odlična, ne da se ne opterećuju time.
– Priželjkivali smo da poanta cijele priče bude ta da se ljudi konačno na hrvatski film nasmiju i da iz kina izlaze vedri i ozarena lica, nasmijani i dobro raspoloženi. To se događa od prvoga dana, tako da se na neki način, svaki naredni dan, svaka naredna premijera, gdje god se nalazili ponavlja jedna te ista priča i mi smo super zadovoljni. To je i bio cilj i hvala Bogu, ispunjava se – zaključio je Ljubomir Kerekeš.

Jan pak je dodao, za one koji film još nisu pogledali, da mogu očekivati da će se dobro nasmijati.
– Od te ludosti koja se može samo u našim ludim glavama roditi, jer nemojte zaboraviti da je film snimljen za devet i pol dana, ali to je dobra zabava, smijeh. Međutim, to da ljudi komentiraju upravo cijelu priču tako da se 15 godina nisu toliko smijali na hrvatski film, to je nešto najljepše što se može doživjeti – zaključio je Kerekeš. (Jožica Miklaužić)